Povijesna enciklopedija

Uređujete

Suvremeno doba

1
  • Izmjena je uklonjena (tekst u okviru ispod ne sadrži zadnju izmjenu). Molim sačuvajte stranicu (provjerite sažetak).
Trenutačna inačica Vaš tekst
Redak 1: Redak 1:
{{Infookvir:_Manje_povijesno_razdoblje_2.0_(bolji_infookvir)|title1 = Suvremeno doba|image1 = tuđman.jpg|caption1 = [[Franjo Tuđman]], utemeljitelj i poglavar [[Hrvatska|Hrvatske]]|početak = [[1918.]]|društvo = [[Kapitalističko društvo]]|oblici_vlasti = [[Monarhija]] <br>
+
{{Infookvir:_Manje_povijesno_razdoblje_2.0_(bolji_infookvir)|title1 = Suvremeno doba|image1 = Adolf hitler.jpg|caption1 = [[Adolf Hitler]], diktator i [[Fuhrer]] Trećeg Reicha odgovoran za [[Drugi svjetski rat]]|početak = [[1918.]]|društvo = [[Kapitalističko društvo]]|oblici_vlasti = [[Monarhija]] <br>
 
[[Diktatura]] <br>
 
[[Diktatura]] <br>
 
[[Totalitarizam]] <br>
 
[[Totalitarizam]] <br>
Redak 6: Redak 6:
 
[[Josif Staljin]] <br>
 
[[Josif Staljin]] <br>
 
[[Franklin Delano Roosevelt]] <br>
 
[[Franklin Delano Roosevelt]] <br>
[[Winston Churchill]]|obilježja = [[Rat]]
+
[[Winston Churchill]] <br>
  +
[[Josip Broz Tito]]|obilježja = [[Rat]]
 
Napredak|glavne_države = [[Sjedinjene Američke Države]] <br>
 
Napredak|glavne_države = [[Sjedinjene Američke Države]] <br>
 
[[Ujedinjeno Kraljevstvo]] <br>
 
[[Ujedinjeno Kraljevstvo]] <br>
Redak 59: Redak 59:
 
Podrobniji članci o temama: ''[[Totalitarizam]], [[Fašistička Italija]], [[Treći Reich]]''
 
Podrobniji članci o temama: ''[[Totalitarizam]], [[Fašistička Italija]], [[Treći Reich]]''
 
[[File:Fasces.svg|left|thumb|330x330px|Talijanska premijerska zastava koja u sebi ima simbol fašizma - '''fasces. '''Fašisti poručuju da je prut sam po sebi lomljiv, ali snop pruća (jedinstvo) je snažan i nepobjediv. Tu je i sjekira (država) koja kroji pravdu i ima neograničenu moć.]]
 
[[File:Fasces.svg|left|thumb|330x330px|Talijanska premijerska zastava koja u sebi ima simbol fašizma - '''fasces. '''Fašisti poručuju da je prut sam po sebi lomljiv, ali snop pruća (jedinstvo) je snažan i nepobjediv. Tu je i sjekira (država) koja kroji pravdu i ima neograničenu moć.]]
U Italiji su se nakon rata zbile korjenite društvene promjene. Osnovana je [[Fašistička stranka]], [[Ekstremna ljevica|ultralijeva]] revolucionarna stranka koju je predvodio [[Benito Mussolini]], a čiji je cilj bio vladavina u Italiji, uzimanje jadranske obale i borba protiv [[Komunizam|komunizma]]. Zbog rastuće opasnosti od socijalizma, talijansko građanstvo i bogataši podržavali su [[fašizam]]. Preuzeli su vlast i progonili političke protivnike, a [[1925.]] je napokon uspostavljena fašistička diktatura u Italiji. Italija je sklopila ugovor s [[Katolička Crkva|Katoličkom Crkvom]] čime joj je dodijelila status državne crkve, odštetu i teritorijalni posjed [[Vatikan]] u sredini [[Rim]]a. <ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28030#poglavlje292343 Povijest Italije: Uspon fašizma] <br> ''"Bojeći se socijalne revolucije, koja je prijetila zbog gospodarske krize i inflacije, talijansko građanstvo i veleposjednici podupirali su fašistički pokret, kojega su prvi borbeni odredi osnovani već 1919. Predvođeni B. Mussolinijem, fašisti su god. 1922. izveli državni udar (»pohod na Rim«) i, oslonivši se na Savojsku dinastiju, preuzeli vlast, razbijali radničke udruge i proganjali Komunističku partiju (osnovana 1921., pod vodstvom A. Gramscija), a zatim i Socijalističku, pod vodstvom F. Turatija i P. Nennija. Sva vlast u državi i u strukovnim udrugama prešla je u ruke članova fašističke stranke na čelu s duceom Mussolinijem, koji je 1925. prigrabio diktatorske ovlasti; Veliko fašističko vijeće (osnovano 1928) bilo je samo savjetodavni organ. Time je uspostavljena otvorena diktatura. God. 1929. Mussolini je sklopio Lateranski ugovor i konkordat s Vatikanom kojim je Italija priznala neovisnu državu Vatikan. "''</ref> Ipak, Italija nije uspjela ostvariti onoliku kontrolu kao druge totalitarne države, pa je ostala samo [[diktatura]].<ref>Alexander Brown:
+
U Italiji su se nakon rata zbile korjenite društvene promjene. Osnovana je [[Fašistička stranka]], [[Ekstremna ljevica|ultralijeva]] revolucionarna stranka koju je predvodio [[Benito Mussolini]], a čiji je cilj bio vladavina u Italiji, uzimanje jadranske obale i borba protiv socijalizma. Zbog rastuće opasnosti od socijalizma, talijansko građanstvo i bogataši podržavali su [[fašizam]]. Preuzeli su vlast i progonili političke protivnike, a [[1925.]] je napokon uspostavljena fašistička diktatura u Italiji. Italija je sklopila ugovor s [[Katolička Crkva|Katoličkom Crkvom]] čime joj je dodijelila status državne crkve, odštetu i teritorijalni posjed [[Vatikan]] u sredini [[Rim]]a. <ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28030#poglavlje292343 Povijest Italije: Uspon fašizma] <br> ''"Bojeći se socijalne revolucije, koja je prijetila zbog gospodarske krize i inflacije, talijansko građanstvo i veleposjednici podupirali su fašistički pokret, kojega su prvi borbeni odredi osnovani već 1919. Predvođeni B. Mussolinijem, fašisti su god. 1922. izveli državni udar (»pohod na Rim«) i, oslonivši se na Savojsku dinastiju, preuzeli vlast, razbijali radničke udruge i proganjali Komunističku partiju (osnovana 1921., pod vodstvom A. Gramscija), a zatim i Socijalističku, pod vodstvom F. Turatija i P. Nennija. Sva vlast u državi i u strukovnim udrugama prešla je u ruke članova fašističke stranke na čelu s duceom Mussolinijem, koji je 1925. prigrabio diktatorske ovlasti; Veliko fašističko vijeće (osnovano 1928) bilo je samo savjetodavni organ. Time je uspostavljena otvorena diktatura. God. 1929. Mussolini je sklopio Lateranski ugovor i konkordat s Vatikanom kojim je Italija priznala neovisnu državu Vatikan. "''</ref> Ipak, Italija nije uspjela ostvariti onoliku kontrolu kao druge totalitarne države, pa je ostala samo [[diktatura]].<ref>Alexander Brown:
 
[https://www.academia.edu/12497605/Can_Fascist_Italy_Be_Explained_as_Totalitarian Može li se fašistička Italija nazvati totalitarnom?]</ref>
 
[https://www.academia.edu/12497605/Can_Fascist_Italy_Be_Explained_as_Totalitarian Može li se fašistička Italija nazvati totalitarnom?]</ref>
 
[[File:Logo nacističke stranke.png|thumb|170x170px|Logo '''Nacističke stranke: '''u sredini je crna '''svastika, '''kukasti križ, drevni simbol sreće, energije i sveukupnosti bića. Oko toga je krug crvene (socijalističke) boje u kojem piše puni naziv stranke.]]
 
[[File:Logo nacističke stranke.png|thumb|170x170px|Logo '''Nacističke stranke: '''u sredini je crna '''svastika, '''kukasti križ, drevni simbol sreće, energije i sveukupnosti bića. Oko toga je krug crvene (socijalističke) boje u kojem piše puni naziv stranke.]]
Redak 71: Redak 71:
 
[[File:Mapa japana.png|thumb|330x330px|Japanska osvajanja na Dalekom Istoku prije Drugog svjetskog rata
 
[[File:Mapa japana.png|thumb|330x330px|Japanska osvajanja na Dalekom Istoku prije Drugog svjetskog rata
 
'''Oprez! '''Sve ljubičaste države Japan je zauzeo NAKON rata.
 
