Povijesna enciklopedija

Uređujete

Suvremeno doba

1
  • Izmjena je uklonjena (tekst u okviru ispod ne sadrži zadnju izmjenu). Molim sačuvajte stranicu (provjerite sažetak).
Trenutačna inačica Vaš tekst
Redak 1: Redak 1:
{{Infookvir:_Manje_povijesno_razdoblje_2.0_(bolji_infookvir)|title1 = Suvremeno doba|image1 = tuđman.jpg|caption1 = [[Franjo Tuđman]], utemeljitelj i poglavar [[Hrvatska|Hrvatske]]|početak = [[1918.]]|društvo = [[Kapitalističko društvo]]|oblici_vlasti = [[Monarhija]] <br>
+
{{Infookvir:_Manje_povijesno_razdoblje_2.0_(bolji_infookvir)|title1 = Suvremeno doba|image1 = Adolf hitler.jpg|caption1 = [[Adolf Hitler]], diktator i [[Fuhrer]] Trećeg Reicha odgovoran za [[Drugi svjetski rat]]|početak = [[1918.]]|društvo = [[Kapitalističko društvo]]|oblici_vlasti = [[Monarhija]] <br>
 
[[Diktatura]] <br>
 
[[Diktatura]] <br>
 
[[Totalitarizam]] <br>
 
[[Totalitarizam]] <br>
Redak 59: Redak 59:
 
Podrobniji članci o temama: ''[[Totalitarizam]], [[Fašistička Italija]], [[Treći Reich]]''
 
Podrobniji članci o temama: ''[[Totalitarizam]], [[Fašistička Italija]], [[Treći Reich]]''
 
[[File:Fasces.svg|left|thumb|330x330px|Talijanska premijerska zastava koja u sebi ima simbol fašizma - '''fasces. '''Fašisti poručuju da je prut sam po sebi lomljiv, ali snop pruća (jedinstvo) je snažan i nepobjediv. Tu je i sjekira (država) koja kroji pravdu i ima neograničenu moć.]]
 
[[File:Fasces.svg|left|thumb|330x330px|Talijanska premijerska zastava koja u sebi ima simbol fašizma - '''fasces. '''Fašisti poručuju da je prut sam po sebi lomljiv, ali snop pruća (jedinstvo) je snažan i nepobjediv. Tu je i sjekira (država) koja kroji pravdu i ima neograničenu moć.]]
U Italiji su se nakon rata zbile korjenite društvene promjene. Osnovana je [[Fašistička stranka]], [[Ekstremna ljevica|ultralijeva]] revolucionarna stranka koju je predvodio [[Benito Mussolini]], a čiji je cilj bio vladavina u Italiji, uzimanje jadranske obale i borba protiv [[Komunizam|komunizma]]. Zbog rastuće opasnosti od socijalizma, talijansko građanstvo i bogataši podržavali su [[fašizam]]. Preuzeli su vlast i progonili političke protivnike, a [[1925.]] je napokon uspostavljena fašistička diktatura u Italiji. Italija je sklopila ugovor s [[Katolička Crkva|Katoličkom Crkvom]] čime joj je dodijelila status državne crkve, odštetu i teritorijalni posjed [[Vatikan]] u sredini [[Rim]]a. <ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28030#poglavlje292343 Povijest Italije: Uspon fašizma] <br> ''"Bojeći se socijalne revolucije, koja je prijetila zbog gospodarske krize i inflacije, talijansko građanstvo i veleposjednici podupirali su fašistički pokret, kojega su prvi borbeni odredi osnovani već 1919. Predvođeni B. Mussolinijem, fašisti su god. 1922. izveli državni udar (»pohod na Rim«) i, oslonivši se na Savojsku dinastiju, preuzeli vlast, razbijali radničke udruge i proganjali Komunističku partiju (osnovana 1921., pod vodstvom A. Gramscija), a zatim i Socijalističku, pod vodstvom F. Turatija i P. Nennija. Sva vlast u državi i u strukovnim udrugama prešla je u ruke članova fašističke stranke na čelu s duceom Mussolinijem, koji je 1925. prigrabio diktatorske ovlasti; Veliko fašističko vijeće (osnovano 1928) bilo je samo savjetodavni organ. Time je uspostavljena otvorena diktatura. God. 1929. Mussolini je sklopio Lateranski ugovor i konkordat s Vatikanom kojim je Italija priznala neovisnu državu Vatikan. "''</ref> Ipak, Italija nije uspjela ostvariti onoliku kontrolu kao druge totalitarne države, pa je ostala samo [[diktatura]].<ref>Alexander Brown:
+
U Italiji su se nakon rata zbile korjenite društvene promjene. Osnovana je [[Fašistička stranka]], [[Ekstremna ljevica|ultralijeva]] revolucionarna stranka koju je predvodio [[Benito Mussolini]], a čiji je cilj bio vladavina u Italiji, uzimanje jadranske obale i borba protiv socijalizma. Zbog rastuće opasnosti od socijalizma, talijansko građanstvo i bogataši podržavali su [[fašizam]]. Preuzeli su vlast i progonili političke protivnike, a [[1925.]] je napokon uspostavljena fašistička diktatura u Italiji. Italija je sklopila ugovor s [[Katolička Crkva|Katoličkom Crkvom]] čime joj je dodijelila status državne crkve, odštetu i teritorijalni posjed [[Vatikan]] u sredini [[Rim]]a. <ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28030#poglavlje292343 Povijest Italije: Uspon fašizma] <br> ''"Bojeći se socijalne revolucije, koja je prijetila zbog gospodarske krize i inflacije, talijansko građanstvo i veleposjednici podupirali su fašistički pokret, kojega su prvi borbeni odredi osnovani već 1919. Predvođeni B. Mussolinijem, fašisti su god. 1922. izveli državni udar (»pohod na Rim«) i, oslonivši se na Savojsku dinastiju, preuzeli vlast, razbijali radničke udruge i proganjali Komunističku partiju (osnovana 1921., pod vodstvom A. Gramscija), a zatim i Socijalističku, pod vodstvom F. Turatija i P. Nennija. Sva vlast u državi i u strukovnim udrugama prešla je u ruke članova fašističke stranke na čelu s duceom Mussolinijem, koji je 1925. prigrabio diktatorske ovlasti; Veliko fašističko vijeće (osnovano 1928) bilo je samo savjetodavni organ. Time je uspostavljena otvorena diktatura. God. 1929. Mussolini je sklopio Lateranski ugovor i konkordat s Vatikanom kojim je Italija priznala neovisnu državu Vatikan. "''</ref> Ipak, Italija nije uspjela ostvariti onoliku kontrolu kao druge totalitarne države, pa je ostala samo [[diktatura]].<ref>Alexander Brown:
 
[https://www.academia.edu/12497605/Can_Fascist_Italy_Be_Explained_as_Totalitarian Može li se fašistička Italija nazvati totalitarnom?]</ref>
 
[https://www.academia.edu/12497605/Can_Fascist_Italy_Be_Explained_as_Totalitarian Može li se fašistička Italija nazvati totalitarnom?]</ref>
 
[[File:Logo nacističke stranke.png|thumb|170x170px|Logo '''Nacističke stranke: '''u sredini je crna '''svastika, '''kukasti križ, drevni simbol sreće, energije i sveukupnosti bića. Oko toga je krug crvene (socijalističke) boje u kojem piše puni naziv stranke.]]
 
[[File:Logo nacističke stranke.png|thumb|170x170px|Logo '''Nacističke stranke: '''u sredini je crna '''svastika, '''kukasti križ, drevni simbol sreće, energije i sveukupnosti bića. Oko toga je krug crvene (socijalističke) boje u kojem piše puni naziv stranke.]]
Redak 85: Redak 85:
 
Nakon Oktobarske revolucije u zemlji su zavladali [[Boljševizam|boljševici]], ruski komunisti. Njihov vođa [[Vladimir Lenjin]] silom je raspustio parlament, a Rusija je postala komunistička republika. Pošto je Rusija bila iscrpljena ratom, Lenjin je sklopio [[Brest-Litovski mir]] sa Središnjim silama te im prepustio [[Bjelorusija|Bjelorusiju]] i zapadnu [[Ukrajina|Ukrajinu]], pritom priznajući neovisnost [[Finska|Finske]]. Time je Rusija izgubila trećinu stanovništva, polovinu industrije i 9/10 rudnika ugljena. Nezadovoljstvo u zemlji je poraslo, te je 1918. izbio [[Ruski građanski rat]]. Komunistička [[Crvena armija]] borila se protiv [[Bijela armija|Bijele armije]] sastavljene od bogataša, nacionalista, [[Rojalizam|rojalista]] i drugih. Boljševici su počeli progoniti protivnike i ubili su carsku obitelj. Zapadne države pružale su pomoć Bijeloj armiji, ali je Crvena armija ipak pobijedila. 12 milijuna ljudi poginulo je u ratu, a mnogo njih je ranjeno ili završilo na ulici.<ref>Telegraf: [https://www.telegraf.rs/zanimljivosti/2482436-najveca-ruska-katastrofa-o-kojoj-nista-ne-znate-udarili-beli-na-crvene-poginulo-12-miliona-ljudi-foto Najveća ruska katastrofa o kojoj ništa ne znate]</ref> Diktator Lenjin razbolio se [[1922.]] i povukao iz javnog života, a [[1924.]] je umro.<ref>HRT Magazin: [https://magazin.hrt.hr/482288/21-sijecnja-1924-umro-vladimir-iljic-uljanov-lenjin Umro Vladimir Iljič Uljanov - Lenjin]</ref> Nakon toga su započele borbe za vlast u SSSR-u.
 
