Povijesna enciklopedija
Register
Advertisement
Povijesna enciklopedija


Suvremeno doba je povijesno razdoblje koje je započelo 1918. i traje sve do dan danas. Obilježeno je ratovima, znanstvenim i tehnološkim napretkom te velikim siromaštvom. Također, suvremeno doba je jedno od rijetkih razdoblja koja se ne dijeli na manja.

Godina početka

Kao godinu početka suvremenog doba uglavnom se uzima 1918., iako neki europski povjesničari navode i 1914. Evo koje godine neki smatraju kao početak tog razdoblja:

  • 1789. - korištena u Francuskoj, gdje se Rani novi vijek izjednačava s novim vijekom.
  • 1917. - korištena u Rusiji i drugim komunističkim državama, jer je te godine svrgnut ruski car Nikola II. i dogodila se Oktobarska revolucija. Korištena i u Njemačkoj jer je te godine u rat ušao SAD, što se smatra prekretnicom za rat i budućnost cijele Europe.
  • 1945. - korištena u Aziji jer označava kraj kolonijalizma i nastanak novih, slobodnih država.
  • 1989. - rijetko korištena, razlog je slom komunizma i SSSR-a, nastanak novih, slobodnih i demokratskih država te prevlast SAD-a kao jedine svjetske supersile.
  • 2001. - vrlo rijetko korištena, razlog su teroristički napadi 11. rujna 2001.

Kraj novog vijeka

Novi vijek je trajao poprilično dugo, ali događaj koji je odredio njegov kraj bio je Prvi svjetski rat. Taj je oružani sukob trajao četiri godine i odnio je čak deset milijuna žrtava. Pogodovao je i širenju bolesti, a najveća je španjolska gripa koja je odnijela još dvadeset milijuna žrtava, dvostruko više nego sam rat.[1]

Propala su velika carstva koja su u ratu poražena - Austro-Ugarska Monarhija, Osmansko Carstvo i Njemačko Carstvo. Od Austro-Ugarske su nastale Austrija, Ugarska, Čehoslovačka i Kraljevina Jugoslavija. Od Njemačke je nastala Weimarska Republika, a Osmansko Carstvo je smanjeno, da bi od njega kasnije nastala Turska.[2]

Rusko Carstvo je također propalo, ali tijekom rata (1917. g.), a u njemu su vlast preuzeli komunisti koji su osnovali novu državu, Sovjetski Savez. Pritom su se osamostalile Poljska, Finska, Litva, Latvija i Estonija.[2]

Od svih članica Središnjih sila najtežu kaznu pretrpjela je Njemačka: oduzete su joj sve kolonije, morala je vratiti Francuskoj pokrajine Alsace i Lorraine, a na istoku Poznan i dijelove Pomorja, Pruske i Šleske. Morala je ukloniti vojsku iz Porajnja, davati Francuskoj iskopani ugljen iz pokrajine Saar, obećati da si neće pripojiti Austriju i platiti pobjednicima veliku ratnu odštetu.[3]

Događaji

Poraće, naslijeđe rata i kriza

Liga naroda

Nakon Prvog svjetskog rata postojala je opravdana bojazan od novog sukoba. Stoga je utemeljena Liga naroda, organizacija čiji je cilj bio sprečavanje rata i razvijanje miroljubive suradnje među državama. Osnovana je na inicijativu američkog predsjednika Thomasa Woodrowa Wilsona, iako se SAD nije uključio. Sjedište je bilo u švicarskom gradu Ženevi, a službeni jezik bio je francuski. Predvodilo ju je vijeće sastavljeno od četiri stalna člana (Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Kraljevina Italija, Japansko Carstvo) i devet privremenih koji se biraju na tri godine.[4] Države članice Lige bile su obavezne poštovati neovisnost i teritorijalnu cjelovitost svake članice, te pokušati diplomatskim sredstvima mirno riješiti sporove prije pribjegavanja ratu. Rat je bio zabranjen pod određenim okolnostima, ali ta zabrana nije bila apsolutna. Ako neka članica poremeti mir, Liga joj nameće gospodarske, a potom i vojne sankcije.[5]

Europa nakon rata

Nakon Prvoga svjetskoga rata vodeću ulogu u Europi su zadržale Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska. Francuska je željela ojačati svoj utjecaj u novim europskim državama kako bi se osigurala u slučaju rata s Njemačkom. Povezala se s Poljskom i s novim savezom koji se zvao Mala Antanta. Taj su savez činile Čehoslovačka, Kraljevina Rumunjska i Kraljevina Jugoslavija. Cilj tog saveza je očuvanje versajskog poretka, sprječavanje restauracije Habsburgovaca i Austro-Ugarske te očuvanje njihove samostalnosti i suverenosti.[6]