'''Oprez! '''Sve ljubičaste države Japan je zauzeo NAKON rata.
|left]]
+
]]
 
Japan je u Prvom svjetskom ratu sudjelovao na strani Antante i zauzeo nove teritorije. Postao je treća pomorska sila u svijetu, s dobrim gosopodarstvom i velikim znanstvenim napretkom. Međutim, bilo je previše stanovništva i opakih potresa, a premalo sirovina. [[1926.]] g. na vlast dolazi car [[Hirohito]], a ubrzo u Japanu važnu ulogu dobiva vojska. Militaristički krugovi vode agresivnu vanjsku politiku. [[1928.]] je zauzeta kineska pokrajina [[Shantung]], a [[1931.]] i [[Mandžurija]], gdje je iduće godine osnovana [[satelitska država]] [[Mandžukuo]]. [[1933.]] izlazi iz Lige naroda i osvaja pokrajinu [[Jehol]], a [[1935.]] i istočni dio pokrajine [[Hopei]]. Povezao se s fašističkom Italijom i Trećim Reichom, te [[1937.]] napao Kinu čime je započeo [[Drugi japansko-kineski rat]] koji je trajao osam godina.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28729#poglavlje105057 Povijest Kine (poraće)] <br> ''"Sudjelujući u I. svjetskom ratu na strani Antante, Japan je iskoristio zauzetost velikih sila u Europi kako bi se učvrstio u Kini: zauzeo je njemačke posjede Qingdao i dio Shandonga te pacifičke Marshallove otoke, Karoline i Mariane, koji su odlukom Mirovne konferencije u Parizu (1919) postali japanska mandatna područja. (...) God. 1921–22. zahvatila je zemlju ozbiljna gospodarska kriza, a 1923. Tokyo i Yokohama teško su stradali od potresa, u kojem je poginulo gotovo 100 000 ljudi. Na međunarodnoj konferenciji o pomorskome naoružanju u Washingtonu 1921–22. omjerom 5 : 5 : 3 utvrđen je status Japana kao treće svjetske pomorske sile iza Velike Britanije i SAD-a. (...) God. 1926. došao je na prijestolje novi car Hirohito, s kojim je započelo razdoblje Shōwa (jap.: sjajan mir; 1926–89). Okupacijom kineske provincije Shandong (1928) počelo je ostvarenje osvajačkih težnja japanskih militarista u Aziji. Za svjetske gospodarske krize Japan je 1931. zaposjeo Mandžuriju i ondje (1932) stvorio marionetsku državu Mandžukuo, koja je bila u kolonijalnom odnosu prema Japanu. (...) God. 1936. sklopio je s hitlerovskom Njemačkom Antikominternski pakt. U veljači iste godine državnim udarom preuzeli su vodstvo ekstremistički vojni krugovi. Već iduće godine (1937) počeo je opći napad na Kinu i izbio kinesko-japanski rat (1937–45). "''</ref><ref>Proleksis enciklopedija: [http://proleksis.lzmk.hr/28798/ Japan: Povijest] <br> ''"U I. svjetskom ratu Japan sudjeluje na strani Antante. Učvršćuje se u Kini; zauzima njemačke posjede Tsingtao i dio Shantunga, Marshallove otoke, Karoline i Mariane u Tihom oceanu koji 1919. postaju japanska mandatna područja. Od 1918. do 1922. Japan sudjeluje u intervenciji protiv Sovjeta. Zemlju potresa snažna gospodarska kriza 1921–22. Gradovi Tōkyō i Yokohama teško su razoreni u potresu 1923. Godine 1926. na prijestolje dolazi car Hirohito i s njim počinje razdoblje Showa (japanski: sjajni mir). Okupacijom kineske pokrajine Shantung 1928. započinje doba agresivnoga japanskog militarizma u Aziji. Godine 1931. Japan je okupirao Mandžuriju i ondje 1932. ustrojio marionetsku državu Mandžukuo. Zatim 1933. zauzima područje Jehol u sjevernoj Kini, a 1935. istočni dio pokrajine Hopei. 1936. sklapa s hitlerovskom Njemačkom Antikominternski savez. Iste godine izvršen je vojni udar i vlast preuzimaju radikalni vojni krugovi. Godine 1937. počinje opći napad na Kinu (kinesko-japanski rat, 1937–45); "''</ref>
 
Japan je u Prvom svjetskom ratu sudjelovao na strani Antante i zauzeo nove teritorije. Postao je treća pomorska sila u svijetu, s dobrim gosopodarstvom i velikim znanstvenim napretkom. Međutim, bilo je previše stanovništva i opakih potresa, a premalo sirovina. [[1926.]] g. na vlast dolazi car [[Hirohito]], a ubrzo u Japanu važnu ulogu dobiva vojska. Militaristički krugovi vode agresivnu vanjsku politiku. [[1928.]] je zauzeta kineska pokrajina [[Shantung]], a [[1931.]] i [[Mandžurija]], gdje je iduće godine osnovana [[satelitska država]] [[Mandžukuo]]. [[1933.]] izlazi iz Lige naroda i osvaja pokrajinu [[Jehol]], a [[1935.]] i istočni dio pokrajine [[Hopei]]. Povezao se s fašističkom Italijom i Trećim Reichom, te [[1937.]] napao Kinu čime je započeo [[Drugi japansko-kineski rat]] koji je trajao osam godina.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28729#poglavlje105057 Povijest Kine (poraće)] <br> ''"Sudjelujući u I. svjetskom ratu na strani Antante, Japan je iskoristio zauzetost velikih sila u Europi kako bi se učvrstio u Kini: zauzeo je njemačke posjede Qingdao i dio Shandonga te pacifičke Marshallove otoke, Karoline i Mariane, koji su odlukom Mirovne konferencije u Parizu (1919) postali japanska mandatna područja. (...) God. 1921–22. zahvatila je zemlju ozbiljna gospodarska kriza, a 1923. Tokyo i Yokohama teško su stradali od potresa, u kojem je poginulo gotovo 100 000 ljudi. Na međunarodnoj konferenciji o pomorskome naoružanju u Washingtonu 1921–22. omjerom 5 : 5 : 3 utvrđen je status Japana kao treće svjetske pomorske sile iza Velike Britanije i SAD-a. (...) God. 1926. došao je na prijestolje novi car Hirohito, s kojim je započelo razdoblje Shōwa (jap.: sjajan mir; 1926–89). Okupacijom kineske provincije Shandong (1928) počelo je ostvarenje osvajačkih težnja japanskih militarista u Aziji. Za svjetske gospodarske krize Japan je 1931. zaposjeo Mandžuriju i ondje (1932) stvorio marionetsku državu Mandžukuo, koja je bila u kolonijalnom odnosu prema Japanu. (...) God. 1936. sklopio je s hitlerovskom Njemačkom Antikominternski pakt. U veljači iste godine državnim udarom preuzeli su vodstvo ekstremistički vojni krugovi. Već iduće godine (1937) počeo je opći napad na Kinu i izbio kinesko-japanski rat (1937–45). "''</ref><ref>Proleksis enciklopedija: [http://proleksis.lzmk.hr/28798/ Japan: Povijest] <br> ''"U I. svjetskom ratu Japan sudjeluje na strani Antante. Učvršćuje se u Kini; zauzima njemačke posjede Tsingtao i dio Shantunga, Marshallove otoke, Karoline i Mariane u Tihom oceanu koji 1919. postaju japanska mandatna područja. Od 1918. do 1922. Japan sudjeluje u intervenciji protiv Sovjeta. Zemlju potresa snažna gospodarska kriza 1921–22. Gradovi Tōkyō i Yokohama teško su razoreni u potresu 1923. Godine 1926. na prijestolje dolazi car Hirohito i s njim počinje razdoblje Showa (japanski: sjajni mir). Okupacijom kineske pokrajine Shantung 1928. započinje doba agresivnoga japanskog militarizma u Aziji. Godine 1931. Japan je okupirao Mandžuriju i ondje 1932. ustrojio marionetsku državu Mandžukuo. Zatim 1933. zauzima područje Jehol u sjevernoj Kini, a 1935. istočni dio pokrajine Hopei. 1936. sklapa s hitlerovskom Njemačkom Antikominternski savez. Iste godine izvršen je vojni udar i vlast preuzimaju radikalni vojni krugovi. Godine 1937. počinje opći napad na Kinu (kinesko-japanski rat, 1937–45); "''</ref>
   
 
===== Bliski istok =====
 
===== Bliski istok =====
 
''Podrobniji članci o temama'': [[Nastanak Republike Turske]], [[Cionizam]]
 
''Podrobniji članci o temama'': [[Nastanak Republike Turske]], [[Cionizam]]
[[File:Ataturk.jpg|thumb|267x267px|'''Mustafa Kemal "Ataturk", '''turski revolucionar, predsjednik i reformist]]
+
[[File:Ataturk.jpg|left|thumb|267x267px|'''Mustafa Kemal "Ataturk", '''turski revolucionar, predsjednik i reformist]]
 
Osmansko Carstvo je, kao član Središnjih sila, izgubilo moć i teritorije po završetku Prvog svjetskog rata. Poraslo je nezadovoljstvo, a vojska je pokrenula revoluciju protiv sultanove vlasti. Vodio ju je [[Mustafa Kemal Ataturk]], "Otac Turaka", koji je 1923. proglasio republiku i postao predsjednik Turske. Proveo je mnoge reforme da unaprijedi Tursku: svi su građani postali ravnopravni i jednaki pred zakonom, provedena je [[agrarna reforma]], ukinut kalifat, uvedena [[latinica]], doneseni su moderni zakoni, ukinuta je mogućnost da muškarac ima više žena, dano je pravo glasa ženama, zabranjeno nošenje fesa i vela te razdvajanje [[Islam|islama]] i države ([[sekularizam]]).<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=4397 Mustafa Kemal Ataturk]</ref><ref>Telegraf: [https://www.telegraf.rs/vesti/svet/2982780-ataturk-je-pre-95-godina-modernizovao-tursku-a-danas-je-ona-sve-dalje-od-zapada-kaldrmisan-put-od-reformi-do-sankcija-i-pada-lire-foto Ataturk je modernizirao Tursku] <br> ''"Godine 1919. istupio je iz vojske i došao je na čelo turskog nacionalnog pokreta protiv grčke okupacije i pokreta za tursku nezavisnost koju su nakon vojnog sloma Osmanlijskog carstva na kraju Prvog svetskog rata ugrozile sile pobednice. (...) Zbacio je sultana Mehmeda VI sa vlasti 1922. godine, pa je sultanat ukinut iste godine. Godine 1923., na zasedanju Velike narodne skupštine, Turska je proglašena republikom, a Mustafa Kemal proglašen je za njenog prvog predsednika. Skupština mu je tada dala naziv Gazi ("Pobjednik"). (...) Tokom svoje vladavine, do smrti 1938. godine, radikalnim reformama iz korena je izmenio lik svoje zemlje. Za manje od 20 godina vladavine Ataturk je uspeo da ustroji Tursku državu u skladu sa evropskim uzorima."''</ref><ref>Telegraf: [https://www.telegraf.rs/zanimljivosti/2256711-sve-o-turskom-bogu-ataturku-uzrok-puca-lezi-u-coveku-koji-ih-je-izveo-iz-srednjeg-veka-foto-video Sve o Ataturku] <br> ''"1. novembra naredne godine, po nalogu Kemal-paše, Velika narodna skupština ukinula je sultanat. Mehmed VI je otišao u progonstvo. (...) 29. oktobra proglašena je republika, a Mustafa Kemal je postao njen prvi predsednik. (...) Sa tim ciljem, 3. marta 1924. ukinut je kalifat (poglavari Otomanske imperije bili su kalifi, verski predvodnici svih muslimana na svetu, još od 16. veka; nakon ukidanja sultanata, naslednik Mehmeda VI, Abdulmedžid II, nastavio je da bude kalif), a zatim su ukinute i sve verske škole i verski sudovi, kao i religijska bratstva (...), uporišta konzervatizma. Zabranjeno je nošenje fesa, a počelo je da se propagira nošenje zapadnjačke odeće. Kemal je, recimo, išao po Anadoliji i držao predavanja postavljajući Turcima primer tako što je nosio savremeno odelo i cilindar, nakon čega je u Istanbulu nastupila trka za materijalom za šešire. Praktično preko noći ukinut je šerijat. 1926. godine uvedeni su švajcarski građanski, italijanski krivični i nemački trgovinski zakonici. Ohrabrivana je emancipacija žena, a 1934. godine im je dato pravo ne samo da glasaju na parlamentarnim izborima već i da budu izabrane. Ukinuta je poligamija, a brak je postao građanska institucija. 1928. arapsko pismo koje su Turci koristili skoro hiljadu godina zamenjeno je latinicom, nakon čega je obrazovni sistem procvetao, jer su mladi Turci počeli da se okreću zapadnim naučnim i humanističkim tradicijama"''</ref>
 