Nakon Oktobarske revolucije u zemlji su zavladali [[Boljševizam|boljševici]], ruski komunisti. Njihov vođa [[Vladimir Lenjin]] silom je raspustio parlament, a Rusija je postala komunistička republika. Pošto je Rusija bila iscrpljena ratom, Lenjin je sklopio [[Brest-Litovski mir]] sa Središnjim silama te im prepustio [[Bjelorusija|Bjelorusiju]] i zapadnu [[Ukrajina|Ukrajinu]], pritom priznajući neovisnost [[Finska|Finske]]. Time je Rusija izgubila trećinu stanovništva, polovinu industrije i 9/10 rudnika ugljena. Nezadovoljstvo u zemlji je poraslo, te je 1918. izbio [[Ruski građanski rat]]. Komunistička [[Crvena armija]] borila se protiv [[Bijela armija|Bijele armije]] sastavljene od bogataša, nacionalista, [[Rojalizam|rojalista]] i drugih. Boljševici su počeli progoniti protivnike i ubili su carsku obitelj. Zapadne države pružale su pomoć Bijeloj armiji, ali je Crvena armija ipak pobijedila. 12 milijuna ljudi poginulo je u ratu, a mnogo njih je ranjeno ili završilo na ulici.<ref>Telegraf: [https://www.telegraf.rs/zanimljivosti/2482436-najveca-ruska-katastrofa-o-kojoj-nista-ne-znate-udarili-beli-na-crvene-poginulo-12-miliona-ljudi-foto Najveća ruska katastrofa o kojoj ništa ne znate]</ref> Diktator Lenjin razbolio se [[1922.]] i povukao iz javnog života, a [[1924.]] je umro.<ref>HRT Magazin: [https://magazin.hrt.hr/482288/21-sijecnja-1924-umro-vladimir-iljic-uljanov-lenjin Umro Vladimir Iljič Uljanov - Lenjin]</ref> Nakon toga su započele borbe za vlast u SSSR-u.
 
[[File:Staljin.jpg|thumb|330x330px|'''Josif Visarionovič Džugašvili, '''zvan '''Staljin '''(1879. - 1953.), Gruzijac i ruski diktator od 1929. do 1953., odgovoran za smrt 42,7 milijuna ljudi. Iza njega se vide [[Komunistička simbolika|komunistički simboli]]: srp, čekić i crvena zvijezda petokraka.]]
 
[[File:Staljin.jpg|thumb|330x330px|'''Josif Visarionovič Džugašvili, '''zvan '''Staljin '''(1879. - 1953.), Gruzijac i ruski diktator od 1929. do 1953., odgovoran za smrt 42,7 milijuna ljudi. Iza njega se vide [[Komunistička simbolika|komunistički simboli]]: srp, čekić i crvena zvijezda petokraka.]]
U to doba jedan od najvažnijih ljudi u državi je bio [[Josif Staljin]], koji je prije Lenjinove smrti bio generalni sekretar. U vrijeme borbi za vlast okrutno se obračunao sa svim političkim protivnicima i [[1929.]] postao ruski diktator i apsolutni vođa. Zbog ubrzanog razvoja industrije i nasilne [[Kolektivizacija|kolektivizacije]] došlo je do velike gladi, a "državni neprijatelji" su bili slani u logore i ubijani. Procjenjuje se da je u vrijeme [[Velika čistka|Velike čistke]] stradalo između 15 i 30 milijuna ljudi. U Staljinovo doba stvorio se njegov [[kult ličnosti]]: kultura, umjetnost i znanost su se morale podčinjavati komunističkoj ideologiji, o Staljinu su se pjevale pjesme, radili kipovi i slikale slike, djeca u školi su bila poučavana da je on jedini vođa i da mu budu odani. Također, djelovao je na ostale komunističke stranke širom Europe.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57724 Josif Visarionovič Staljin] <br> ''"Obračunavši se do 1929. s »ljevičarskim« krilom u boljševičkoj partiji, Staljin – koji je i prije bio suzdržan prema Lenjinovoj novoj ekonomskoj politici (NEP) – odlučio je likvidirati i tzv. desnu oporbu, koja je predstavljala oslonac NEP-u. (...) Politika ubrzane industrijalizacije države i nasilne kolektivizacije seljačke zemlje, kojom je bilo obuhvaćeno čak 90% zemljišnoga posjeda, dovela je na početku 1930-ih do obuhvatnoga socijalnog terora, masovne gladi i smrti milijuna ljudi. Program industrijalizacije i kolektivizacije utjecao je na daljnju radikalizaciju političkog terora. Nakon (...) 1934. započeo je dugo razdoblje »čistki«, kojima je bila zatrta svaka stvarna ili tek moguća oporba Staljinu. Procjenjuje se da je u političkim progonima stradalo od 15 do 30 milijuna ljudi. U tim se godinama konačno učvrstio kult Staljinove ličnosti, koji je nadmašio čak i uspomenu na Lenjina. Staljin više nije bio samo neosporni tvorac unutarnje i vanjske politike; njegova je misao propisivala kanone kulture i umjetnosti, pa i znanosti, što je dugo otežavalo uvjete njihova razvoja. U vanjskoj politici Staljin je ponajprije želio osigurati revolucionarne stečevine i cjelovitost SSSR-a. Iako u političkoj izolaciji, uz pomoć Komunističke internacionale (Kominterna) djelovao je na komunističke stranke širom Europe."''</ref><ref>Opća i nacionalna enciklopedija: [http://proleksis.lzmk.hr/46696/ Josif Visarionovič Staljin] <br> ''"Obračunavao se 1929. s ljevičarskim krilom u boljševičkoj stranci na čelu s Trockim, a potom i s desnom opozicijom (...) Provodio ubrzanu industrijalizaciju koju je pratila i nasilna kolektivizacija sela. Nakon (...) pokrenuo “čistke” protiv navodnih neprijatelja, a zapravo svojih protivnika. Na montiranim procesima 1934–39. obračunao se s potencijalnim konkurentima za vlast. "''</ref>
+
U to doba jedan od najvažnijih ljudi u državi je bio [[Josif Staljin]], koji je prije Lenjinove smrti bio generalni sekretar. U vrijeme borbi za vlast okrutno se obračunao sa svim političkim protivnicima i [[1929.]] postao ruski diktator i apsolutni vođa. Zbog ubrzanog razvoja industrije i nasilne [[Kolektivizacija|kolektivizacije]] došlo je do velike gladi, a "državni neprijatelji" su bili slani u logore i ubijani. Procjenjuje se da je u vrijeme [[Velika čistka|Velike čistke]] stradalo između 15 i 30 milijuna ljudi. U Staljinovo doba stvorio se njegov [[kult ličnosti]]: kultura, umjetnost i znanost su se morale podčinjavati komunističkoj ideologiji, o Staljinu su se pjevale pjesme, radili kipovi i slikale slike, djeca u školi su bila poučavana da je on jedini vođa i da mu budu odani. Također, djelovao je na ostale komunističke stranke širom Europe.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57724 Josif Visarionovič Staljin] <br> ''"Obračunavši se do 1929. s »ljevičarskim« krilom u boljševičkoj partiji, Staljin – koji je i prije bio suzdržan prema Lenjinovoj novoj ekonomskoj politici (NEP) – odlučio je likvidirati i tzv. desnu oporbu, koja je predstavljala oslonac NEP-u. (...) Politika ubrzane industrijalizacije države i nasilne kolektivizacije seljačke zemlje, kojom je bilo obuhvaćeno čak 90% zemljišnoga posjeda, dovela je na početku 1930-ih do obuhvatnoga socijalnog terora, masovne gladi i smrti milijuna ljudi. Program industrijalizacije i kolektivizacije utjecao je na daljnju radikalizaciju političkog terora. Nakon (...) 1934. započeo je dugo razdoblje »čistki«, kojima je bila zatrta svaka stvarna ili tek moguća oporba Staljinu. Procjenjuje se da je u političkim progonima stradalo od 15 do 30 milijuna ljudi. U tim se godinama konačno učvrstio kult Staljinove ličnosti, koji je nadmašio čak i uspomenu na Lenjina. Staljin više nije bio samo neosporni tvorac unutarnje i vanjske politike; njegova je misao propisivala kanone kulture i umjetnosti, pa i znanosti, što je dugo otežavalo uvjete njihova razvoja. U vanjskoj politici Staljin je ponajprije želio osigurati revolucionarne stečevine i cjelovitost SSSR-a. Iako u političkoj izolaciji, uz pomoć Komunističke internacionale (Kominterna) djelovao je na komunističke stranke širom Europe."''</ref><ref>Proleksis enciklopedija: [http://proleksis.lzmk.hr/46696/ Josif Visarionovič Staljin] <br> ''"Obračunavao se 1929. s ljevičarskim krilom u boljševičkoj stranci na čelu s Trockim, a potom i s desnom opozicijom (...) Provodio ubrzanu industrijalizaciju koju je pratila i nasilna kolektivizacija sela. Nakon (...) pokrenuo “čistke” protiv navodnih neprijatelja, a zapravo svojih protivnika. Na montiranim procesima 1934–39. obračunao se s potencijalnim konkurentima za vlast. "''</ref>
   
 
==== Afrika nakon rata ====
 
==== Afrika nakon rata ====
Redak 104: Redak 104:
   
 
=== Drugi svjetski rat ===
 
=== Drugi svjetski rat ===
{{Glavni|Drugi svjetski rat|Uzroci Drugog svjetskog rata|Posljedice Drugog svjetskog rata}}
+
''Podrobniji članci o temama'': [[Drugi svjetski rat]], [[Uzroci Drugog svjetskog rata]], [[Posljedice Drugog svjetskog rata]]
   
 
==== Uzroci rata ====
 
==== Uzroci rata ====
Redak 113: Redak 113:
 
Jedan od važnijih uzroka bila je i tzv. [[Politika popuštanja|politika popuštanj]]a koju su vodili zapadni Saveznici, u prvom redu Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska. Postojali su brojni razlozi za to: nitko nije htio novi ratni sukob, mnogi su smatrali da je mirovni ugovor prema Njemačkoj nepravedan, a i vjerovali su da mogu nacizam iskoristiti kao branu širenja komunizma.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=3381 Politika popuštanja (''Appeasement'')]</ref>
 