Rusija i Njemačka nisu imale veliku ulogu u 1920-ima zbog unutarnjih problema i iscrpljenosti od rata. Međutim, u Italiji su se zbile korjenite društvene promjene. Osnovana je Fašistička stranka, ultralijeva revolucionarna stranka koju je predvodio Benito Mussolini, a čiji je cilj bio vladavina u Italiji, uzimanje jadranske obale i borba protiv socijalizma. Zbog rastuće opasnosti od socijalizma, talijansko građanstvo i bogataši podržavali su fašizam. Preuzeli su vlast i progonili političke protivnike, a 1925. je napokon uspostavljena fašistička diktatura u Italiji. Italija je sklopila ugovor s Katoličkom Crkvom čime joj je dodijelila status državne crkve, odštetu i teritorijalni posjed Vatikan u sredini Rima. [7]

SAD je izgubio utjecaj u Europi kao vodeća država Antante, provodeći politiku izolacionizma. Američki senat je odbio ratificirati mirovne ugovore, a SAD nije niti ušao u Ligu naroda.[8]

Azija nakon rata

Daleki istok

Podrobniji članci o temama: Kineska revolucija, Japanska osvajanja do 1937.

Početkom 20. stoljeća Kina je bila veliko i moćno carstvo, ali velik dio njezinog gospodarstva bio je pod kontrolom Europe. Dinastija Qing je pokušavala provesti reforme, ali bez uspjeha. Stoga je kineska nacionalistička stranka Kuomintang povela revoluciju i proglasila republiku; car Pu Ji bio je prisiljen abdicirati čime je izgubio prijestolje. Nakon toga su im se suprotstavili komunisti te je njihov sukob prerastao u dva građanska rata.[9][10]

Japan je u Prvom svjetskom ratu sudjelovao na strani Antante i zauzeo nove teritorije. Postao je treća pomorska sila u svijetu, s dobrim gosopodarstvom i velikim znanstvenim napretkom. Međutim, bilo je previše stanovništva i opakih potresa, a premalo sirovina. 1926. g. na vlast dolazi car Hirohito, a ubrzo u Japanu važnu ulogu dobiva vojska. Militaristički krugovi vode agresivnu vanjsku politiku. 1928. je zauzeta kineska pokrajina Shantung, a 1931. i Mandžurija, gdje je iduće godine osnovana satelitska država Mandžukuo. 1933. izlazi iz Lige naroda i osvaja pokrajinu Jehol, a 1935. i istočni dio pokrajine Hopei. Povezao se s fašističkom Italijom i Trećim Reichom, te 1937. napao Kinu čime je započeo Drugi japansko-kineski rat koji je trajao osam godina.[11][12]

Bliski istok

Podrobniji članci o temama: Nastanak Republike Turske, Cionizam

Osmansko Carstvo je, kao član Središnjih sila, izgubilo moć i teritorije po završetku Prvog svjetskog rata. Poraslo je nezadovoljstvo, a vojska je pokrenula revoluciju protiv sultanove vlasti. Vodio ju je Mustafa Kemal Ataturk, "Otac Turaka", koji je 1923. proglasio republiku i postao predsjednik Turske. Proveo je mnoge reforme da unaprijedi Tursku: svi su građani postali ravnopravni i jednaki pred zakonom, provedena je agrarna reforma, ukinut kalifat, uvedena latinica, doneseni su moderni zakoni, ukinuta je mogućnost da muškarac ima više žena, dano je pravo glasa ženama, zabranjeno nošenje fesa i vela te razdvajanje islama i države (sekularizam).[13][14][15]

Krajem 19. stoljeća europski židovi osnovali su cionizam, pokret koji traži osnivanje židovske države. Pokret je ojačao nakon Prvog svjetskog rata. Palestina je u to doba bila pod britanskom kontrolom, pa su Židovi počeli doseljavati. Međutim, domaći Arapi su se tome protivili, zbog čega su često izbijali sukobi.[16]

Sovjetski Savez

Hrvatska u suvremeno doba

[[|]]