Osmansko Carstvo je, kao član Središnjih sila, izgubilo moć i teritorije po završetku Prvog svjetskog rata. Poraslo je nezadovoljstvo, a vojska je pokrenula revoluciju protiv sultanove vlasti. Vodio ju je [[Mustafa Kemal Ataturk]], "Otac Turaka", koji je 1923. proglasio republiku i postao predsjednik Turske. Proveo je mnoge reforme da unaprijedi Tursku: svi su građani postali ravnopravni i jednaki pred zakonom, provedena je [[agrarna reforma]], ukinut kalifat, uvedena [[latinica]], doneseni su moderni zakoni, ukinuta je mogućnost da muškarac ima više žena, dano je pravo glasa ženama, zabranjeno nošenje fesa i vela te razdvajanje [[Islam|islama]] i države ([[sekularizam]]).<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=4397 Mustafa Kemal Ataturk]</ref><ref>Telegraf: [https://www.telegraf.rs/vesti/svet/2982780-ataturk-je-pre-95-godina-modernizovao-tursku-a-danas-je-ona-sve-dalje-od-zapada-kaldrmisan-put-od-reformi-do-sankcija-i-pada-lire-foto Ataturk je modernizirao Tursku] <br> ''"Godine 1919. istupio je iz vojske i došao je na čelo turskog nacionalnog pokreta protiv grčke okupacije i pokreta za tursku nezavisnost koju su nakon vojnog sloma Osmanlijskog carstva na kraju Prvog svetskog rata ugrozile sile pobednice. (...) Zbacio je sultana Mehmeda VI sa vlasti 1922. godine, pa je sultanat ukinut iste godine. Godine 1923., na zasedanju Velike narodne skupštine, Turska je proglašena republikom, a Mustafa Kemal proglašen je za njenog prvog predsednika. Skupština mu je tada dala naziv Gazi ("Pobjednik"). (...) Tokom svoje vladavine, do smrti 1938. godine, radikalnim reformama iz korena je izmenio lik svoje zemlje. Za manje od 20 godina vladavine Ataturk je uspeo da ustroji Tursku državu u skladu sa evropskim uzorima."''</ref><ref>Telegraf: [https://www.telegraf.rs/zanimljivosti/2256711-sve-o-turskom-bogu-ataturku-uzrok-puca-lezi-u-coveku-koji-ih-je-izveo-iz-srednjeg-veka-foto-video Sve o Ataturku] <br> ''"1. novembra naredne godine, po nalogu Kemal-paše, Velika narodna skupština ukinula je sultanat. Mehmed VI je otišao u progonstvo. (...) 29. oktobra proglašena je republika, a Mustafa Kemal je postao njen prvi predsednik. (...) Sa tim ciljem, 3. marta 1924. ukinut je kalifat (poglavari Otomanske imperije bili su kalifi, verski predvodnici svih muslimana na svetu, još od 16. veka; nakon ukidanja sultanata, naslednik Mehmeda VI, Abdulmedžid II, nastavio je da bude kalif), a zatim su ukinute i sve verske škole i verski sudovi, kao i religijska bratstva (...), uporišta konzervatizma. Zabranjeno je nošenje fesa, a počelo je da se propagira nošenje zapadnjačke odeće. Kemal je, recimo, išao po Anadoliji i držao predavanja postavljajući Turcima primer tako što je nosio savremeno odelo i cilindar, nakon čega je u Istanbulu nastupila trka za materijalom za šešire. Praktično preko noći ukinut je šerijat. 1926. godine uvedeni su švajcarski građanski, italijanski krivični i nemački trgovinski zakonici. Ohrabrivana je emancipacija žena, a 1934. godine im je dato pravo ne samo da glasaju na parlamentarnim izborima već i da budu izabrane. Ukinuta je poligamija, a brak je postao građanska institucija. 1928. arapsko pismo koje su Turci koristili skoro hiljadu godina zamenjeno je latinicom, nakon čega je obrazovni sistem procvetao, jer su mladi Turci počeli da se okreću zapadnim naučnim i humanističkim tradicijama"''</ref>
   
Redak 82: Redak 82:
   
 
===== Sovjetski Savez =====
 
===== Sovjetski Savez =====
[[File:Lenjin.jpg|thumb|268x268px|'''Vladimir Iljič Uljanov, '''zvan '''Lenjin '''(1870. - 1924.), od 1903. vođa ruskih boljševika, diktator odgovoran za smrt 4 milijuna ljudi, umro nakon moždanog udara|left]]
+
[[File:Lenjin.jpg|thumb|268x268px|'''Vladimir Iljič Uljanov, '''zvan '''Lenjin '''(1870. - 1924.), od 1903. vođa ruskih boljševika, ruski diktator odgovoran za smrt 4 milijuna ljudi, umro nakon moždanog udara]]
 
Nakon Oktobarske revolucije u zemlji su zavladali [[Boljševizam|boljševici]], ruski komunisti. Njihov vođa [[Vladimir Lenjin]] silom je raspustio parlament, a Rusija je postala komunistička republika. Pošto je Rusija bila iscrpljena ratom, Lenjin je sklopio [[Brest-Litovski mir]] sa Središnjim silama te im prepustio [[Bjelorusija|Bjelorusiju]] i zapadnu [[Ukrajina|Ukrajinu]], pritom priznajući neovisnost [[Finska|Finske]]. Time je Rusija izgubila trećinu stanovništva, polovinu industrije i 9/10 rudnika ugljena. Nezadovoljstvo u zemlji je poraslo, te je 1918. izbio [[Ruski građanski rat]]. Komunistička [[Crvena armija]] borila se protiv [[Bijela armija|Bijele armije]] sastavljene od bogataša, nacionalista, [[Rojalizam|rojalista]] i drugih. Boljševici su počeli progoniti protivnike i ubili su carsku obitelj. Zapadne države pružale su pomoć Bijeloj armiji, ali je Crvena armija ipak pobijedila. 12 milijuna ljudi poginulo je u ratu, a mnogo njih je ranjeno ili završilo na ulici.<ref>Telegraf: [https://www.telegraf.rs/zanimljivosti/2482436-najveca-ruska-katastrofa-o-kojoj-nista-ne-znate-udarili-beli-na-crvene-poginulo-12-miliona-ljudi-foto Najveća ruska katastrofa o kojoj ništa ne znate]</ref> Diktator Lenjin razbolio se [[1922.]] i povukao iz javnog života, a [[1924.]] je umro.<ref>HRT Magazin: [https://magazin.hrt.hr/482288/21-sijecnja-1924-umro-vladimir-iljic-uljanov-lenjin Umro Vladimir Iljič Uljanov - Lenjin]</ref> Nakon toga su započele borbe za vlast u SSSR-u.
 