Jedan od važnijih uzroka bila je i tzv. [[Politika popuštanja|politika popuštanj]]a koju su vodili zapadni Saveznici, u prvom redu Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska. Postojali su brojni razlozi za to: nitko nije htio novi ratni sukob, mnogi su smatrali da je mirovni ugovor prema Njemačkoj nepravedan, a i vjerovali su da mogu nacizam iskoristiti kao branu širenja komunizma.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=3381 Politika popuštanja (''Appeasement'')]</ref>
   
U Španjolskoj je [[1931.]] g. srušena monarhija i proglašena republika, a najmoćnija stranka je bila socijalistička [[Narodna fronta]]. Međutim, suprotstavile su joj se udružene snage [[Konzervativizam|konzervativaca]], vojnih krugova i desničarskih nacionalista - [[Falanga (stranka)|falangista]]. Predvodio ih je general [[Francisco Franco]], koji je uzeo titulu ''Caudillo'' ([[Hrvatski jezik|hrv.]] "vođa"), a 1936. su podigli pobunu. Time je u Španjolskoj izbio građanski rat. Važnost tog rata je zbog miješanja drugih država. Hitlerova Njemačka i Mussolinijeva Italija poslale su vojne postrojbe i oružje u pomoć Francovim fašistima, u nadi da će time nastati nova [[fašistička država]]. SSSR je slao vojne postrojbe u pomoć ljevičarskoj vladi. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska su se odlučili ne miješati. Falangisti su osvajali grad po grad i na kraju [[1939.]] godine pobijedili, a Franco je zavladao Španjolskom kao diktator. <ref>Opća i nacionalna enciklopedija: [http://proleksis.lzmk.hr/59425/ Španjolski građanski rat]</ref><ref>Vojna povijest: [https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/poceo-gradanski-rat-u-spanjolskoj-1936-godine-1100640 Početak građanskog rata u Španjolskoj]</ref><ref>Narod: [https://narod.hr/kultura/17-srpnja-1936-spanjolski-gradanski-rat-sto-niste-znali-ovom-velikom-ratu Španjolski građanski rat: sve što niste znali]</ref>[[File:Anschluss.jpg|thumb|265x265px|Nacistički propagandni plakat koji slavi Anschluss: prikazuje Hitlera, nove granice Trećeg Reicha, datum i geslo ''Ein Volk, Ein Reich, Ein Fuhrer (''"Jedan narod, jedna država, jedan vođa")]]
+
U Španjolskoj je [[1931.]] g. srušena monarhija i proglašena republika, a najmoćnija stranka je bila socijalistička [[Narodna fronta]]. Međutim, suprotstavile su joj se udružene snage [[Konzervativizam|konzervativaca]], vojnih krugova i desničarskih nacionalista - [[Falanga (stranka)|falangista]]. Predvodio ih je general [[Francisco Franco]], koji je uzeo titulu ''Caudillo'' ([[Hrvatski jezik|hrv.]] "vođa"), a 1936. su podigli pobunu. Time je u Španjolskoj izbio građanski rat. Važnost tog rata je zbog miješanja drugih država. Hitlerova Njemačka i Mussolinijeva Italija poslale su vojne postrojbe i oružje u pomoć Francovim fašistima, u nadi da će time nastati nova [[fašistička država]]. SSSR je slao vojne postrojbe u pomoć ljevičarskoj vladi. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska su se odlučili ne miješati. Falangisti su osvajali grad po grad i na kraju [[1939.]] godine pobijedili, a Franco je zavladao Španjolskom kao diktator. <ref>Proleksis enciklopedija: [http://proleksis.lzmk.hr/59425/ Španjolski građanski rat]</ref><ref>Vojna povijest: [https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/poceo-gradanski-rat-u-spanjolskoj-1936-godine-1100640 Početak građanskog rata u Španjolskoj]</ref><ref>Narod: [https://narod.hr/kultura/17-srpnja-1936-spanjolski-gradanski-rat-sto-niste-znali-ovom-velikom-ratu Španjolski građanski rat: sve što niste znali]</ref>[[File:Anschluss.jpg|thumb|265x265px|Nacistički propagandni plakat koji slavi Anschluss: prikazuje Hitlera, nove granice Trećeg Reicha, datum i geslo ''Ein Volk, Ein Reich, Ein Fuhrer (''"Jedan narod, jedna država, jedan vođa")]]
Nakon što se ponovno naoružala i uspostavila kontrolu nad svojim teritorijem, Njemačka (Treći Reich) je odlučila krenuti u osvajanja. Hitler, koji je i sam bio rodom iz Austrije, počeo je planirati osvajanje Austrije. U toj državi živjelo je 6 milijuna ljudi koji su imali isti jezik, kulturu i vjerovanja kao Nijemci, zbog čega ih je Hitler smatrao dijelom njemačkog naroda. Iako se to protivilo mirovnom ugovoru, Hitler je, iskoristivši nemire u državi, poslao svoje vojne postrojbe koje su [[13. ožujka]] [[1938.]] osvojili i pripojili Austriju - za što se danas koristi riječ [[Anschluss]]. Iako se kasnije Austriju smatralo žrtvom nacističke agresije, činjenica je da je 99,7% ljudi (gotovo svi Austrijanci) na [[Referendum|referendumu]] glasalo za Anschluss. Austrijski građani njemačke su vojne postrojbe dočekali s oduševljenjem.<ref>Opća i nacionalna enciklopedija: [http://proleksis.lzmk.hr/8830/ Anschluss]</ref><ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/anschluss-austrije-trecem-reichu-1938/ Anschluss Austrije Trećem Reichu (1938.)]</ref><ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=2906 Anschluss]</ref><ref>Aljazeera Balkans: [http://balkans.aljazeera.net/vijesti/anschluss-austrija-je-hitlera-docekala-u-ekstazi Anschluss: Austrija je Hitlera dočekala u ekstazi]</ref>
+
Nakon što se ponovno naoružala i uspostavila kontrolu nad svojim teritorijem, Njemačka (Treći Reich) je odlučila krenuti u osvajanja. Hitler, koji je i sam bio rodom iz Austrije, počeo je planirati osvajanje Austrije. U toj državi živjelo je 6 milijuna ljudi koji su imali isti jezik, kulturu i vjerovanja kao Nijemci, zbog čega ih je Hitler smatrao dijelom njemačkog naroda. Iako se to protivilo mirovnom ugovoru, Hitler je, iskoristivši nemire u državi, poslao svoje vojne postrojbe koje su [[13. ožujka]] [[1938.]] osvojili i pripojili Austriju - za što se danas koristi riječ [[Anschluss]]. Iako se kasnije Austriju smatralo žrtvom nacističke agresije, činjenica je da je 99,7% ljudi (gotovo svi Austrijanci) na [[Referendum|referendumu]] glasalo za Anschluss. Austrijski građani njemačke su vojne postrojbe dočekali s oduševljenjem.<ref>Proleksis enciklopedija: [http://proleksis.lzmk.hr/8830/ Anschluss]</ref><ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/anschluss-austrije-trecem-reichu-1938/ Anschluss Austrije Trećem Reichu (1938.)]</ref><ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=2906 Anschluss]</ref><ref>Aljazeera Balkans: [http://balkans.aljazeera.net/vijesti/anschluss-austrija-je-hitlera-docekala-u-ekstazi Anschluss: Austrija je Hitlera dočekala u ekstazi]</ref>
   
 
[[File:Njemačko proširenje uoči rata.jpg|thumb|238x238px|Proširenje Trećeg Reicha uoči Drugog svjetskog rata|left]]
 
[[File:Njemačko proširenje uoči rata.jpg|thumb|238x238px|Proširenje Trećeg Reicha uoči Drugog svjetskog rata|left]]
Redak 126: Redak 126:
   
 
==== Povod rata ====
 
==== Povod rata ====
[[File:Vojska ide na poljsku.jpg|left|thumb|259x259px|Hitler promatra [[Wehrmacht|'''Wehrmacht''']]''' kako maršira prema Poljskoj''']]
+
[[File:Vojska ide na poljsku.jpg|left|thumb|259x259px|Hitler promatra [[Heer|'''Heer''']]''' '''(njemačku kopnenu vojsku) kako maršira prema Poljskoj]]
 
Povod za Drugi svjetski rat bila je [[invazija Poljske]]. Nakon uspjeha u Austriji i Češkoj te sklapanja sporazuma sa SSSR-om, Hitler je počeo razmišljati o daljnjem širenju na istok. To je bilo u skladu s temeljem nacističke ideologije, [[Lebensraum]]om, koji zahtijeva životni prostor za nadmoćnu njemačku rasu, pogotovo na istoku Europe. Hitler je od Poljske zatražio slobodni grad [[Gdanjsk]] te gradnju ceste i pruge preko poljskog teritorija kako bi spojio Treći Reich s [[Istočna Pruska|istočnom Pruskom]]. Poljska je te zahtjeve odbila, zbog čega je Hitler počeo tražiti izgovor za rat i invaziju. Za to je poslužila [[operacija Himmler]], koju su vodili [[reichsfuhrer]] [[Schutzstaffel]]a [[Heinrich Himmler]] i šef [[Gestapo|Gestapa]] [[Reinhard Heydrich]]. Njihovi su vojnici, odjeveni u odore poljske vojske, napali nekoliko njemačkih naselja uz granicu s Poljskom i zaposjeli radio-stanicu u gradu [[Gleiwitz]]u odašiljući protunjemačke poruke. Kako bi se pružio dodatan dokaz da su to učinili Poljaci, ostavili su trupla "vojnika" u poljskim odorama koja su zapravo bili zatočenici iz njemačkih [[Sabirni logor|sabirnih logora]].<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/njemackim-napadom-na-poljsku-zapoceo-drugi-svjetski-rat-1939/ Njemački napad na Poljsku - početak Drugog svjetskog rata (1939)]</ref><ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59137#poglavlje11844 Drugi svjetski rat: Povod]</ref>
 