Izvori

  1. Google Sites: Rezultati i posljedice Prvog svjetskog rata
  2. 2,0 2,1 N1: Promjena granica u Europi nakon Prvog svjetskog rata
  3. Hrvatska enciklopedija: Mirovni ugovori
  4. Proleksis enciklopedija: Liga naroda
  5. Hrvatska enciklopedija: Liga naroda
    "...su države članice bile obvezne poštovati neovisnost i teritorijalnu cjelovitost svake članice te, prije pribjegavanja ratu, pokušati diplomatskim sredstvima mirno riješiti sporove. Rat je bio zabranjen pod određenim okolnostima, ali ta zabrana nije bila apsolutna. Bili su predviđeni slučajevi zajedničke akcije prema remetitelju mira, koje su trebale imati oblik gospodarskih sankcija ili, kada one ne bi bile dovoljne, vojne intervencije."
  6. Hrvatska enciklopedija: Mala Antanta
  7. Hrvatska enciklopedija: Povijest Italije: Uspon fašizma
    "Bojeći se socijalne revolucije, koja je prijetila zbog gospodarske krize i inflacije, talijansko građanstvo i veleposjednici podupirali su fašistički pokret, kojega su prvi borbeni odredi osnovani već 1919. Predvođeni B. Mussolinijem, fašisti su god. 1922. izveli državni udar (»pohod na Rim«) i, oslonivši se na Savojsku dinastiju, preuzeli vlast, razbijali radničke udruge i proganjali Komunističku partiju (osnovana 1921., pod vodstvom A. Gramscija), a zatim i Socijalističku, pod vodstvom F. Turatija i P. Nennija. Sva vlast u državi i u strukovnim udrugama prešla je u ruke članova fašističke stranke na čelu s duceom Mussolinijem, koji je 1925. prigrabio diktatorske ovlasti; Veliko fašističko vijeće (osnovano 1928) bilo je samo savjetodavni organ. Time je uspostavljena otvorena diktatura. God. 1929. Mussolini je sklopio Lateranski ugovor i konkordat s Vatikanom kojim je Italija priznala neovisnu državu Vatikan. "
  8. Hrvatska enciklopedija: [1]
    "No tek što je rat bio dovršen, utjecaj izolacionista toliko je porastao da je američki Senat odbio ratificirati Versailleski mirovni ugovor (1919), pa SAD nisu ušle ni u Ligu naroda."
  9. Hrvatska enciklopedija: Kina: Revolucija 1911.-1912.
  10. Proleksis enciklopedija: Kina - revolucija
    "Sve izrazitije pretvaranje Kine u područje interesnih sfera velesila, neuspjeh u provođenju reformi, teško gospodarsko i socijalno stanje i opće nezadovoljstvo najširih društvenih slojeva, postupno su doveli do revolucije 1911–12, zbacivanja dinastije Qing (posljednji car Pu Yi abdicirao je 12. II. 1912) i do proglašenja republike (privremeni predsjednik Sun Jat-sen i od 10. III. 1912. Yüan Shih-kai). U cilju širenja osnove svojega pokreta, vođa revolucije Sun Jat-sen povezuje svoju Ujedinjenu ligu (utemeljenu još 1905. u Tokiju) s desnim političkim skupinama i time osniva nacionalističku stranku → Kuomintang, koji je 1913. osvojio većinu u parlamentu."
  11. Hrvatska enciklopedija: Povijest Kine (poraće)
    "Sudjelujući u I. svjetskom ratu na strani Antante, Japan je iskoristio zauzetost velikih sila u Europi kako bi se učvrstio u Kini: zauzeo je njemačke posjede Qingdao i dio Shandonga te pacifičke Marshallove otoke, Karoline i Mariane, koji su odlukom Mirovne konferencije u Parizu (1919) postali japanska mandatna područja. (...) God. 1921–22. zahvatila je zemlju ozbiljna gospodarska kriza, a 1923. Tokyo i Yokohama teško su stradali od potresa, u kojem je poginulo gotovo 100 000 ljudi. Na međunarodnoj konferenciji o pomorskome naoružanju u Washingtonu 1921–22. omjerom 5 : 5 : 3 utvrđen je status Japana kao treće svjetske pomorske sile iza Velike Britanije i SAD-a. (...) God. 1926. došao je na prijestolje novi car Hirohito, s kojim je započelo razdoblje Shōwa (jap.: sjajan mir; 1926–89). Okupacijom kineske provincije Shandong (1928) počelo je ostvarenje osvajačkih težnja japanskih militarista u Aziji. Za svjetske gospodarske krize Japan je 1931. zaposjeo Mandžuriju i ondje (1932) stvorio marionetsku državu Mandžukuo, koja je bila u kolonijalnom odnosu prema Japanu. (...) God. 1936. sklopio je s hitlerovskom Njemačkom Antikominternski pakt. U veljači iste godine državnim udarom preuzeli su vodstvo ekstremistički vojni krugovi. Već iduće godine (1937) počeo je opći napad na Kinu i izbio kinesko-japanski rat (1937–45). "