Nakon Oktobarske revolucije u zemlji su zavladali [[Boljševizam|boljševici]], ruski komunisti. Njihov vođa [[Vladimir Lenjin]] silom je raspustio parlament, a Rusija je postala komunistička republika. Pošto je Rusija bila iscrpljena ratom, Lenjin je sklopio [[Brest-Litovski mir]] sa Središnjim silama te im prepustio [[Bjelorusija|Bjelorusiju]] i zapadnu [[Ukrajina|Ukrajinu]], pritom priznajući neovisnost [[Finska|Finske]]. Time je Rusija izgubila trećinu stanovništva, polovinu industrije i 9/10 rudnika ugljena. Nezadovoljstvo u zemlji je poraslo, te je 1918. izbio [[Ruski građanski rat]]. Komunistička [[Crvena armija]] borila se protiv [[Bijela armija|Bijele armije]] sastavljene od bogataša, nacionalista, [[Rojalizam|rojalista]] i drugih. Boljševici su počeli progoniti protivnike i ubili su carsku obitelj. Zapadne države pružale su pomoć Bijeloj armiji, ali je Crvena armija ipak pobijedila. 12 milijuna ljudi poginulo je u ratu, a mnogo njih je ranjeno ili završilo na ulici.<ref>Telegraf: [https://www.telegraf.rs/zanimljivosti/2482436-najveca-ruska-katastrofa-o-kojoj-nista-ne-znate-udarili-beli-na-crvene-poginulo-12-miliona-ljudi-foto Najveća ruska katastrofa o kojoj ništa ne znate]</ref> Diktator Lenjin razbolio se [[1922.]] i povukao iz javnog života, a [[1924.]] je umro.<ref>HRT Magazin: [https://magazin.hrt.hr/482288/21-sijecnja-1924-umro-vladimir-iljic-uljanov-lenjin Umro Vladimir Iljič Uljanov - Lenjin]</ref> Nakon toga su započele borbe za vlast u SSSR-u.
[[File:Staljin.jpg|thumb|330x330px|'''Josif Visarionovič Džugašvili, '''zvan '''Staljin '''(1879. - 1953.), Gruzijac i ruski diktator od 1929. do 1953., odgovoran za smrt 42,7 milijuna ljudi. Iza njega se vide [[Komunistička simbolika|komunistički simboli]]: srp, čekić i crvena zvijezda petokraka.]]
+
[[File:Staljin.jpg|left|thumb|330x330px|'''Josif Visarionovič Džugašvili, '''zvan '''Staljin '''(1879. - 1953.), Gruzijac i ruski diktator od 1929. do 1953., odgovoran za smrt 42,670.000 ljudi. Iza njega se vide [[Komunistička simbolika|komunistički simboli]]: srp, čekić i crvena zvijezda petokraka.]]
U to doba jedan od najvažnijih ljudi u državi je bio [[Josif Staljin]], koji je prije Lenjinove smrti bio generalni sekretar. U vrijeme borbi za vlast okrutno se obračunao sa svim političkim protivnicima i [[1929.]] postao ruski diktator i apsolutni vođa. Zbog ubrzanog razvoja industrije i nasilne [[Kolektivizacija|kolektivizacije]] došlo je do velike gladi, a "državni neprijatelji" su bili slani u logore i ubijani. Procjenjuje se da je u vrijeme [[Velika čistka|Velike čistke]] stradalo između 15 i 30 milijuna ljudi. U Staljinovo doba stvorio se njegov [[kult ličnosti]]: kultura, umjetnost i znanost su se morale podčinjavati komunističkoj ideologiji, o Staljinu su se pjevale pjesme, radili kipovi i slikale slike, djeca u školi su bila poučavana da je on jedini vođa i da mu budu odani. Također, djelovao je na ostale komunističke stranke širom Europe.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57724 Josif Visarionovič Staljin] <br> ''"Obračunavši se do 1929. s »ljevičarskim« krilom u boljševičkoj partiji, Staljin – koji je i prije bio suzdržan prema Lenjinovoj novoj ekonomskoj politici (NEP) – odlučio je likvidirati i tzv. desnu oporbu, koja je predstavljala oslonac NEP-u. (...) Politika ubrzane industrijalizacije države i nasilne kolektivizacije seljačke zemlje, kojom je bilo obuhvaćeno čak 90% zemljišnoga posjeda, dovela je na početku 1930-ih do obuhvatnoga socijalnog terora, masovne gladi i smrti milijuna ljudi. Program industrijalizacije i kolektivizacije utjecao je na daljnju radikalizaciju političkog terora. Nakon (...) 1934. započeo je dugo razdoblje »čistki«, kojima je bila zatrta svaka stvarna ili tek moguća oporba Staljinu. Procjenjuje se da je u političkim progonima stradalo od 15 do 30 milijuna ljudi. U tim se godinama konačno učvrstio kult Staljinove ličnosti, koji je nadmašio čak i uspomenu na Lenjina. Staljin više nije bio samo neosporni tvorac unutarnje i vanjske politike; njegova je misao propisivala kanone kulture i umjetnosti, pa i znanosti, što je dugo otežavalo uvjete njihova razvoja. U vanjskoj politici Staljin je ponajprije želio osigurati revolucionarne stečevine i cjelovitost SSSR-a. Iako u političkoj izolaciji, uz pomoć Komunističke internacionale (Kominterna) djelovao je na komunističke stranke širom Europe."''</ref><ref>Opća i nacionalna enciklopedija: [http://proleksis.lzmk.hr/46696/ Josif Visarionovič Staljin] <br> ''"Obračunavao se 1929. s ljevičarskim krilom u boljševičkoj stranci na čelu s Trockim, a potom i s desnom opozicijom (...) Provodio ubrzanu industrijalizaciju koju je pratila i nasilna kolektivizacija sela. Nakon (...) pokrenuo “čistke” protiv navodnih neprijatelja, a zapravo svojih protivnika. Na montiranim procesima 1934–39. obračunao se s potencijalnim konkurentima za vlast. "''</ref>
+
U to doba jedan od najvažnijih ljudi u državi je bio [[Josif Staljin]], koji je prije Lenjinove smrti bio generalni sekretar. U vrijeme borbi za vlast okrutno se obračunao sa svim političkim protivnicima i [[1929.]] postao ruski diktator i apsolutni vođa. Zbog ubrzanog razvoja industrije i nasilne [[Kolektivizacija|kolektivizacije]] došlo je do velike gladi, a "državni neprijatelji" su bili slani u logore i ubijani. Procjenjuje se da je u vrijeme [[Velika čistka|Velike čistke]] stradalo između 15 i 30 milijuna ljudi. U Staljinovo doba stvorio se njegov [[kult ličnosti]]: kultura, umjetnost i znanost su se morale podčinjavati komunističkoj ideologiji, o Staljinu su se pjevale pjesme, radili kipovi i slikale slike, djeca u školi su bila poučavana da je on jedini vođa i da mu budu odani. Također, djelovao je na ostale komunističke stranke širom Europe.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57724 Josif Visarionovič Staljin] <br> ''"Obračunavši se do 1929. s »ljevičarskim« krilom u boljševičkoj partiji, Staljin – koji je i prije bio suzdržan prema Lenjinovoj novoj ekonomskoj politici (NEP) – odlučio je likvidirati i tzv. desnu oporbu, koja je predstavljala oslonac NEP-u. (...) Politika ubrzane industrijalizacije države i nasilne kolektivizacije seljačke zemlje, kojom je bilo obuhvaćeno čak 90% zemljišnoga posjeda, dovela je na početku 1930-ih do obuhvatnoga socijalnog terora, masovne gladi i smrti milijuna ljudi. Program industrijalizacije i kolektivizacije utjecao je na daljnju radikalizaciju političkog terora. Nakon (...) 1934. započeo je dugo razdoblje »čistki«, kojima je bila zatrta svaka stvarna ili tek moguća oporba Staljinu. Procjenjuje se da je u političkim progonima stradalo od 15 do 30 milijuna ljudi. U tim se godinama konačno učvrstio kult Staljinove ličnosti, koji je nadmašio čak i uspomenu na Lenjina. Staljin više nije bio samo neosporni tvorac unutarnje i vanjske politike; njegova je misao propisivala kanone kulture i umjetnosti, pa i znanosti, što je dugo otežavalo uvjete njihova razvoja. U vanjskoj politici Staljin je ponajprije želio osigurati revolucionarne stečevine i cjelovitost SSSR-a. Iako u političkoj izolaciji, uz pomoć Komunističke internacionale (Kominterna) djelovao je na komunističke stranke širom Europe."''</ref><ref>Proleksis enciklopedija: [http://proleksis.lzmk.hr/46696/ Josif Visarionovič Staljin] <br> ''"Obračunavao se 1929. s ljevičarskim krilom u boljševičkoj stranci na čelu s Trockim, a potom i s desnom opozicijom (...) Provodio ubrzanu industrijalizaciju koju je pratila i nasilna kolektivizacija sela. Nakon (...) pokrenuo “čistke” protiv navodnih neprijatelja, a zapravo svojih protivnika. Na montiranim procesima 1934–39. obračunao se s potencijalnim konkurentima za vlast. "''</ref>
   
 
==== Afrika nakon rata ====
 
==== Afrika nakon rata ====
Redak 93: Redak 93:
 
==== Sj. Amerika nakon rata ====
 
==== Sj. Amerika nakon rata ====
 
''Podrobniji članak o temi'': [[Velika gospodarska kriza]]
 
''Podrobniji članak o temi'': [[Velika gospodarska kriza]]
[[File:New deal.jpg|thumb|272x272px|Jedna od mjera ''New Deala: ''Kad osigurani radnik umre i ostavi za sobom udovicu i djecu, i udovica i dijete će primati mjesečnu naknadu dok dijete ne navrši 18 godina.|left]]
+
[[File:New deal.jpg|thumb|272x272px|Jedna od mjera ''New Deala: ''Kad osigurani radnik umre i ostavi za sobom udovicu i djecu, i udovica i dijete će primati mjesečnu naknadu dok dijete ne navrši 18 godina.]]
 
SAD je nakon rata doživio veliki gospodarski razvoj i učvrstio svoj položaj kao najbogatija svjetska država. Međutim, tvornice su gomilale previše proizvoda, Europa nije mogla kupovati sve te proizvode, a mnogo ljudi je postajalo nezaposleno. [[25. listopada]] [[1929.]], na dan poznat kao "[[Crni petak]]", burza u [[Wall Street]]u je doživjela slom. Pošto je SAD posuđivao novac europskim državama, tražio je od njih povrat novca, no one nisu mogle vratiti. Stoga se kriza malo-pomalo proširila cijelim svijetom (osim u SSSR-u čiji su gospodarstvo i politika bili izolirani). U nekim državama su zbog toga na vlast došli i ekstremistički pokreti (Italija, Njemačka...).<ref>Hrvatska enciklopedija:
 
SAD je nakon rata doživio veliki gospodarski razvoj i učvrstio svoj položaj kao najbogatija svjetska država. Međutim, tvornice su gomilale previše proizvoda, Europa nije mogla kupovati sve te proizvode, a mnogo ljudi je postajalo nezaposleno. [[25. listopada]] [[1929.]], na dan poznat kao "[[Crni petak]]", burza u [[Wall Street]]u je doživjela slom. Pošto je SAD posuđivao novac europskim državama, tražio je od njih povrat novca, no one nisu mogle vratiti. Stoga se kriza malo-pomalo proširila cijelim svijetom (osim u SSSR-u čiji su gospodarstvo i politika bili izolirani). U nekim državama su zbog toga na vlast došli i ekstremistički pokreti (Italija, Njemačka...).<ref>Hrvatska enciklopedija:
 
[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=64142 Velika gospodarska kriza (1929-1933]</ref>
 
[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=64142 Velika gospodarska kriza (1929-1933]</ref>
Redak 104: Redak 104:
   