Povod za Drugi svjetski rat bila je [[invazija Poljske]]. Nakon uspjeha u Austriji i Češkoj te sklapanja sporazuma sa SSSR-om, Hitler je počeo razmišljati o daljnjem širenju na istok. To je bilo u skladu s temeljem nacističke ideologije, [[Lebensraum]]om, koji zahtijeva životni prostor za nadmoćnu njemačku rasu, pogotovo na istoku Europe. Hitler je od Poljske zatražio slobodni grad [[Gdanjsk]] te gradnju ceste i pruge preko poljskog teritorija kako bi spojio Treći Reich s [[Istočna Pruska|istočnom Pruskom]]. Poljska je te zahtjeve odbila, zbog čega je Hitler počeo tražiti izgovor za rat i invaziju. Za to je poslužila [[operacija Himmler]], koju su vodili [[reichsfuhrer]] [[Schutzstaffel]]a [[Heinrich Himmler]] i šef [[Gestapo|Gestapa]] [[Reinhard Heydrich]]. Njihovi su vojnici, odjeveni u odore poljske vojske, napali nekoliko njemačkih naselja uz granicu s Poljskom i zaposjeli radio-stanicu u gradu [[Gleiwitz]]u odašiljući protunjemačke poruke. Kako bi se pružio dodatan dokaz da su to učinili Poljaci, ostavili su trupla "vojnika" u poljskim odorama koja su zapravo bili zatočenici iz njemačkih [[Sabirni logor|sabirnih logora]].<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/njemackim-napadom-na-poljsku-zapoceo-drugi-svjetski-rat-1939/ Njemački napad na Poljsku - početak Drugog svjetskog rata (1939)]</ref><ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59137#poglavlje11844 Drugi svjetski rat: Povod]</ref>
 
[[File:Njemačko-sovjetski napad na poljsku.jpg|thumb|330x330px|Karta napada njemačke i sovjetske vojske na Poljsku]]
 
[[File:Njemačko-sovjetski napad na poljsku.jpg|thumb|330x330px|Karta napada njemačke i sovjetske vojske na Poljsku]]
Redak 153: Redak 153:
 
[[File:Pearl harbour.jpg|thumb|330x330px|Užas japanskog napada na američku flotu u '''Pearl Harbouru '''7. prosinca 1941.]]
 
[[File:Pearl harbour.jpg|thumb|330x330px|Užas japanskog napada na američku flotu u '''Pearl Harbouru '''7. prosinca 1941.]]
 
Za to vrijeme, započeo je i [[rat na Pacifiku]]. Japansko Carstvo, koje je već osvojilo mnoge teritorije na Dalekom istoku, vidjelo je SAD kao najveću prijetnju. Stoga su u tajnosti započele pripreme da se američku flotu uništi. [[7. prosinca]] japanski su zrakoplovi iznenada napali američku pomorsku bazu [[Pearl Harbour]] na [[Havaji]]ma, gdje je bila smještena većina američke flote. Potopljen je veliki dio američke flote, posebice bojnih brodova. Ono što je spasilo SAD jest bilo to da su nosači aviona bili na drugim lokacijama, te ih japansko zrakoplovstvo nije uspjelo uništiti.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/istine-i-lazi-oko-napada-na-pearl-harbor-1941/]</ref> Japan uskoro osvaja [[Singapur]], [[Hong Kong]], [[Tajland]], [[Malajski poluotok]], [[Filipini]], [[Indonezija]] i gotovo cijeli [[Mijanmar]].<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=28729#poglavlje621636 Japan: Povijest]<br>''" Do polovice 1942. bili su zaposjednuti Tajland, Malajski poluotok, sjeverna skupina Gilbertovih otoka, Filipini, Guam, Borneo, Celebes, Singapur, veći dio Sumatre, Salomonski otoci, Java i gotovo cijela Burma. "''</ref> Unatoč tome, američka mornarica postala je sve jača pa je japanski [[admiral]] [[Isoroku Yamamoto]] odlučio uništiti mornaricu prije nego što postane prejaka. U lipnju [[1942.]] dogodila se [[bitka za Midway]] gdje je SAD pobijedio, a Japan izgubio prevlast na Tihom oceanu.<ref>Studentski.hr: [http://studentski.hr/vijesti/na-danasnji-dan/bitka-za-midway-pocetak-kraja-japanske-moci]</ref>
 
Za to vrijeme, započeo je i [[rat na Pacifiku]]. Japansko Carstvo, koje je već osvojilo mnoge teritorije na Dalekom istoku, vidjelo je SAD kao najveću prijetnju. Stoga su u tajnosti započele pripreme da se američku flotu uništi. [[7. prosinca]] japanski su zrakoplovi iznenada napali američku pomorsku bazu [[Pearl Harbour]] na [[Havaji]]ma, gdje je bila smještena većina američke flote. Potopljen je veliki dio američke flote, posebice bojnih brodova. Ono što je spasilo SAD jest bilo to da su nosači aviona bili na drugim lokacijama, te ih japansko zrakoplovstvo nije uspjelo uništiti.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/istine-i-lazi-oko-napada-na-pearl-harbor-1941/]</ref> Japan uskoro osvaja [[Singapur]], [[Hong Kong]], [[Tajland]], [[Malajski poluotok]], [[Filipini]], [[Indonezija]] i gotovo cijeli [[Mijanmar]].<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=28729#poglavlje621636 Japan: Povijest]<br>''" Do polovice 1942. bili su zaposjednuti Tajland, Malajski poluotok, sjeverna skupina Gilbertovih otoka, Filipini, Guam, Borneo, Celebes, Singapur, veći dio Sumatre, Salomonski otoci, Java i gotovo cijela Burma. "''</ref> Unatoč tome, američka mornarica postala je sve jača pa je japanski [[admiral]] [[Isoroku Yamamoto]] odlučio uništiti mornaricu prije nego što postane prejaka. U lipnju [[1942.]] dogodila se [[bitka za Midway]] gdje je SAD pobijedio, a Japan izgubio prevlast na Tihom oceanu.<ref>Studentski.hr: [http://studentski.hr/vijesti/na-danasnji-dan/bitka-za-midway-pocetak-kraja-japanske-moci]</ref>
[[File:270px-Njemacki-vojnik-kod-staljingrada.jpg|left|thumb|270x270px|Njemački vojnik kod Staljingrada 1942.]]
+
U ljeto 1942. Nijemci pokreću ofenzivu u južnoj Rusiji s ciljem da zauzmu strateški važan grad [[Staljingrad]] te naftna polja u blizini. U kolovozu su došli na rubove grada, ali Sovjeti su se odlučili boriti za taj grad i dati sve od sebe: borbe su se vodile za svaku kuću i ulicu. Crvena armija je u studenome uspjela opkoliti Šestu armiju, čime je Wehrmacht izgubio mnogo vojnika, a Rusi pokrenuli protunapad.<ref>Novi list: [http://www.novilist.hr/Vijesti/Svijet/BITKA-ZA-STALJINGRAD-Prije-75-godina-izvojevana-je-pobjeda-koja-spasila-covjecanstvo BITKA ZA STALJINGRAD: Prije 75 godina izvojevana je pobjeda]</ref> U sjevernoj Africi Rommel je odlučio napasti [[El-Alamein]], a nakon toga zauzeti i [[Suez]] te opkoliti Britance. Njegov plan je propao i Nijemci su se morali povući pred britanskim napadima, što je završilo u svibnju [[1943.]] potpunim slomom Sila osovine u sj. Africi.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=17521 El-Alamein]</ref>
+
U ljeto 1942. Nijemci pokreću ofenzivu u južnoj Rusiji s ciljem da zauzmu strateški važan grad [[Staljingrad]] te naftna polja u blizini. U kolovozu su došli na rubove grada, ali Sovjeti su se odlučili boriti za taj grad i dati sve od sebe: borbe su se vodile za svaku kuću i ulicu. Crvena armija je u studenome uspjela opkoliti Šestu armiju, čime je Wehrmacht izgubio mnogo vojnika, a Crvena armija krenula u protunapad.<ref>Novi list: [http://www.novilist.hr/Vijesti/Svijet/BITKA-ZA-STALJINGRAD-Prije-75-godina-izvojevana-je-pobjeda-koja-spasila-covjecanstvo BITKA ZA STALJINGRAD: Prije 75 godina izvojevana je pobjeda]</ref> U sjevernoj Africi Rommel je odlučio napasti mjesto [[El-Alamein]], a nakon toga zauzeti i [[Suez]] te opkoliti Britance. Njegov plan je propao i Nijemci su se morali povući pred britanskim napadima, što se završilo u svibnju [[1943.]] potpunim slomom Sila osovine u sjevernoj Africi.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=17521 El-Alamein]</ref>
   
 
U srpnju 1943. Britanci se iskrcavaju na [[Sicilija|Siciliji]] i napadaju Italiju. [[Veliko fašističko vijeće]] odlučuje svrgnuti i uhititi Mussolinija, nakon čega Italija kapitulira [[8. rujna]], a nova vlada prelazi na stranu Saveznika.<ref>Povijest.net: [https://povijest.net/slomljena-osovina-1/ Slomljena Osovina - kapitulacija Italije]</ref> Međutim, nije sve bilo gotovo: Hitlerovi komandosi oslobodili su Mussolinija i dali mu vlast u kvislinškoj [[Talijanska Socijalna Republika|Talijanskoj Socijalnoj Republici]] na sjeveru Italije, a vojnici su stvorili obrambenu liniju u Italiji, gdje će se dugo voditi krvave borbe između Saveznika i Sila osovine.
 