  12. Proleksis enciklopedija: Japan: Povijest
    "U I. svjetskom ratu Japan sudjeluje na strani Antante. Učvršćuje se u Kini; zauzima njemačke posjede Tsingtao i dio Shantunga, Marshallove otoke, Karoline i Mariane u Tihom oceanu koji 1919. postaju japanska mandatna područja. Od 1918. do 1922. Japan sudjeluje u intervenciji protiv Sovjeta. Zemlju potresa snažna gospodarska kriza 1921–22. Gradovi Tōkyō i Yokohama teško su razoreni u potresu 1923. Godine 1926. na prijestolje dolazi car Hirohito i s njim počinje razdoblje Showa (japanski: sjajni mir). Okupacijom kineske pokrajine Shantung 1928. započinje doba agresivnoga japanskog militarizma u Aziji. Godine 1931. Japan je okupirao Mandžuriju i ondje 1932. ustrojio marionetsku državu Mandžukuo. Zatim 1933. zauzima područje Jehol u sjevernoj Kini, a 1935. istočni dio pokrajine Hopei. 1936. sklapa s hitlerovskom Njemačkom Antikominternski savez. Iste godine izvršen je vojni udar i vlast preuzimaju radikalni vojni krugovi. Godine 1937. počinje opći napad na Kinu (kinesko-japanski rat, 1937–45); "
  13. Hrvatska enciklopedija: Mustafa Kemal Ataturk
  14. Telegraf: Ataturk je modernizirao Tursku
    "Godine 1919. istupio je iz vojske i došao je na čelo turskog nacionalnog pokreta protiv grčke okupacije i pokreta za tursku nezavisnost koju su nakon vojnog sloma Osmanlijskog carstva na kraju Prvog svetskog rata ugrozile sile pobednice. (...) Zbacio je sultana Mehmeda VI sa vlasti 1922. godine, pa je sultanat ukinut iste godine. Godine 1923., na zasedanju Velike narodne skupštine, Turska je proglašena republikom, a Mustafa Kemal proglašen je za njenog prvog predsednika. Skupština mu je tada dala naziv Gazi ("Pobjednik"). (...) Tokom svoje vladavine, do smrti 1938. godine, radikalnim reformama iz korena je izmenio lik svoje zemlje. Za manje od 20 godina vladavine Ataturk je uspeo da ustroji Tursku državu u skladu sa evropskim uzorima."
  15. Telegraf: Sve o Ataturku
    "1. novembra naredne godine, po nalogu Kemal-paše, Velika narodna skupština ukinula je sultanat. Mehmed VI je otišao u progonstvo. (...) 29. oktobra proglašena je republika, a Mustafa Kemal je postao njen prvi predsednik. (...) Sa tim ciljem, 3. marta 1924. ukinut je kalifat (poglavari Otomanske imperije bili su kalifi, verski predvodnici svih muslimana na svetu, još od 16. veka; nakon ukidanja sultanata, naslednik Mehmeda VI, Abdulmedžid II, nastavio je da bude kalif), a zatim su ukinute i sve verske škole i verski sudovi, kao i religijska bratstva (...), uporišta konzervatizma. Zabranjeno je nošenje fesa, a počelo je da se propagira nošenje zapadnjačke odeće. Kemal je, recimo, išao po Anadoliji i držao predavanja postavljajući Turcima primer tako što je nosio savremeno odelo i cilindar, nakon čega je u Istanbulu nastupila trka za materijalom za šešire. Praktično preko noći ukinut je šerijat. 1926. godine uvedeni su švajcarski građanski, italijanski krivični i nemački trgovinski zakonici. Ohrabrivana je emancipacija žena, a 1934. godine im je dato pravo ne samo da glasaju na parlamentarnim izborima već i da budu izabrane. Ukinuta je poligamija, a brak je postao građanska institucija. 1928. arapsko pismo koje su Turci koristili skoro hiljadu godina zamenjeno je latinicom, nakon čega je obrazovni sistem procvetao, jer su mladi Turci počeli da se okreću zapadnim naučnim i humanističkim tradicijama"
  16. Hrvatska enciklopedija: Cionizam
Advertisement