 
=== Drugi svjetski rat ===
 
=== Drugi svjetski rat ===
{{Glavni|Drugi svjetski rat|Uzroci Drugog svjetskog rata|Posljedice Drugog svjetskog rata}}
+
''Podrobniji članci o temama'': [[Drugi svjetski rat]], [[Uzroci Drugog svjetskog rata]], [[Posljedice Drugog svjetskog rata]]
   
 
==== Uzroci rata ====
 
==== Uzroci rata ====
===== Popuštanje fašizmu i njegovo jačanje =====
+
Popuštanje fašizmu i njegovo jačanje[[File:Osovine.jpg|left|thumb|289x289px|Vođe Sila Osovine, slijeva nadesno: '''Hirohito, '''japanski car, '''Adolf Hitler, '''njemački ''Fuhrer ''i '''Benito Mussolini, '''talijanski ''Duce ''(Vođa)]]
+
Glavni razlog za izbijanje Drugog svjetskog rata su savezi koje su sklopile fašističke države. [[1936.]] g. Treći Reich i Italija sklapaju savez zvan [[Osovina Rim-Berlin]], a Treći Reich i Japan sklapaju savez [[Antikominternski pakt]]. Tim se dogovorom ustanovljuje vojna, politička i gospodarska suradnja. Japan priznaje Njemačkoj (Trećem Reichu) i Italiji pravo na stvaranje [[Novi svjetski poredak|Novog svjetskog poretka]] u Europi, a one su priznale Japanu pravo na stvaranje Novog svjetskog poretka u Aziji. Također, Njemačka i Japan su kao glavni cilj svojeg saveza smatrali borbu protiv SSSR-a i daljnjeg širenja komunizma.<ref>HRT: [https://vijesti.hrt.hr/74234/sporazum-mussolini-hitler Sporazum Mussolini-Hitler]</ref><ref>Vojna povijest: [https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/utemeljene-sile-osovine-1171456 Utemeljene Sile Osovine]</ref><ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59137#poglavlje373697 Drugi svjetski rat - uzroci] <br> ''"Nezadovoljstvo Njemačke, Italije i Japana dovelo je 1936. do uspostave savezništva između Njemačke i Italije (osovina Berlin–Rim), Njemačke i Japana (Antikominternski pakt) te 1940. između Njemačke, Italije i Japana (Trojni pakt). Budući da su sve tri države težile uspostavi novoga svjetskog poretka, što je podrazumijevalo pravo prvenstva Njemačke i Italije u Europi, a Japana u Aziji, sukob s Velikom Britanijom i Francuskom te ubrzo i sa SAD-om i SSSR-om bio je neizbježan."''</ref>[[File:Appeasement.jpg|thumb|330x330px|Karikatura koja ismijava politiku popuštanja: '''Adolf Hitler '''u nacističkoj odori nemilosrdno gazi "demokratske države" koje mu niti ne pokušavaju pružiti otpor]]
[[File:Osovine.jpg|thumb|289x289px|Vođe Sila Osovine, slijeva nadesno: '''Hirohito, '''japanski car, '''Adolf Hitler, '''njemački ''Fuhrer ''i '''Benito Mussolini, '''talijanski ''Duce ''(Vođa)]]
 
Glavni razlog za izbijanje Drugog svjetskog rata su savezi koje su sklopile fašističke države. [[1936.]] g. Treći Reich i Italija sklapaju savez zvan [[Osovina Rim-Berlin]], a Treći Reich i Japan sklapaju savez [[Antikominternski pakt]]. Tim se dogovorom ustanovljuje vojna, politička i gospodarska suradnja. Japan priznaje Njemačkoj (Trećem Reichu) i Italiji pravo na stvaranje [[Novi svjetski poredak|Novog svjetskog poretka]] u Europi, a one su priznale Japanu pravo na stvaranje Novog svjetskog poretka u Aziji. Također, Njemačka i Japan su kao glavni cilj svojeg saveza smatrali borbu protiv SSSR-a i daljnjeg širenja komunizma.<ref>HRT: [https://vijesti.hrt.hr/74234/sporazum-mussolini-hitler Sporazum Mussolini-Hitler]</ref><ref>Vojna povijest: [https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/utemeljene-sile-osovine-1171456 Utemeljene Sile Osovine]</ref><ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59137#poglavlje373697 Drugi svjetski rat - uzroci] <br> ''"Nezadovoljstvo Njemačke, Italije i Japana dovelo je 1936. do uspostave savezništva između Njemačke i Italije (osovina Berlin–Rim), Njemačke i Japana (Antikominternski pakt) te 1940. između Njemačke, Italije i Japana (Trojni pakt). Budući da su sve tri države težile uspostavi novoga svjetskog poretka, što je podrazumijevalo pravo prvenstva Njemačke i Italije u Europi, a Japana u Aziji, sukob s Velikom Britanijom i Francuskom te ubrzo i sa SAD-om i SSSR-om bio je neizbježan."''</ref>[[File:Appeasement.jpg|thumb|330x330px|Karikatura koja ismijava politiku popuštanja: '''Adolf Hitler '''u nacističkoj odori nemilosrdno gazi "demokratske države" koje mu niti ne pokušavaju pružiti otpor|left]]
 
 
Jedan od važnijih uzroka bila je i tzv. [[Politika popuštanja|politika popuštanj]]a koju su vodili zapadni Saveznici, u prvom redu Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska. Postojali su brojni razlozi za to: nitko nije htio novi ratni sukob, mnogi su smatrali da je mirovni ugovor prema Njemačkoj nepravedan, a i vjerovali su da mogu nacizam iskoristiti kao branu širenja komunizma.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=3381 Politika popuštanja (''Appeasement'')]</ref>
 
Jedan od važnijih uzroka bila je i tzv. [[Politika popuštanja|politika popuštanj]]a koju su vodili zapadni Saveznici, u prvom redu Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska. Postojali su brojni razlozi za to: nitko nije htio novi ratni sukob, mnogi su smatrali da je mirovni ugovor prema Njemačkoj nepravedan, a i vjerovali su da mogu nacizam iskoristiti kao branu širenja komunizma.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=3381 Politika popuštanja (''Appeasement'')]</ref>
   
U Španjolskoj je [[1931.]] g. srušena monarhija i proglašena republika, a najmoćnija stranka je bila socijalistička [[Narodna fronta]]. Međutim, suprotstavile su joj se udružene snage [[Konzervativizam|konzervativaca]], vojnih krugova i desničarskih nacionalista - [[Falanga (stranka)|falangista]]. Predvodio ih je general [[Francisco Franco]], koji je uzeo titulu ''Caudillo'' ([[Hrvatski jezik|hrv.]] "vođa"), a 1936. su podigli pobunu. Time je u Španjolskoj izbio građanski rat. Važnost tog rata je zbog miješanja drugih država. Hitlerova Njemačka i Mussolinijeva Italija poslale su vojne postrojbe i oružje u pomoć Francovim fašistima, u nadi da će time nastati nova [[fašistička država]]. SSSR je slao vojne postrojbe u pomoć ljevičarskoj vladi. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska su se odlučili ne miješati. Falangisti su osvajali grad po grad i na kraju [[1939.]] godine pobijedili, a Franco je zavladao Španjolskom kao diktator. <ref>Opća i nacionalna enciklopedija: [http://proleksis.lzmk.hr/59425/ Španjolski građanski rat]</ref><ref>Vojna povijest: [https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/poceo-gradanski-rat-u-spanjolskoj-1936-godine-1100640 Početak građanskog rata u Španjolskoj]</ref><ref>Narod: [https://narod.hr/kultura/17-srpnja-1936-spanjolski-gradanski-rat-sto-niste-znali-ovom-velikom-ratu Španjolski građanski rat: sve što niste znali]</ref>[[File:Anschluss.jpg|thumb|265x265px|Nacistički propagandni plakat koji slavi Anschluss: prikazuje Hitlera, nove granice Trećeg Reicha, datum i geslo ''Ein Volk, Ein Reich, Ein Fuhrer (''"Jedan narod, jedna država, jedan vođa")]]
+
U Španjolskoj je [[1931.]] g. srušena monarhija i proglašena republika, a najmoćnija stranka je bila socijalistička [[Narodna fronta]]. Međutim, suprotstavile su joj se udružene snage [[Konzervativizam|konzervativaca]], vojnih krugova i desničarskih nacionalista - [[Falanga (stranka)|falangista]]. Predvodio ih je general [[Francisco Franco]], koji je uzeo titulu ''Caudillo'' ([[Hrvatski jezik|hrv.]] "vođa"), a 1936. su podigli pobunu. Time je u Španjolskoj izbio građanski rat. Važnost tog rata je zbog miješanja drugih država. Hitlerova Njemačka i Mussolinijeva Italija poslale su vojne postrojbe i oružje u pomoć Francovim fašistima, u nadi da će time nastati nova [[fašistička država]]. SSSR je slao vojne postrojbe u pomoć ljevičarskoj vladi. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska su se odlučili ne miješati. Falangisti su osvajali grad po grad i na kraju [[1939.]] godine pobijedili, a Franco je zavladao Španjolskom kao diktator. <ref>Proleksis enciklopedija: [http://proleksis.lzmk.hr/59425/ Španjolski građanski rat]</ref><ref>Vojna povijest: [https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/poceo-gradanski-rat-u-spanjolskoj-1936-godine-1100640 Početak građanskog rata u Španjolskoj]</ref><ref>Narod: [https://narod.hr/kultura/17-srpnja-1936-spanjolski-gradanski-rat-sto-niste-znali-ovom-velikom-ratu Španjolski građanski rat: sve što niste znali]</ref>[[File:Anschluss.jpg|thumb|265x265px|Nacistički propagandni plakat koji slavi Anschluss: prikazuje Hitlera, nove granice Trećeg Reicha, datum i geslo ''Ein Volk, Ein Reich, Ein Fuhrer (''"Jedan narod, jedna država, jedan vođa")|left]]
Nakon što se ponovno naoružala i uspostavila kontrolu nad svojim teritorijem, Njemačka (Treći Reich) je odlučila krenuti u osvajanja. Hitler, koji je i sam bio rodom iz Austrije, počeo je planirati osvajanje Austrije. U toj državi živjelo je 6 milijuna ljudi koji su imali isti jezik, kulturu i vjerovanja kao Nijemci, zbog čega ih je Hitler smatrao dijelom njemačkog naroda. Iako se to protivilo mirovnom ugovoru, Hitler je, iskoristivši nemire u državi, poslao svoje vojne postrojbe koje su [[13. ožujka]] [[1938.]] osvojili i pripojili Austriju - za što se danas koristi riječ [[Anschluss]]. Iako se kasnije Austriju smatralo žrtvom nacističke agresije, činjenica je da je 99,7% ljudi (gotovo svi Austrijanci) na [[Referendum|referendumu]] glasalo za Anschluss. Austrijski građani njemačke su vojne postrojbe dočekali s oduševljenjem.<ref>Opća i nacionalna enciklopedija: [http://proleksis.lzmk.hr/8830/ Anschluss]</ref><ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/anschluss-austrije-trecem-reichu-1938/ Anschluss Austrije Trećem Reichu (1938.)]</ref><ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=2906 Anschluss]</ref><ref>Aljazeera Balkans: [http://balkans.aljazeera.net/vijesti/anschluss-austrija-je-hitlera-docekala-u-ekstazi Anschluss: Austrija je Hitlera dočekala u ekstazi]</ref>
+
Nakon što se ponovno naoružala i uspostavila kontrolu nad svojim teritorijem, Njemačka (Treći Reich) je odlučila krenuti u osvajanja. Hitler, koji je i sam bio rodom iz Austrije, počeo je planirati osvajanje Austrije. U toj državi živjelo je 6 milijuna ljudi koji su imali isti jezik, kulturu i vjerovanja kao Nijemci, zbog čega ih je Hitler smatrao dijelom njemačkog naroda. Iako se to protivilo mirovnom ugovoru, Hitler je, iskoristivši nemire u državi, poslao svoje vojne postrojbe koje su [[13. ožujka]] [[1938.]] osvojili i pripojili Austriju - za što se danas koristi riječ [[Anschluss]]. Iako se kasnije Austriju smatralo žrtvom nacističke agresije, činjenica je da je 99,7% ljudi (gotovo svi Austrijanci) na [[Referendum|referendumu]] glasalo za Anschluss. Austrijski građani njemačke su vojne postrojbe dočekali s oduševljenjem.<ref>Proleksis enciklopedija: [http://proleksis.lzmk.hr/8830/ Anschluss]</ref><ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/anschluss-austrije-trecem-reichu-1938/ Anschluss Austrije Trećem Reichu (1938.)]</ref><ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=2906 Anschluss]</ref><ref>Aljazeera Balkans: [http://balkans.aljazeera.net/vijesti/anschluss-austrija-je-hitlera-docekala-u-ekstazi Anschluss: Austrija je Hitlera dočekala u ekstazi]</ref>
   