U srpnju 1943. Britanci se iskrcavaju na [[Sicilija|Siciliji]] i napadaju Italiju. [[Veliko fašističko vijeće]] odlučuje svrgnuti i uhititi Mussolinija, nakon čega Italija kapitulira [[8. rujna]], a nova vlada prelazi na stranu Saveznika.<ref>Povijest.net: [https://povijest.net/slomljena-osovina-1/ Slomljena Osovina - kapitulacija Italije]</ref> Međutim, nije sve bilo gotovo: Hitlerovi komandosi oslobodili su Mussolinija i dali mu vlast u kvislinškoj [[Talijanska Socijalna Republika|Talijanskoj Socijalnoj Republici]] na sjeveru Italije, a vojnici su stvorili obrambenu liniju u Italiji, gdje će se dugo voditi krvave borbe između Saveznika i Sila osovine.
Redak 160: Redak 160:
 
===== Savezničke ofenzive i kraj rata =====
 
===== Savezničke ofenzive i kraj rata =====
 
''Podrobniji članci o temama'': [[Dan D]], [[Bitka za Normandiju]], [[Operacija Bagration]], [[Slom Trećeg Reicha]], [[Slom Japana]]
 
''Podrobniji članci o temama'': [[Dan D]], [[Bitka za Normandiju]], [[Operacija Bagration]], [[Slom Trećeg Reicha]], [[Slom Japana]]
[[File:Bitka za normandiju.jpg|thumb|330x330px|Prizor bitke za Normandiju na francuskoj plaži 1944.]]
+
 
1943. i 1944. dugotrajne i krvave bitke su bjesnile u Italiji i SSSR-u. Saveznici su stoga odlučili otvoriti [[Zapadno bojište (Drugi svjetski rat)|zapadno bojište]]. [[6. lipnja]] [[1944.]] su se dva milijuna savezničkih vojnika iskrcala u [[Normandiji]], u sjevernoj Francuskoj. [[Erwin Rommel]] je vodio nacističke vojnike, a [[Dwight Eisenhower]] savezničke. Saveznici i Nijemci su se borili na pet plaža: [[Omaha]], [[Utah]], [[Juno]], [[Sword]] i [[Gold]]. Bitka je trajala dva mjeseca, nakon čega su Saveznici probili njemačku liniju i počeli oslobađati Francusku.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/dan-d-masovno-iskrcavanje-saveznika-u-normandiji-1944/ Dan D: Masovno iskrcavanje Saveznika u Normandiji]</ref> Međutim, ta operacija ima i mračnu stranu: američki vojnici masovno su silovali Francuskinje po ulicama, dječjim parkovima i grobljima. Više od 150 američkih vojnika je poslije rata osuđeno za te zločine.<ref>Jutarnji list: [https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/iskrcavanje-u-normandiji-kad-su-dosli-nijemci-rekli-smo-muskarcima-da-se-sakriju-kad-su-stigli-amerikanci-morali-smo-skrivati-zene/8958056/ ISKRCAVANJE U NORMANDIJI: Kad su došli Nijemci, rekli smo muškarcima da se sakriju - kad su stigli Amerikanci, morali smo skrivati žene]</ref> Saveznici su nakon toga pokušali osloboditi i Nizozemsku prije zime, ali nisu stigli, zbog čega se konačni obračun s Njemačkom morao prebaciti na sljedeću godinu.
 
1943. i 1944. dugotrajne i krvave bitke su bjesnile u Italiji i SSSR-u. Saveznici su stoga odlučili otvoriti [[Zapadno bojište (Drugi svjetski rat)|zapadno bojište]]. [[6. lipnja]] [[1944.]] su se dva milijuna savezničkih vojnika iskrcala u [[Normandiji]], u sjevernoj Francuskoj. [[Erwin Rommel]] je vodio nacističke vojnike, a [[Dwight Eisenhower]] savezničke. Saveznici i Nijemci su se borili na pet plaža: [[Omaha]], [[Utah]], [[Juno]], [[Sword]] i [[Gold]]. Bitka je trajala dva mjeseca, nakon čega su Saveznici probili njemačku liniju i počeli oslobađati Francusku.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/dan-d-masovno-iskrcavanje-saveznika-u-normandiji-1944/ Dan D: Masovno iskrcavanje Saveznika u Normandiji]</ref> Međutim, ta operacija ima i mračnu stranu: američki vojnici masovno su silovali Francuskinje po ulicama, dječjim parkovima i grobljima. Više od 150 američkih vojnika je poslije rata osuđeno za te zločine.<ref>Jutarnji list: [https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/iskrcavanje-u-normandiji-kad-su-dosli-nijemci-rekli-smo-muskarcima-da-se-sakriju-kad-su-stigli-amerikanci-morali-smo-skrivati-zene/8958056/ ISKRCAVANJE U NORMANDIJI: Kad su došli Nijemci, rekli smo muškarcima da se sakriju - kad su stigli Amerikanci, morali smo skrivati žene]</ref> Saveznici su nakon toga pokušali osloboditi i Nizozemsku prije zime, ali nisu stigli, zbog čega se konačni obračun s Njemačkom morao prebaciti na sljedeću godinu.
[[File:Zastava sssr berlin.jpg|left|thumb|251x251px|Sovjetski vojnik postavlja zastavu na zgradu Reichstaga 2. svibnja 1945. Ova kontroverzna fotografija poznata je po tome što su sovjetski umjetnici s ruke vojnika uklonili dva zlatna sata, kako bi zataškali velike pljačke njemačkog privatnog vlasništva tijekom i neposredno nakon bitke.]]
+
 
U ljeto 1943. između Wehrmachta i Crvene armije vođena je [[bitka kod Kurska]], najveća tenkovska bitka u povijesti. Hitler pokreće operaciju zvanu ''Zitadelle'' ([[Hrvatski jezik|hrv.]] "tvrđava"), zbog čega nacistički znanstvenici proizvode nove tenkove. Nacisti napadaju Kursk, ali Sovjeti su ga pretvorili u neosvojivu utvrdu. Bitka se vodila i u zraku između sovjetskih i njemačkih pilota. Nijemci su izgubili bitku, nakon koje je Crvena armija u stalnom napredovanju.<ref>Planet.hr: [https://planet.hr/povijest/grmljavina-na-istoku-bitka-kod-kurska/ Bitka kod Kurska]</ref> U ljeto 1944. pokrenuta je [[Operacija Bagration]]: nadmoćna Crvena armija tjera Nijemce na povlačenje, osvaja [[Bjelorusija|Bjelorusiju]] i premješta bojište izvan teritorija SSSR-a.<ref>Russia Beyond: [https://hr.rbth.com/povijest/84832-najtezi-vojni-poraz-njemacke-sovjetska-operacija-bagration Najteži vojni poraz Njemačke: sovjetska operacija Bagration]</ref>
 
U ljeto 1943. između Wehrmachta i Crvene armije vođena je [[bitka kod Kurska]], najveća tenkovska bitka u povijesti. Hitler pokreće operaciju zvanu ''Zitadelle'' ([[Hrvatski jezik|hrv.]] "tvrđava"), zbog čega nacistički znanstvenici proizvode nove tenkove. Nacisti napadaju Kursk, ali Sovjeti su ga pretvorili u neosvojivu utvrdu. Bitka se vodila i u zraku između sovjetskih i njemačkih pilota. Nijemci su izgubili bitku, nakon koje je Crvena armija u stalnom napredovanju.<ref>Planet.hr: [https://planet.hr/povijest/grmljavina-na-istoku-bitka-kod-kurska/ Bitka kod Kurska]</ref> U ljeto 1944. pokrenuta je [[Operacija Bagration]]: nadmoćna Crvena armija tjera Nijemce na povlačenje, osvaja [[Bjelorusija|Bjelorusiju]] i premješta bojište izvan teritorija SSSR-a.<ref>Russia Beyond: [https://hr.rbth.com/povijest/84832-najtezi-vojni-poraz-njemacke-sovjetska-operacija-bagration Najteži vojni poraz Njemačke: sovjetska operacija Bagration]</ref>
   
 
Pokrenut je i napad na Finsku, čija je vlada pristala na primirje. Tijekom jeseni Crvena armija osvaja istočnu Europu, čime je Njemačka ostala bez saveznika, a njezin teritorij su neprijatelji načeli sa istoka i sa zapada. U ožujku [[1945.]] Saveznici su prešli [[Rajna|Rajnu]] i počeli prodirati u samo srce Njemačke. U travnju započinje [[bitka za Berlin]]; glavni grad Njemačke hrabro brane tinejdžeri i starci, zbog čega bitka traje gotovo mjesec dana iako je Nijemaca triput manje od Sovjeta. [[30. svibnja]] Hitler je počinio samoubojstvo, a Berlin je osvojen [[2. svibnja]].<ref>Russia Beyond: [https://hr.rbth.com/politics/2017/04/27/bitka-za-berlin-veliki-okrsaj-na-samom-kraju-velikog-rata_750578 Bitka za Berlin]</ref> Nova njemačka vlada potpisala je kapitulaciju, čime je Drugi svjetski rat u Europi završen.
 
