Za dom

Za dom ili Za dom spremni stari je hrvatski pozdrav koji se koristi još od 7. stoljeća.

Mnogi hrvatski velikani su ga koristili kroz povijest, a među njima i Nikola Šubić Zrinski, Josip Jelačić te Ljudevit Gaj. Tijekom Drugog svjetskog rata poklik su, kao i mnoge druge stvari iz hrvatske prošlosti, preuzele ustaše i promijenile ga u državnu krilaticu Za dom ili poglavnika spremni.

Po završetku rata poklik je bio službeno zabranjen, a svi koji su ga koristili bili su zatvarani ili ubijani. Jugokomunistička propaganda tvrdila je da je "za dom" ustaški pozdrav kako bi spriječila ne samo korištenje tog pozdrava, nego i isticanje hrvatskog domoljublja.

Tijekom Domovinskog rata pozdrav se često koristio u Hrvatskoj vojsci, a Hrvatske obrambene snage su ga čak koristile kao službenu krilaticu.

U suvremenoj Hrvatskoj mnoge braniteljske i domoljubne udruge te političke stranke koriste pozdrav kao svoje geslo ili krilaticu.

Povijest

Nastanak pozdrava

Nakon što su Hrvati došli na prostor današnje Hrvatske u 7. stoljeću, preobratili su se s poganstva na kršćanstvo. Svoje obraćenje Hrvati su vrlo ozbiljno shvatili, pa su obećali papi Agatonu da nikada neće voditi osvajačke ratove, nego da će se uvijek samo braniti i ratovati na svojem teritoriju. Sve dok Hrvati ostaju vjerni svojoj zakletvi, Bog će im pomoći te nikad neće izgubiti rat na svojem prostoru.

Opsada Sigeta

Podrobniji članak o temi: Opsada Sigeta
Tijekom opsade Sigeta 1566. hrvatski branitelji na čelu s Nikolom Šubićem Zrinskim pružali su junački otpor brojčano nadmoćnim osmanskim osvajačima. Nakon dugotrajne opsade Zrinski je s preostalom šačicom branitelja krenuo u posljednji juriš i povikao: "Za dom - u boj!"

Po uzoru na Nikolino junaštvo istoimena opera, koju je 1876. skladao hrvatski skladatelj Ivan Zajc, sadržava ariju "U boj, u boj" koja sadrži poklik "za dom sad u boj". Hrvatski književnik Pavao Ritter Vitezović je po uzoru na junačku obranu Sigeta napisao spjev "Odiljenje sigetsko" u kojem koristi pozdrav "za dom".

19. stoljeće

280 godina nakon Nikole Šubića Zrinskog, slavni hrvatski ban Josip Jelačić koristio je isti pozdrav za motivaciju svojih vojnika. Kada bi s vojskom išao u bitku uzvikivao bi: "Za dom!", a vojska bi odgovarala: "Spremni umrijeti!", ili skraćeno "Spremni!"

Pozdrav se spominje i u nekoliko brojeva književnog časopisa Danica.

1900. - 1940.

Od 1908. do 1945. izlazio je katolički list za žene nazvan "Za vjeru i dom".

Pozdrav "za dom" dokumentiran je u varaždinskom tjedniku Hrvatsko jedinstvo u broju iz 1939. godine.

1945. - 1991.

Izdanje glasila "Hrvatska straža" tiskano u studenom 1968. donosi intervju s Antom Pavelićem iz ljeta 1957. u kojem Pavelić svojem prijatelju u Argentini govori kako je odlučio da pozdrav "za dom" bude državna krilatica u NDH:

Datoteka:Wikiquote-logo.svg „"Odlučiti spremna srdca" i "spremni" jedno je te isto, samo što je drugi izraz prikladniji i odrješitiji za pozdrav. Postavlja se pitanje: Spremi za što? Za ono, što nam je medju zemaljskim stvarima najsvetije: ZA DOM! Dom ne znači samo domovinu, nego i domaće ognjište, pa je njegovo značenje dvostruko i jako. Taj se izraz provlači kroz cielu našu povjestnicu, provlači se i kroz naše rodoljubno pjesništvo. Upotrebljavaju ga i Zrinski i Jelačić, Bašagić i Kranjčević. Kasnije su Ustaše tome pozdravu dodali i "Za Poglavnika"”

(Ante Pavelić govori o pozdravu "za dom spremni" u ljeto 1957.)

U kulturi

Književnost

Hrvatski književnik Josip Eugen Tomić izdao je 1894. knjigu "Za kralja - za dom" čija se radnja odvija između 1756. i 1790.. U djelu se više puta spominje pozdrav "za dom", koji se čak nalazi i u naslovu.

Glazba

[[|]]

Vanjske poveznice

Nacija.hr: Istražili smo stari hrvatski pozdrav: Za dom, spremni!

Sloboda.hr: 33 povijesna dokaza o čistoći starohrvatskog pozdrava "Za dom spremni"

Maxportal.hr: POVIJEST: Pozdrav ZA DOM koristili su Nikola Šubić Zrinski, ban Jelačić i Ante Pavelić