[[File:Njemačko proširenje uoči rata.jpg|thumb|238x238px|Proširenje Trećeg Reicha uoči Drugog svjetskog rata|left]]
+
[[File:Njemačko proširenje uoči rata.jpg|thumb|238x238px|Proširenje Trećeg Reicha uoči Drugog svjetskog rata]]
 
Nakon pripajanja Austrije, Hitler se okrenuo Čehoslovačkoj. Zatražio je pokrajinu [[Sudeti]] uz njemačku granicu u kojoj je živjelo oko 3 milijuna Nijemaca. U ljeto 1938. Hitler je počeo zahtijevati priključenje Sudeta Njemačkoj i prijetio je Čehoslovačkoj ratom ako odbije. Čehoslovačka nije htjela dati to područje koje je bilo izuzetno važno za industriju i obranu, zbog čega je izbila tzv. [[sudetska kriza]].<ref>Leksikografski zavod Miroslav Krleža: [http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=38125 Sudetska kriza]</ref>Na ideju Benita Mussolinija sazvana je konferencija u [[Munchen]]u na kojoj su bili on, Hitler, britanski premijer [[Neville Chamberlain]], francuski premijer [[Edouard Daladier]] i talijanski ministar vanjskih poslova [[grof]] [[Galeazzo Ciano]]. Chamberlain je dopustio Hitleru da pripoji Sudete, ali pod uvjetom da ostatak Čehoslovačke pusti na miru. Bio je to vrhunac politike popuštanja.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=42415]</ref><ref>Povijest.net: [https://povijest.net/muenchenski-sporazum/ Munchenski sporazum]</ref> Ipak, uz njemačku podršku [[Slovačka]] je u ožujku [[1939.]] proglasila neovisnost i postala njezina satelitska država, a ostatak Češke je okupirala Njemačka.
 
Nakon pripajanja Austrije, Hitler se okrenuo Čehoslovačkoj. Zatražio je pokrajinu [[Sudeti]] uz njemačku granicu u kojoj je živjelo oko 3 milijuna Nijemaca. U ljeto 1938. Hitler je počeo zahtijevati priključenje Sudeta Njemačkoj i prijetio je Čehoslovačkoj ratom ako odbije. Čehoslovačka nije htjela dati to područje koje je bilo izuzetno važno za industriju i obranu, zbog čega je izbila tzv. [[sudetska kriza]].<ref>Leksikografski zavod Miroslav Krleža: [http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=38125 Sudetska kriza]</ref>Na ideju Benita Mussolinija sazvana je konferencija u [[Munchen]]u na kojoj su bili on, Hitler, britanski premijer [[Neville Chamberlain]], francuski premijer [[Edouard Daladier]] i talijanski ministar vanjskih poslova [[grof]] [[Galeazzo Ciano]]. Chamberlain je dopustio Hitleru da pripoji Sudete, ali pod uvjetom da ostatak Čehoslovačke pusti na miru. Bio je to vrhunac politike popuštanja.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=42415]</ref><ref>Povijest.net: [https://povijest.net/muenchenski-sporazum/ Munchenski sporazum]</ref> Ipak, uz njemačku podršku [[Slovačka]] je u ožujku [[1939.]] proglasila neovisnost i postala njezina satelitska država, a ostatak Češke je okupirala Njemačka.
   
Redak 124: Redak 124:
   
 
==== Povod rata ====
 
==== Povod rata ====
[[File:Vojska ide na poljsku.jpg|left|thumb|259x259px|Hitler promatra [[Wehrmacht|'''Wehrmacht''']]''' kako maršira prema Poljskoj''']]
+
[[File:Vojska ide na poljsku.jpg|left|thumb|259x259px|Hitler promatra [[Heer|'''Heer''']]''' '''(njemačku kopnenu vojsku) kako maršira prema Poljskoj]]
 
Povod za Drugi svjetski rat bila je [[invazija Poljske]]. Nakon uspjeha u Austriji i Češkoj te sklapanja sporazuma sa SSSR-om, Hitler je počeo razmišljati o daljnjem širenju na istok. To je bilo u skladu s temeljem nacističke ideologije, [[Lebensraum]]om, koji zahtijeva životni prostor za nadmoćnu njemačku rasu, pogotovo na istoku Europe. Hitler je od Poljske zatražio slobodni grad [[Gdanjsk]] te gradnju ceste i pruge preko poljskog teritorija kako bi spojio Treći Reich s [[Istočna Pruska|istočnom Pruskom]]. Poljska je te zahtjeve odbila, zbog čega je Hitler počeo tražiti izgovor za rat i invaziju. Za to je poslužila [[operacija Himmler]], koju su vodili [[reichsfuhrer]] [[Schutzstaffel]]a [[Heinrich Himmler]] i šef [[Gestapo|Gestapa]] [[Reinhard Heydrich]]. Njihovi su vojnici, odjeveni u odore poljske vojske, napali nekoliko njemačkih naselja uz granicu s Poljskom i zaposjeli radio-stanicu u gradu [[Gleiwitz]]u odašiljući protunjemačke poruke. Kako bi se pružio dodatan dokaz da su to učinili Poljaci, ostavili su trupla "vojnika" u poljskim odorama koja su zapravo bili zatočenici iz njemačkih [[Sabirni logor|sabirnih logora]].<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/njemackim-napadom-na-poljsku-zapoceo-drugi-svjetski-rat-1939/ Njemački napad na Poljsku - početak Drugog svjetskog rata (1939)]</ref><ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59137#poglavlje11844 Drugi svjetski rat: Povod]</ref>
 
Povod za Drugi svjetski rat bila je [[invazija Poljske]]. Nakon uspjeha u Austriji i Češkoj te sklapanja sporazuma sa SSSR-om, Hitler je počeo razmišljati o daljnjem širenju na istok. To je bilo u skladu s temeljem nacističke ideologije, [[Lebensraum]]om, koji zahtijeva životni prostor za nadmoćnu njemačku rasu, pogotovo na istoku Europe. Hitler je od Poljske zatražio slobodni grad [[Gdanjsk]] te gradnju ceste i pruge preko poljskog teritorija kako bi spojio Treći Reich s [[Istočna Pruska|istočnom Pruskom]]. Poljska je te zahtjeve odbila, zbog čega je Hitler počeo tražiti izgovor za rat i invaziju. Za to je poslužila [[operacija Himmler]], koju su vodili [[reichsfuhrer]] [[Schutzstaffel]]a [[Heinrich Himmler]] i šef [[Gestapo|Gestapa]] [[Reinhard Heydrich]]. Njihovi su vojnici, odjeveni u odore poljske vojske, napali nekoliko njemačkih naselja uz granicu s Poljskom i zaposjeli radio-stanicu u gradu [[Gleiwitz]]u odašiljući protunjemačke poruke. Kako bi se pružio dodatan dokaz da su to učinili Poljaci, ostavili su trupla "vojnika" u poljskim odorama koja su zapravo bili zatočenici iz njemačkih [[Sabirni logor|sabirnih logora]].<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/njemackim-napadom-na-poljsku-zapoceo-drugi-svjetski-rat-1939/ Njemački napad na Poljsku - početak Drugog svjetskog rata (1939)]</ref><ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59137#poglavlje11844 Drugi svjetski rat: Povod]</ref>
 
[[File:Njemačko-sovjetski napad na poljsku.jpg|thumb|330x330px|Karta napada njemačke i sovjetske vojske na Poljsku]]
 