Pokrenut je i napad na Finsku, čija je vlada pristala na primirje. Tijekom jeseni Crvena armija osvaja istočnu Europu, čime je Njemačka ostala bez saveznika, a njezin teritorij su neprijatelji načeli sa istoka i sa zapada. U ožujku [[1945.]] Saveznici su prešli [[Rajna|Rajnu]] i počeli prodirati u samo srce Njemačke. U travnju započinje [[bitka za Berlin]]; glavni grad Njemačke hrabro brane tinejdžeri i starci, zbog čega bitka traje gotovo mjesec dana iako je Nijemaca triput manje od Sovjeta. [[30. svibnja]] Hitler je počinio samoubojstvo, a Berlin je osvojen [[2. svibnja]].<ref>Russia Beyond: [https://hr.rbth.com/politics/2017/04/27/bitka-za-berlin-veliki-okrsaj-na-samom-kraju-velikog-rata_750578 Bitka za Berlin]</ref> Nova njemačka vlada potpisala je kapitulaciju, čime je Drugi svjetski rat u Europi završen.
[[File:Hirošima 1945.jpg|thumb|320x320px|"Gljiva" nastala bacanjem atomske bombe na Hirošimu 1945., prilikom kojeg je stradalo preko 200.000 civila.]]
+
 
Američki vojnici napreduju u Tihom Oceanu, ali Japanci se fanatično bore i brane sva područja pod svojom kontrolom. Vojni vrh je shvaćao da bi invazija Japana odnijela golem broj žrtava, zbog čega je donesena odluka da se upotrijebi [[atomska bomba]]. [[6. kolovoza]] bombardirana je [[Hirošima]], a [[9. kolovoza]] i [[Nagasaki]]. Preko 200.000 nevinih civila poginulo je zbog ove akcije.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/bacena-atomska-bomba-na-hirosimu-1945/ Bačena atomska bomba na Hirošimu]</ref> Japan je [[2. rujna]] potpisao kapitulaciju, čime je Drugi svjetski rat završen.
 
Američki vojnici napreduju u Tihom Oceanu, ali Japanci se fanatično bore i brane sva područja pod svojom kontrolom. Vojni vrh je shvaćao da bi invazija Japana odnijela golem broj žrtava, zbog čega je donesena odluka da se upotrijebi [[atomska bomba]]. [[6. kolovoza]] bombardirana je [[Hirošima]], a [[9. kolovoza]] i [[Nagasaki]]. Preko 200.000 nevinih civila poginulo je zbog ove akcije.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/bacena-atomska-bomba-na-hirosimu-1945/ Bačena atomska bomba na Hirošimu]</ref> Japan je [[2. rujna]] potpisao kapitulaciju, čime je Drugi svjetski rat završen.
   
Redak 178: Redak 178:
   
 
=== Hladni rat ===
 
=== Hladni rat ===
[[File:Europa hladni rat.png|left|thumb|340x340px|Vojna podjela Europe tijekom '''Hladnog rata''']]
+
 
Nakon Drugog svjetskog rata stvorila su se dva vojno-politička bloka. Jedan od njih je bio [[NATO]], kojeg je predvodio SAD i koji je obuhvaćao zapadne, kapitalističke zemlje, a drugi je bio [[Varšavski ugovor]], kojeg je predvodio SSSR i koji je obuhvaćao istočne, komunističke zemlje. To se postupno pretvorilo u [[Hladni rat]], koji je trajao sve do početka 1990-ih. Hladni rat se vodio na sve načine osim izravnim ratovanjem: natjecanjem u naoružavanju, istraživanjem svemira, prestankom znanstvene, kulturne i sportske suradnje i sl.<ref>Hrvatska enciklopedija: [https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=25798 Hladni rat]</ref>
 
Nakon Drugog svjetskog rata stvorila su se dva vojno-politička bloka. Jedan od njih je bio [[NATO]], kojeg je predvodio SAD i koji je obuhvaćao zapadne, kapitalističke zemlje, a drugi je bio [[Varšavski ugovor]], kojeg je predvodio SSSR i koji je obuhvaćao istočne, komunističke zemlje. To se postupno pretvorilo u [[Hladni rat]], koji je trajao sve do početka 1990-ih. Hladni rat se vodio na sve načine osim izravnim ratovanjem: natjecanjem u naoružavanju, istraživanjem svemira, prestankom znanstvene, kulturne i sportske suradnje i sl.<ref>Hrvatska enciklopedija: [https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=25798 Hladni rat]</ref>
   
Redak 185: Redak 185:
 
=== Slom komunizma ===
 
=== Slom komunizma ===
   
Tijekom 1980-ih godina moć komunizma sve je više opadala. Gospodarske krize, kršenja ljudskih prava i jačanje američke moći doprinijeli su tom procesu. Sovjetski poglavar [[Mihail Gorbačov]] postupno je liberalizirao SSSR, utvrdu komunizma, i proveo dvije važne reforme: [[Perestrojka|Perestrojku]] i [[Glasnost]]. Perestrojka se odnosila na obnovu sovjetskog gospodarstva, a glasnost je donijela građanima veću slobodu govora i prestanak pritiska na sovjetske medije. [[1989.]] su održani prvi višestranački izbori, i to u Poljskoj; [[1990.]] su održani i u ostalim državama, čime su komunističke partije izgubile vlast, a dugogodišnju diktaturu zamijenila je višestranačka demokracija.<ref>Google Sites: [https://sites.google.com/site/sveohladnomratu/slom-komunizma-u-europi Slom komunizma u Europi]</ref>
+
Tijekom 1980-ih godina moć komunizma sve je više opadala. Gospodarske krize, kršenja ljudskih prava i jačanje američke moći doprinijeli su tom procesu. Sovjetski poglavar [[Mihail Gorbačov]] postupno je liberalizirao SSSR, utvrdu komunizma, i proveo dvije važne reforme: [[Perestrojka|Perestrojku]] i [[Glasnost]]. Perestrojka se odnosila na obnovu sovjetskog gospodarstva, a glasnost je donijela građanima veću slobodu govora i prestanak pritiska na sovjetske medije.
   
 
== Hrvatska u suvremeno doba ==
 
== Hrvatska u suvremeno doba ==
+
[[|]]
=== Iz države u državu ===
 
[[File:Kraljevina shs.png|thumb|330x330px|Karta '''Kraljevine SHS ''']]
 
Nakon Prvog svjetskog rata Austro-Ugarska Monarhija je završila na poraženoj strani i morala se odužiti Antanti zbog ratnih djelovanja. U takvim trenutcima Slovenci, Hrvati i Srbi unutar monarhije odlučili su zatražiti [[trijalizam]]: prema tom nacrtu, osnovala bi se autonomna južnoslavenska država poput Mađarske. Ta je želja izražena u [[Svibanjska deklaracija|Svibanjskoj deklaraciji]] iz svibnja [[1917.]]<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59065 Svibanjska deklaracija]</ref> Nasuprot toj deklaraciji nalazila se [[Krfska deklaracija]], kojom su se [[Kraljevina Srbija]] i [[Jugoslavenski odbor]] dogovorili da se poslije rata osnuje [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca]] koja bi po uređenju trebala biti [[ustavna monarhija]] kojoj bi na čelu bili srpski vladari [[Karađorđevići]]. Dogovorena je jednakost naroda ([[Hrvati]], [[Srbi]], [[Slovenci]]), religija ([[katoličanstvo]], [[pravoslavlje]], [[islam]]) i pisama ([[latinica]] i [[ćirilica]]).<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=33940 Krfska deklaracija]</ref>
 
[[File:Radić.jpg|left|thumb|330x330px|'''Stjepan Radić, '''vijećnik koji nije vjerovao Srbiji]]
 
[[Hrvatski sabor]] donosi [[29. listopada]] [[1918.]] odluku o raskidanju veza Hrvatske i Austro-Ugarske Monarhije te proglašava nezavisnu [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Državu SHS]].<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=16369 Država SHS]</ref> Kraljevina Italija okupirala je Istru, slovenske krajeve i dijelove istočne obale, pa je većina vijećnika podržavala hitno ujedinjenje sa Srbijom. Nasuprot toga, [[Stjepan Radić]] zahtijevao je da se sa Srbijom sve dogovori u tančine. [[23. studenog]] sastaje se Središnji odbor i dogovoren je odlazak 28 delegata u Srbiju; Radić je tada izrekao svoju poznatu rečenicu "Ne srljajte kao guske u maglu". Srpski [[namjesnik]] [[Aleksandar I. Karađorđević]] odbio je prihvatiti Naputak, pa su srpski vijećnici skovali tajnu urotu i stvorili [[Adresa|Adresu]], kojom Država SHS "pristaje" na bezuvjetno ujedinjenje. Aleksandar je prihvatio Adresu, čime je [[1. prosinca]] stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca - koja će tek [[1929.]] promijeniti ime u Kraljevina Jugoslavija.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/proglasena-kraljevina-srba-hrvata-i-slovenaca-1918/ Proglašena Kraljevina SHS]</ref>
 
 
==== Prilike u novoj državi ====
 
[[File:Rapalski ugovor.png|thumb|330x330px|Karta Hrvatske iz '''1920. '''koja pokazuje teritorijalne posljedice Rapalskog ugovora, kojim je Italija okupirala Istru, Primorje i Dalmaciju]]
 
1918. g. Italija je okupirala Istru, dio jadranske obale i slovenske krajeve, a Država SHS se zbog toga bezuvjetno ujedinila sa Srbijom. Novostvorena Kraljevina SHS iskazala je želju da se riješi [[jadransko pitanje]]. Predstavnici Kraljevine Italije i Kraljevine SHS potpisali su [[12. studenoga]] [[1920.]] sporazum poznat kao [[Rapalski ugovor]]; tim ugovorom Italiji su pripojeni Istra, dio Slovenije, [[Zadar]] i otoci [[Cres]], [[Lošinj]], [[Lastovo]] i [[Palagruža]], te je stvorena [[Slobodna Država Rijeka]]. Talijanska manjina dobila je mnoga prava u cijeloj Kraljevini SHS, a hrvatskoj i slovenskoj manjini u Italiji oduzeto je i ono malo prava koja su imali.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=51831 Rapalski ugovor]</ref>
 
 
Međutim, kad su na vlast u Italiji došli fašisti Benita Mussolinija, oni su zahtijevali još veći dio jadranske obale. Stoga je 1924. potpisani [[Rimski ugovori (1924.)|Rimski ugovori]], sporazumi kojima je Italija pripojila Slobodnu Državu Rijeku koja je kao takva prestala postojati, te je postala običan grad pod talijanskom okupacijom.<ref>Istrapedia: [http://istrapedia.hr/hrv/837/rimski-ugovori/istra-a-z/ Rimski ugovori]</ref>
 
