FANDOM


XV. kozački konjanički korpus SS-a bila je njemačka oružana postrojba uglavnom popunjena Kozacima iz Sovjetskog Saveza koja je tijekom Drugog svjetskog rata djelovala na području Nezavisne Države Hrvatske.

Nastanak postrojbe Edit

Nakon dolaska na područje južne Rusije tijekom prodora prema Staljingradu i Kavkazu 1942. godine, gdje je na Krimu, Kubanu, uz rijeku Don i drugdje postojao znatan broj naselja napučenih Kozacima - slavenskom etničkom skupinom ruskog jezika i pravoslavne vjere, te miješanog ukrajinskog, ruskog i poljskog podrijetla, koja je već stoljećima obavljala funkciju graničarskog stanovništva vjernog ruskoj monarhiji, te uvelike okrenutog vojnom pozivu i s jednom konjaničkom vojničkom etničkom kulturom u velikoj mjeri obilježenoj izloženošću kulturalnim utjecajima s Kavkaza, prema kojima je stoljećima bio okrenut veliki dio njihovog vojnog angažmana - njemačke vojne snage su došle u priliku da novače Kozake, čija je etnička zajednica bila od strane sovjetskog komunističkog režima tretirana kao neprijateljska, i važnim uporištem kontrarevolucije. Na Kubanu, uspostavile su njemačke okupacijske vlasti u listopadu 1942. godine i Kubanski kozački okrug.

Dio Kozaka se odazvao pozivu za ulazak u njemačku vojsku (mnogo više ih je mobilizirano u redove Crvene armije, gdje su se tijekom II. svj. rata prilično iskazali svojim borbenim sposobnostima).

U sastavu Wehrmachta osnovano je tijekom 1942. godine više kozačkih pukovnija, koje su 4. kolovoza 1943. godine objedinjene u 1. kozačku konjaničku diviziju Wehrmachta. Za zapovjednika je imenovan njemački konjanički general Reiterverband Pannwitz. Postrojbe su uglavnom korištene za aktivnosti protiv ruskih partizana, u pozadini njemačkih postrojbi.

Od kolovoza 1943. god. poduzete su radnje radi premještanja Panwitzove postrojbe u sastav SS-a, što je formalno izvedeno u studenom 1943. godine. S prelaskom divizije u sastav SS-a, premještena je u sastav te divizije još i Kozačka regimenta iz sastava Dobrovoljačke etničke divizije (Freiwilligen-Stamm-Division), koju je SS bio formirao na području Francuske, uglavnom iz redova sovjetskih zarobljenika koji su potjecali s Kavkaza.

U veljači 1945. godine je 1. kozačka konjanička divizija, koja je imala 25.000 pripadnika, podijeljena na dvije divizije, objedinjene u XV. konjanički korpus SS-a.

Angažman na području NDH Edit

Već od listopada 1943. godine postrojba se premješta u sastav njemačke 2. oklopne armije, na zadatke zaštite strateške željezničke komunikacije Zagreb - Beograd, te 12. listopada 1943. god. sudjeluje u prvim protupartizanskim akcijama na Fruškoj Gori u Srijemu. Lokalno stanovništvo ih uglavnom naziva "Čerkezi" - po imenu jednog od kavkaskih naroda koji su obitavali na području gdje su živjeli i Kozaci, te koji su s Kozacima dijelili neke folklorne tradicije.

Izgleda da je njemačko vodstvo ocijenilo da ravničarsko područje Slavonije i Srijema dovoljno naliči jugu Rusije, te je prikladno ondje upotrijebiti kozačke postrojbe. Izuzev na tom području, Kozaci će djelovati na također ravničarskim područjima sjevera Bosne, u okolici Zagreba, te u dijelu Slovenije oko Metlike.

Četiri pukovnije 1. kozačke divizije - Donska, Kubanska, Terečka i Sibirska - došle su ubrzo na glas kao vrlo protukomunističke nastrojene, izrazito borbene i vrlo okrutne. Bilježi se, također, da su mnogi vojnici došli u pratnji svojih obitelji, koje su izbjegle iz južne Rusije kako je Crvena armija otamo potisnula njemačke snage.

Nakon što su "Čerkezi" u prvim tjednima svojega angažmana u Hrvatskoj izvršili masovna silovanja, pljačke i paleži, te povješali mnoštvo ljudi po telegrafskim stupovima uz željezničku prugu (izgleda, nastavljajući način protupartizanskog djelovanja kakvoga su prakticirali u Rusiji), vlasti NDH su se žalile sve do samog Hitlera. Naposljetku su prijeki njemački vojni sudovi tijekom prva dva mjeseca djelovanja divizije u NDH bili izrekli barem po 20 smrtnih kazni u svakoj od četiri kozačke pukovnije.

Nakon toga, ponašanje kozačkih postrojbi je bilo uglavnom usklađeno s pravnim normama koje uređuju regularno ratovanje.

Kraj u Staljinovim gulazima Edit

Na kraju rata, kozačke postrojbe su se povukle u Austriju i predale Britancima; kod predaje oružja im je bila obećana zaštita kakva prema međunarodnom ratnom pravu pripada ratnim zarobljenicima. Britanci su ih međutim ubrzo izručili Crvenoj armiji - izuzev manjeg broja koji je bijegom uspio izbjeći to izručenje - te su oni mahom izgubili živote u sovjetskim gulazima.

Izvori Edit

  1. Tomasevich, Jozo, Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945: okupacija i kolaboracija, EPH, 2010., str. 341-365
  2. Samuel J. Newland, Cossacks in the German Army, Frank Cass, 1991., str. 143-177
  3. Bethell, Nicholas, The Last Secret: Forcible Repatriation to Russia, 1944-7, Futura Publications, 1976
Community content is available under CC-BY-SA unless otherwise noted.