[[File:Njemačko-sovjetski napad na poljsku.jpg|thumb|330x330px|Karta napada njemačke i sovjetske vojske na Poljsku]]
Redak 133: Redak 133:
   
 
==== Tijek rata ====
 
==== Tijek rata ====
[[File:Zimski rat.png|left|thumb|388x388px|'''Zimski rat: '''crveno obojana područja okupirao je SSSR.]]
+
 
Nakon napada Poljske, rat se na pola godine zaustavio u zapadnoj Europi. U istočnoj Europi SSSR je sklopio sporazume s Estonijom, Latvijom i Litvom. [[30. studenog]] SSSR je pokrenuo napad na Finsku s ciljem da je osvoji i pripoji. Rusija je imala četiri puta više vojnika, trideset puta više zrakoplova i stotinu puta više tenkova nego Finci. Unatoč tome, Finska je uspjela pružiti snažan otpor Crvenoj armiji. Unatoč mnogim gubitcima, Rusi su na kraju pobijedili i uzeli Finskoj znatna područja koja uključuju otoke, pogranične pokrajine i zaleđe Lenjingrada.<ref>Dnevnik.hr: [https://dnevnik.hr/vijesti/svijet/zimski-rat-30-studenoga-zapoceo-sovjetski-napad-na-finsku---418093.html 30. studenoga: Započeo sovjetski napad na Finsku]</ref><ref>Russia Beyond: [https://hr.rbth.com/arts/2014/11/26/zasto_je_poceo_sovjetsko-finski_rat_31447 Zašto je počeo sovjetsko-finski rat? (I sve o njemu.)]</ref>
 
Nakon napada Poljske, rat se na pola godine zaustavio u zapadnoj Europi. U istočnoj Europi SSSR je sklopio sporazume s Estonijom, Latvijom i Litvom. [[30. studenog]] SSSR je pokrenuo napad na Finsku s ciljem da je osvoji i pripoji. Rusija je imala četiri puta više vojnika, trideset puta više zrakoplova i stotinu puta više tenkova nego Finci. Unatoč tome, Finska je uspjela pružiti snažan otpor Crvenoj armiji. Unatoč mnogim gubitcima, Rusi su na kraju pobijedili i uzeli Finskoj znatna područja koja uključuju otoke, pogranične pokrajine i zaleđe Lenjingrada.<ref>Dnevnik.hr: [https://dnevnik.hr/vijesti/svijet/zimski-rat-30-studenoga-zapoceo-sovjetski-napad-na-finsku---418093.html 30. studenoga: Započeo sovjetski napad na Finsku]</ref><ref>Russia Beyond: [https://hr.rbth.com/arts/2014/11/26/zasto_je_poceo_sovjetsko-finski_rat_31447 Zašto je počeo sovjetsko-finski rat? (I sve o njemu.)]</ref>
   
===== Njemačke ofenzive =====
+
===== Sjeverna i zapadna Europa =====
  +
  +
Razdoblje lažnog mira iznenada završava [[9. travnja]] [[1940.]] kada Njemačka iznenada napada Dansku i Norvešku. Za Njemačku je osvajanje Danske bilo nužno zbog njezinog strateškog položaja i mogućnosti daljnjeg napredovanja prema Norveškoj. Norveška je bila važna kao utočište za podmornice, zbog ruda i [[Teška voda|teške vode]]. Danska je osvojena odmah prvi dan, dok se Norveška nastavila odupirati. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska su joj poslale pomoć, zbog čega je Hitlerova mornarica [[Kriegsmarine]] pretrpjela velike gubitke. Ipak, Norveška je na kraju osvojena, pri čemu je Hitleru pomogla [[Peta kolona]] na čelu koje je bio norveški fašist [[Vidkun Quisling]], po kojemu se svi izdajnici danas nazivaju kvislinzi.<ref>Svjetski ratovi: [https://svjetskiratovi.wordpress.com/2009/02/21/njemacko-osvajanje-danske-i-norveske/ Njemačko osvajanje Danske i Norveške]</ref>
   
Razdoblje lažnog mira iznenada završava [[9. travnja]] [[1940.]] kada Njemačka iznenada napada Dansku i Norvešku. Za Njemačku je osvajanje Danske bilo nužno zbog njezinog strateškog položaja i mogućnosti daljnjeg napredovanja prema Norveškoj. Norveška je bila važna kao utočište za podmornice, zbog ruda i [[Teška voda|teške vode]]. Danska je osvojena odmah prvi dan, dok se Norveška nastavila odupirati. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska su joj poslale pomoć, zbog čega je [[Kriegsmarine]] pretrpjela velike gubitke. Ipak, Norveška je na kraju osvojena, pri čemu je Hitleru pomogla [[Peta kolona]] na čelu koje je bio norveški fašist [[Vidkun Quisling]], po kojemu se svi izdajnici danas nazivaju kvislinzi.<ref>Svjetski ratovi: [https://svjetskiratovi.wordpress.com/2009/02/21/njemacko-osvajanje-danske-i-norveske/ Njemačko osvajanje Danske i Norveške]</ref>
 
[[File:Erich von manstein.jpg|thumb|300x300px|'''Erich von Manstein, '''slavni njemački general i idejni tvorac plana o napadu na Francusku kroz Nizozemsku i Belgiju]]
 
 
[[10. svibnja]] Hitlerova vojska napada zapadne države: [[Nizozemska|Nizozemsku]], [[Belgija|Belgiju]] i [[Luksemburg]]. Vojsku je vodio general [[Erich von Manstein]] koji je planirao kroz te države prodrijeti u Francusku. Tijekom bitke brojčano stanje bilo je slično: obje strane su imale 140 divizija i oko 3000 tenkova. Međutim, savezničke oklopne postrojbe su bile manje, a njemačke su se ujedinjavale u velike divizije (tzv. "panzer"). Njemačka je imala 3000 modernih zrakoplova, a Saveznici 2000 starih i nepouzdanih, što je odnijelo prevagu u bitkama. Koristeći taktiku Blitzkrieg, Nijemci ubrzano napreduju pa Nizozemska [[Kapitulacija|kapitulira]] već [[14. svibnja]], a do [[20. svibnja]] su uspjeli doseći obalu i raspoloviti savezničke snage.<ref>Vojna povijest: [https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/pad-francuske-u-sest-tjedana-954510 Njemački napad na Francusku]</ref> [[6. armija (Treći Reich)|Šesta armija]] [[17. svibnja]] okupira glavni grad [[Bruxelles]], a belgijska vlada je pobjegla u priobalni gradić [[Ostend]].<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/njemacka-okupirala-bruxelles-1940/ Njemačka okupirala Bruxelles (1940.)]</ref> Slavni njemački general [[Heinz Guderian]] je taktiom Blitzkrieg zaobišao francusku obranu, a njegovi su tenkovi i oklopna vozila prošla kroz [[Ardeni|Ardene]], što su Francuzi smatrali nemogućim. Zbog toga ih je njemački napad iznenadio i nisu imali dovoljno vremena da pruže značajan otpor. I Luftwaffe je pružila Guderianu veliku podršku i snažno bombardirao Francuze.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/njemacki-tenkovi-prodrli-u-francusku-1940/ Njemački tenkovi prodrli u Francusku (1940.)]</ref> Vlast u Ujedinjenom Kraljevstvu preuzeo je odlučni [[Winston Churchill]] koji je nastavio pružati otpor Trećem Reichu.<ref>Vojna povijest: [https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/hitlerov-napad-na-zapadu-1940-1004339 Hitlerov napad na zapadu 1940.]</ref> Nakon toga u rat je stupila i Italija, na njemačkoj strani, smatrajući da su Saveznici već poraženi i da se lako može dočepati novih kolonija. [[22. lipnja]] Francuska je potpisala kapitulaciju te je podijeljena: sjeverni dio je okupirala Njemačka, a u južnom dijelu je osnovana satelitska [[Višijska Francuska]] koju je vodio maršal [[Philippe Petain]].<ref>History.com: [https://www.history.com/this-day-in-history/france-to-surrender Francuska se predala]</ref>
 
[[10. svibnja]] Hitlerova vojska napada zapadne države: [[Nizozemska|Nizozemsku]], [[Belgija|Belgiju]] i [[Luksemburg]]. Vojsku je vodio general [[Erich von Manstein]] koji je planirao kroz te države prodrijeti u Francusku. Tijekom bitke brojčano stanje bilo je slično: obje strane su imale 140 divizija i oko 3000 tenkova. Međutim, savezničke oklopne postrojbe su bile manje, a njemačke su se ujedinjavale u velike divizije (tzv. "panzer"). Njemačka je imala 3000 modernih zrakoplova, a Saveznici 2000 starih i nepouzdanih, što je odnijelo prevagu u bitkama. Koristeći taktiku Blitzkrieg, Nijemci ubrzano napreduju pa Nizozemska [[Kapitulacija|kapitulira]] već [[14. svibnja]], a do [[20. svibnja]] su uspjeli doseći obalu i raspoloviti savezničke snage.<ref>Vojna povijest: [https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/pad-francuske-u-sest-tjedana-954510 Njemački napad na Francusku]</ref> [[6. armija (Treći Reich)|Šesta armija]] [[17. svibnja]] okupira glavni grad [[Bruxelles]], a belgijska vlada je pobjegla u priobalni gradić [[Ostend]].<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/njemacka-okupirala-bruxelles-1940/ Njemačka okupirala Bruxelles (1940.)]</ref> Slavni njemački general [[Heinz Guderian]] je taktiom Blitzkrieg zaobišao francusku obranu, a njegovi su tenkovi i oklopna vozila prošla kroz [[Ardeni|Ardene]], što su Francuzi smatrali nemogućim. Zbog toga ih je njemački napad iznenadio i nisu imali dovoljno vremena da pruže značajan otpor. I Luftwaffe je pružila Guderianu veliku podršku i snažno bombardirao Francuze.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/njemacki-tenkovi-prodrli-u-francusku-1940/ Njemački tenkovi prodrli u Francusku (1940.)]</ref> Vlast u Ujedinjenom Kraljevstvu preuzeo je odlučni [[Winston Churchill]] koji je nastavio pružati otpor Trećem Reichu.<ref>Vojna povijest: [https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/hitlerov-napad-na-zapadu-1940-1004339 Hitlerov napad na zapadu 1940.]</ref> Nakon toga u rat je stupila i Italija, na njemačkoj strani, smatrajući da su Saveznici već poraženi i da se lako može dočepati novih kolonija. [[22. lipnja]] Francuska je potpisala kapitulaciju te je podijeljena: sjeverni dio je okupirala Njemačka, a u južnom dijelu je osnovana satelitska [[Višijska Francuska]] koju je vodio maršal [[Philippe Petain]].<ref>History.com: [https://www.history.com/this-day-in-history/france-to-surrender Francuska se predala]</ref>
[[File:Hermann goring.jpg|thumb|300x300px|'''Hermann Goring, '''visoki nacistički dužnosnik, drugi čovjek Trećeg Reicha i zapovjednik Luftwaffea; jedan od njemačkih vođa tijekom bitke za Britaniju|left]]
 