 
U Kraljevini SHS političke prilike bile su vrlo burne. [[1920.]] su održani izbori za [[Ustavotvorna skupština|Ustavotvornu skupštinu]] na kojima je [[Komunistička partija Jugoslavije]] osvojila 58 mandata, čime je postala treća najmoćnija politička stranka u državi. Jugoslavenska vlada zabranila je svako komunističko djelovanje u svojoj državi u zakonu koji se naziva [[Obznana]], čime se zaštitila od komunističke revolucije i društveno-političkih nemira.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=44663 Obznana]</ref>
 
 
==== Dva atentata ====
 
[[File:Ustaše 1932.jpg|left|thumb|269x269px|Simbol '''ustaškog pokreta: '''veliko, ušato U plave boje unutar kojeg se nalazi bomba sa simbolom [[Hrvatski grb|hrvatskog grba]]]]
 
[[20. lipnja]] [[1928.]] dogodio se jedan od najpoznatijih [[Protuhrvatstvo|protuhrvatskih]] [[zločin]]a u [[Hrvatska povijest|hrvatskoj povijesti]] - [[Atentat u Narodnoj skupštini|atentat na zastupnike]] [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a. Zločin je počinio srpski poslanik [[Puniša Račić]] koji je ispalio više metaka na zastupnike [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratske koalicije]], ubio je i ranio po dvojicu zastupnika, a [[Stjepan Radić]] je od rane uskoro preminuo. Račić je osuđen na 20 godina zatvora, ali je živio u vili upravitelja.<ref>Povijest.hr: [http://www.povijest.hr/nadanasnjidan/atentat-na-stjepana-radica-1928/ Atentat na Stjepana Radića]</ref> [[Hrvati]] su bili bijesni na srpske zločine i sve su se stranke ujedinile. Kralj Aleksandar stoga uvodi [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjsku diktaturu]] i postaje apsolutni vladar Jugoslavije. Diktatura je obilježena izrazitim nasiljem, pogotovo protiv hrvatskog naroda.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/sestosijecanjska-diktatura-kralja-aleksandra-1929/ Diktatura kralja Aleksandra]</ref>
 
 
Kao odgovor na velikosrpski teror, hrvatski [[Hrvatski nacionalizam|nacionalisti]] osnivaju [[1932.]] osloboditeljsku organizaciju "Ustaša - hrvatska revolucionarna organizacija" (UHRO), ili skraćeno [[ustaše]]. Ustaški vođa bio je [[Ante Pavelić]], a njegov cilj je bio osnovati nezavisnu hrvatsku državu. Njegov pomoćnik [[Eugen Dido Kvaternik]] i [[VMRO|makedonski nacionalisti]] organizirali su [[atentat u Marseilleu]] u kojem je poginuo kralj Aleksandar.<ref>Opća i nacionalna enciklopedija: [http://www.proleksis.lzmk.hr/49736/ Ustaše]</ref>
 
 
=== Drugi svjetski rat ===
 
{{Glavni|Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Travanjski rat|Nezavisna Država Hrvatska|Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj}}
 
[[File:Ante pavelić.jpg|thumb|372x372px|'''Ante Pavelić '''([[1889.]] - [[1959.]]), poglavnik Ustaškog pokreta i diktator NDH]]
 
U osvit Drugog svjetskog rata tenzije u Jugoslaviji malo su oslabile. Osnovana je [[Banovina Hrvatska]] koja je imala određenu [[samostalnost]], a Jugoslaviju su vodili umjereni političari. Međutim, [[6. travnja]] [[1941.]] Hitler naređuje da se napadne Jugoslavija kako bi imao pod kontrolom [[Balkanski poluotok]] prije napada na SSSR. Treći Reich i saveznici napali su Jugoslaviju u zoru i [[Bombardiranje Beograda 1941.|bombardirali Beograd]].<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/travanjski-rat-napad-treceg-reicha-na-jugoslaviju-1941/ Travanjski rat 1941. - Napad Trećeg Reicha na Kraljevinu Jugoslaviju]</ref> [[10. travnja]] ustaški [[pukovnik]] [[Slavko Kvaternik]] proglašava osnivanje Nezavisne Države Hrvatske i poziva Hrvate da budu vjerni novoj vlasti. Hrvatski narod isprva je podržavao ustašku vlast, no došlo je do progona [[Srbi|Srba]] koje Hrvati kao [[Katoličanstvo|katolici]] nisu mogli prihvatiti. Talijanski poglavar Mussolini želio se domoći jadranske obale, zbog čega je prisilio [[poglavnik]]a [[Ante Pavelić|Antu Pavelića]] da mu je preda. Stoga su [[18. svibnja]] potpisani [[Rimski ugovori]] kojima je Italija prisvojila većinu Jadrana, no Pavelić je uspio ograničiti njezine zahtjeve i spasiti dio hrvatske obale.<ref>Narod.hr: [https://www.narod.hr/hrvatska/18-svibnja-1941-rimski-ugovori-povijesni-pogled-na-prodaju-hrvatske-obale-talijanima 18. svibnja 1941. Rimski ugovori - povijesni pogled na prodaju hrvatske obale Talijanima]</ref> U NDH uvedena je [[diktatura]], a sve su [[Politička stranka|političke stranke]] zabranjene. Poglavnik je imao apsolutnu moć, imenovao je [[Vlada Nezavisne Države Hrvatske|vladu]] i sazivao [[Hrvatski sabor|sabor]]. Po uzoru na Treći Reich otvoreni su [[Sabirni logor|sabirni logori]] u kojima su završavali [[Srbi]], [[Romi]], [[Židovi]] i [[Komunizam|komunisti]]. NDH je imala dvije vojske: [[Hrvatsko domobranstvo]], u koje su bili novačeni svi punoljetni Hrvati, i [[Ustaška vojnica|Ustašku vojnicu]], dragovoljačku stranku ustaškog pokreta.<ref>Hrvatska enciklopedija: [https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=43670 Nezavisna Država Hrvatska]</ref> Postupci ustaških vlasti izazivali su protivljenje u velikom dijelu hrvatskog stanovništva, posebice mladeži i [[Katolička Crkva u Hrvatskoj|Crkve]]. Stoga je [[22. lipnja]] [[1941.]] utemeljen [[Sisački partizanski odred]], čiji je glavni cilj bila borba protiv nacističkog i fašističkog terora.
 
[[File:Bleiburški spomenik.jpg|left|thumb|330x330px|Spomenik na [[Bleiburg|'''Bleiburgu''']]''' '''kojeg je podigao [[počasni bleiburški vod]] u čast paloj hrvatskoj vojsci i civilima koji su nečovječno poubijani od strane Titovih partizana i četnika]]
 
Partizanski pokret polagano je jačao u Jugoslaviji, a njegov poglavar [[Josip Broz Tito]] podmuklo je odlučio iskoristiti [[antifašizam]] kako bi u poraću došao na vlast. Nijemci, Talijani, ustaše i četnici ratovali su protiv partizana. [[1943.]] kapitulira Italija, nakon čega Pavelić vraća Hrvatskoj Istru, Primorje i Dalmaciju. Titovi partizani domogli su se značajne količine oružja i postaju glavni čimbenik u ratu. Tito šalje pozive [[četnici]]ma da se pridruže partizanima, što oni i čine: [[1944.]] u partizane prelazi 242.000 četnika.<ref>HOP: [https://www.hop.com.hr/2019/06/23/titovim-pozivu-cetnicima-1944-godine-broj-partizna-porastao-preko-240-000/ Titovom pozivu četnicima 1944. broj partizana porastao preko 240.000]</ref> Partizani i četnici sve više potiskuju ustaše i pritom čine stravične zločine nad Hrvatima. Najpoznatiji zločin dogodio se po završetku rata, kad je u [[Austrija|austrijskom]] mjestu [[Bleiburg]] britanska vojska zaustavila velik broj ustaša, domobrana i hrvatskih građana koji su pobjegli u strahu od partizanske odmazde. Partizani i četnici počinili su stravične pokolje na Bleiburgu, nakon čega su preostali živalj natjerali na dugotrajno i iscrpljujuće pješačenje do Jugoslavije, što se u hrvatskoj povjesnici naziva [[Križni put (1945.)|križni put]]. Procjenjuje se da je pritom umrlo više stotina tisuća Hrvata, što daje još mračnije svjetlo tom stravičnom ratnom zločinu.<ref>Hrvatska enciklopedija: [https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=8154 Bleiburg]</ref>
 
 
=== Socijalistička Jugoslavija ===
 
{{Glavni|Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugokomunistički zločini u poraću|Hrvatsko proljeće}}
 
 
Nakon Drugog svjetskog rata stanje u Jugoslaviji bilo je vrlo loše. Stotine tisuća ljudi izgubilo je život, ponajviše hrvatskih civila, koje su partizani nemilosrdno poubijali. [[Josip Broz Tito]] zavladao je Jugoslavijom čvrstom rukom i pokrenuo neviđeni teror: sve stranke su zabranjene, dogodio se masovni progon Hrvata i katolika, pobijeno je na stotine tisuća ljudi, otvarani su sabirni logori i [[Logor smrti|logori smrti]] i ustanovljen je Titov [[kult osobnosti]]. Tito se razišao sa Staljinom i utemeljio [[Pokret nesvrstanih]]. Osnovana je [[UDBA]], Titova tajna policija koja je glasila kao iznimno okrutna, nemilosrdna i sposobna.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=29463#poglavlje22071 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija]</ref>
 
[[File:Tripalo drniš 1971.jpg|thumb|330x330px|'''Miko Tripalo, '''jedan od predvodnika hrvatskog proljeća, drži govor u [[Drniš|Drnišu]] [[1971.]] pred desecima tisuća Hrvata]]
 
Nakon dva desetljeća strahovitog terora i nasilja, hrvatski narod napokon je odlučio nešto učiniti protiv Tita i komunizma. Hrvati su htjeli više državne [[Autonomija|autonomije]], protivili su se [[Jugounitarizam|jugounitarizmu]] i [[Jugokomunizam|jugokomunističkom]] teroru. Tako je nastalo [[Hrvatsko proljeće]], masovni pokret Hrvata koji je objedinjavao mladež, [[kler]] i činovnike, na čijem je čelu bila [[Savka Dabčević-Kučar]]. U njemu su sudjelovale religijske ([[Katolička Crkva u Hrvatskoj]], [[Katolička Crkva u BiH]]), znanstvene ([[Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti|JAZU]], [[Matica hrvatska]]) i druge institucije te hrvatski velikani poput [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] i [[Bruno Bušić|Brune Bušića]]. Međutim, Tito je odlučio okončati Hrvatsko proljeće i okrutno se obračunati sa svim njegovim pripadnicima. Više od 2000 ljudi osuđeno je na [[zatvor]] ili [[smrt]], a progon je nastavljen i godinama kasnije, tako da su osuđeni mnogi intelektualci i [[Domoljublje|domoljubi]] ([[Franjo Tuđman]], [[Ante Paradžik]], [[Dražen Budiša]], [[Vlado Gotovac]]...) Najistaknutiji hrvatski [[Časnik|časnici]] u [[Jugoslavenska narodna armija|JNA]] su smijenjeni i zatvarani ([[Vlado Mutak]], [[Ivan Rukavina]], [[Šime Ivas]], [[Janko Bobetko]]...) Cijelo hrvatsko rukovodstvo na čelu sa Dabčević-Kučar je smijenjeno i zabranjen im je svaki društveni rad. Brojne [[novine]] i časopisi su ukinuti, urednici smijenjeni ili pozatvarani, a osobito je teško stradala Matica hrvatska.<ref>Narod.hr: [https://narod.hr/kultura/28-studenoga-1971-hrvatsko-proljece-zasto-hrvati-ne-smiju-zaboraviti-hrabre-proljecare 28. studenoga 1971. Hrvatsko proljeće - čuvajmo uspomenu na hrabre 'proljećare']</ref>
 
 
=== Domovinski rat i demokratske promjene u Hrvatskoj ===
 
{{Glavni|Raspad SFRJ|Demokratske promjene u Hrvatskoj|Domovinski rat}}
 
[[File:Vodotoranj.jpg|thumb|276x276px|'''Vukovarski vodotoranj, '''simbol stradanja grada Vukovara tijekom četničkog napada, okupacije i masovnih zločina [[1991.]]]]
 
[[1980.]] g. umire Tito, a razlike između republika sve više izlaze na vidjelo. U [[Socijalistička Republika Srbija|Srbiji]] se širi nezadovoljstvo [[Ustav Jugoslavije iz 1974.|Ustavom]] iz [[1974.]], prvotno izneseno u akademskim krugovima ([[Memorandum SANU]] iz [[1986.]]) Pobuđivan je [[srpski nacionalizam]] i poticala se zamisao u [[Velika Srbija|ujedinjenju]] svih Srba u jednu državu. Srbi su optuživali Hrvate za "genocid" u Drugom svjetskom ratu i diskriminaciju hrvatskih Srba. [[1987.]] na čelo [[Savez komunista Srbije|SK Srbije]] dolazi [[Slobodan Milošević]], koji je [[1988.]] počeo organizirati mitinge po Srbiji, zastupajući zamisao Velike Srbije. Nakon [[Hrvatski parlamentarni izbori 1990.|demokratskih izbora]] [[1990.]], Milošević optužuje Hrvatsku da je na djelu obnova [[Ustaše|ustaštva]], a Srbi podižu [[Balvan-revolucija|pobunu]] u Hrvatskoj, uz suglasnost Beograda i JNA.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=15884 Domovinski rat]</ref> Hrvatskim predsjednikom postao je dr. [[Franjo Tuđman]], ujedno i poglavar [[Hrvatska demokratska zajednica|HDZ]]-a. JNA pokreće [[Velikosrpska agresija na Hrvatsku|agresiju]] na Hrvatsku. Jedna od najpoznatijih bitaka je [[bitka za Vukovar]]. Naime, JNA je [[25. kolovoza]] [[1991.]] napala [[Vukovar]] želeći ga brzo osvojiti. Iako je Hrvata bilo petnaest puta manje, borili su se junački, odbijali neprijateljske napade i branili grad od velikosrpskog terora. Osim Vukovaraca, u bitci su sudjelovali i mnogi dragovoljci iz [[Zbor narodne garde|ZNG]]-a i [[Hrvatske obrambene snage|HOS]]-a. Nakon tromjesečnih borbi, grad ipak pada [[25. studenog]].<ref>Alfa: [http://www.uvsjp-alfa.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=219:bitka-za-vukovar&catid=53:akcije&Itemid=163 Bitka za Vukovar]</ref> Sudbina hrvatskih vojnika i civila bila je strašna. Mnoge su mučili i ubili [[četnici]] i druge srpske paravojne postrojbe. Većina vukovarskih i [[Borovo|borovskih]] branitelja je pogubljena. Nesrbe nesposobne za borbu četnici su protjerali, a one sposobne su zatočili ili pogubili. Mnoge žene su silovali, a ubijali su i djecu i novorođenčad. Ipak, najteži četnički zločin dogodio se na obližnjoj farmi [[Ovčara|Ovčari]]. Nedugo prije pada Vukovara četnici su hrvatske pacijente iz [[Vukovarska bolnica|Vukovarske bolnice]] prisilno oteli iz bolnice, odveli u logor i smaknuli u divljini. Stradalo je između 255 i 264 nevinih civila i medicinskog osoblja. Ovčara je najveći ratni zločin nakon Drugog svjetskog rata i postala je simbol četničkog terora nad vukovarskim Hrvatima.<ref>Narod.hr: [https://narod.hr/hrvatska/mile-mrksic-sluzio-je-20-godina-zatvora-za-ovcaru-najveci-pojedinacni-pokolj-domovinskog-rata Ovčara - najveći pojedinačni pokolj Domovinskog rata]</ref>
 
[[File:Kninska zastava.jpg|left|thumb|330x330px|Zastava na kninskoj tvrđavi 1995., jedan od simbola oslobođenja Hrvatske od četničke okupacije. Hrvati i danas slave taj veličanstveni dan svoje prošlosti kad su hrabri hrvatski branitelji, oslobodili Knin i još petinu hrvatskog teritorija.]]
 
U Hrvatsku [[1992.]] stižu mirovne snage [[Ujedinjeni narodi|UN]]-a čime rat privremeno prestaje, a započinje druga etapa rata u kojoj Hrvatska nastoji [[Diplomacija|diplomatski]] povratiti oduzeti teritorij. Treća etapa započinje [[1. svibnja]] [[1995.]], kada [[Hrvatska vojska]] pokreće [[Operacija Bljesak|Operaciju Bljesak]] napadom na središnji i južni dio snaga četničke [[paradržave]] [[Republika Srpska Krajina|RSK]]. Operacija je postigla nevjerojatan uspjeh: već prvog dana oslobođen je [[Jasenovac]], a do kraja operacije [[4. svibnja]] oslobođen je velik dio [[Slavonija|Slavonije]]. Četnici su za odmazdu [[Raketiranje Zagreba|raketirali]] Zagreb i ubili velik broj hrvatskih civila.<ref>Kamenjar: [https://kamenjar.com/1-svibnja-1995-vojno-redarstvena-operacija-bljesak/ 1. svibnja 1995. - Vojno-redarstvena operacija Bljesak]</ref> U zoru [[4. kolovoza]] pokrenuta je [[Operacija Oluja|Oluja]], operacija čiji je cilj bio osloboditi hrvatski teritorij i uništiti četničke okupatore. Do [[8. kolovoza]] petina hrvatskog teritorija oslobođena je, a RSK se predala i propala. Pošto danas [[Srbija]] kleveće Hrvatsku tvrdeći da su ubijali srpske civile i uništavali javna dobra (što su činili oni), važno je znati da je prije početka Oluje izdana zapovijed o zaštiti civila, civilnih i vjerskih objekata, a dr. Tuđman je pozvao Srbe da ostanu u Hrvatskoj gdje su im zajamčena sva prava. Tijekom Oluje nije bilo ratnih zločina s hrvatske strane.<ref>Tportal: [https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/evo-kako-je-tekla-oluja-akcija-koju-kao-primjer-proucavaju-i-primjenjuju-i-americki-generali-foto-20190805 Evo kako je tekla Oluja, akcija koju kao primjer proučavaju i primjenjuju američki generali]</ref> Nakon oslobođenja Knina [[5. kolovoza]], dana koji se danas slavi kao [[Dan pobjede]], podignuta je [[zastava na kninskoj tvrđavi]] koja je postala simbol oslobođenja Hrvatske od četničke okupacije. Zastavu je simbolično podignuo i poljubio dr. Franjo Tuđman, čime je pokazao ljubav prema Hrvatskoj i zahvalnost prema Hrvatskoj vojsci koja je oslobodila Hrvatsku.
 
 
 
== Izvori ==
 
== Izvori ==
<references />
+
<references />[[Kategorija:Povijesna razdoblja]]
[[Kategorija:Povijesna razdoblja]]
 
 
[[Kategorija:Manja povijesna razdoblja]]
 
[[Kategorija:Manja povijesna razdoblja]]
 
[[Kategorija:Vremenska razdoblja]]
 
[[Kategorija:Vremenska razdoblja]]
  Loading editor

Pregled kako će stranica izgledati

Mobile

Desktop