Time je Njemačka zavladala gotovo cijelom Europom, osim Ujedinjenim Kraljevstvom. Hitler je želio napasti SSSR, a i poštovao je Engleze kao bratski [[Germani|germanski]] narod, pa im je ponudio mirovnu ponudu. Premijer Churchill je to odbio, pa je Hitler morao napasti Britaniju. Taj događaj je poznat kao [[Operacija Morski lav]]. Prije pokretanja invazije, Hitler je namjeravao slomiti britansko zrakoplostvo, zbog čega je došlo do zračne [[Bitka za Britaniju|bitke za Britaniju]]. Pod vodstvom [[Hermann Goring|Hermanna Goringa]] Luftwaffe je krenula u napad.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/pocetak-bitke-za-britaniju-1940/ Početak bitke za Britaniju (1940.)]</ref> Luftwaffe je imala 2700 zrakoplova, a [[Kraljevsko ratno zrakloplovstvo]] (RAF) samo 1000. Britanci su uspijevali pružiti snažan otpor u zraku, pa Njemačka nije uspjela uništiti britanske zrakoplove. Dobra organiranost i snažan moral bili su od velike pomoći Britancima. Krajem kolovoza i početkom rujna, Nijemci su počeli napadati britanske zračne luke. To je izuzetno opteretilo RAF i Nijemci su bili blizu pobjedi, ali nisu toga bili svjesni. [[7. rujna]] Nijemci su počeli bombardirati Britaniju i danju i noću, ali nisu bili ništa bliže pobjedi, pa je Hitler [[17. rujna]] odgodio invaziju. Njemački bombarderi dolazili su svaku noć, po 400 dnevno do kraja studenoga. Bombardirali su gradove i luke, pri čemu je stradalo više od 43 000 civila. Luftwaffe se uskoro preselila u istočnu Europu, pa su samo luke bile napadane, što su Britanci zvali [[Blitz]].<ref>Vojna povijest: [https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/bitka-za-britaniju-i-blitz-957658 Bitka za Britaniju i Blitz]</ref>
 
[[File:Erwin rommel.jpg|thumb|330x330px|'''Erwin Johannes Eugen Rommel, '''zvan i "Pustinjska lisica" ili "Dobri nacist", slavni vojskovođa koji je vodio njemačke postrojbe u Sjevernoj Africi i izborio mnoge važne pobjede za Treći Reich]]
 
Početkom 1941. Hitler planira poslati vojsku u Grčku da pomogne svom savezniku Mussoliniju. Međutim, u Jugoslaviji je izvršen državni udar uz pomoć britanskih agenata. Hitler naređuje da se napadne i Jugoslavija ([[Travanjski rat]]). [[6. travnja]] vojska kreće u napad. Jugoslavija kapitulira [[17. travnja]], a njezin teritorij dijele Sile osovine.<ref>HRT: [https://magazin.hrt.hr/436271/6-travnja-1941-osovinski-napad-na-jugoslaviju Osovinski napad na Jugoslaviju]</ref> Time je jugoistočna Europa bila osigurana. Njemačka vojska ratovala je i u sjevernoj Africi jer su Britanci nanosili Talijanima poraz za porazom: general [[Erwin Rommel]] izvrsno vodi postrojbe i niže pobjedu za pobjedom, zbog čega dobiva nadimak "pustinjska lisica".<ref>Dnevnik: [https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/dolazak-erwina-rommela-pustinjske-lisice---426216.html Dolazak Erwina Rommela]</ref> Njemački saveznik [[Irak]] pokušava izvršiti pobunu protiv Britanaca, ali je pobuna ubrzo ugušena.
 
   
===== Prekretnice i protunapadi =====
+
Time je Njemačka zavladala gotovo cijelom Europom, osim Ujedinjenim Kraljevstvom. Hitler je želio napasti SSSR, a i poštovao je Engleze kao bratski [[Germani|germanski]] narod, pa im je ponudio mirovnu ponudu. Mogu zadržati sve svoje kolonije i ostati neovisni ako mu dopuste da kroji novi poredak u Europi. Premijer Churchill je to odbio, pa je Hitler morao napasti Britaniju. Taj događaj je poznat kao [[Operacija Morski lav]]. Prije pokretanja invazije, Hitler je namjeravao slomiti britansko zrakoplostvo, zbog čega je došlo do zračne [[Bitka za Britaniju|bitke za Britaniju]]. Pod vodstvom [[Hermann Goring|Hermanna Goringa]] Luftwaffe je krenula u napad.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/pocetak-bitke-za-britaniju-1940/ Početak bitke za Britaniju (1940.)]</ref> Luftwaffe je imala 2700 zrakoplova, a [[Kraljevsko ratno zrakloplovstvo]] (RAF) samo 1000. Britanci su uspijevali pružiti snažan otpor u zraku, pa Njemačka nije uspjela uništiti britanske zrakoplove. Dobra organiranost i snažan moral bio je od velike pomoći Britancima. Krajem kolovoza i početkom rujna, Nijemci su počeli napadati britanske zračne luke. To je izuzetno opteretilo RAF i Nijemci su bili blizu pobjedi, ali nisu toga bili svjesni. [[7. rujna]] Nijemci su počeli bombardirati Britaniju i danju i noću, ali nisu bili ništa bliže pobjedi, pa je Hitler [[17. rujna]] odgodio invaziju. Njemački bombarderi dolazili su svaku noć, po 400 dnevno do kraja studenoga. Bombardirali su gradove i morske luke, pri čemu je stradalo više od 43 000 civila. Luftwaffe se uskoro preselila u istočnu Europu, pa su samo luke bile napadane, što su Britanci zvali [[Blitz]].<ref>Vojna povijest: [https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/bitka-za-britaniju-i-blitz-957658 Bitka za Britaniju i Blitz]</ref>
[[File:Barbarossa.jpg|left|thumb|330x330px|Karta koja prikazuje napredovanje njemačkih postrojbi tijekom jeseni 1941. u '''Operaciji Barbarossa''']]
 
Nakon što je zavladao cijelom Europom, Hitler je odlučio da je došlo vrijeme za [[Operacija Barbarossa|Operaciju Barbarossa]]. U zoru [[22. lipnja 1941.]] [[Wehrmacht]] napada SSSR, a Luftwaffe je počela bombardirati sovjetske zračne luke, prometnice i mjesta okupljanja sovjetskih postrojbi. Hitler je uspio prikupiti 3,7 milijuna vojnika iz Trećeg Reicha, satelitskih i okupiranih država, a SSSR je u tom trenutku imao 2,5 milijuna vojnika, neuvježbanih i slabije opremljenih. Hitler je planirao napad u tri smjera. Na sjeveru Nijemci su opkolili [[Sankt Petersburg|Lenjingrad]] i držali ga pod opsadom, na središnjem su dijelu došli na 20 kilometara udaljenosti, a na jugu su zauzeli Kijev i cijelu Ukrajinu. Unutar dvadeset dana Crvena armija je izgubila 740.000 vojnika, a do kraja 1941. izgubila je 4 milijuna vojnika, 20.000 tenkova i 21.000 zrakoplova. Međutim, sovjetski vojnici su pružali snažan otpor, a dolazak jeseni i blatne kaljuže usporile su njemačko napredovanje.<ref>Express: [https://www.express.hr/top-news/dan-kada-se-na-sssr-srusio-nacisticki-armagedon-11061 Dan kada se na SSSR srušio nacistički Harmagedon]</ref>
 
[[File:Pearl harbour.jpg|thumb|330x330px|Užas japanskog napada na američku flotu u '''Pearl Harbouru '''7. prosinca 1941.]]
 
Za to vrijeme, započeo je i [[rat na Pacifiku]]. Japansko Carstvo, koje je već osvojilo mnoge teritorije na Dalekom istoku, vidjelo je SAD kao najveću prijetnju. Stoga su u tajnosti započele pripreme da se američku flotu uništi. [[7. prosinca]] japanski su zrakoplovi iznenada napali američku pomorsku bazu [[Pearl Harbour]] na [[Havaji]]ma, gdje je bila smještena većina američke flote. Potopljen je veliki dio američke flote, posebice bojnih brodova. Ono što je spasilo SAD jest bilo to da su nosači aviona bili na drugim lokacijama, te ih japansko zrakoplovstvo nije uspjelo uništiti.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/istine-i-lazi-oko-napada-na-pearl-harbor-1941/]</ref> Japan uskoro osvaja [[Singapur]], [[Hong Kong]], [[Tajland]], [[Malajski poluotok]], [[Filipini]], [[Indonezija]] i gotovo cijeli [[Mijanmar]].<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=28729#poglavlje621636 Japan: Povijest]<br>''" Do polovice 1942. bili su zaposjednuti Tajland, Malajski poluotok, sjeverna skupina Gilbertovih otoka, Filipini, Guam, Borneo, Celebes, Singapur, veći dio Sumatre, Salomonski otoci, Java i gotovo cijela Burma. "''</ref> Unatoč tome, američka mornarica postala je sve jača pa je japanski [[admiral]] [[Isoroku Yamamoto]] odlučio uništiti mornaricu prije nego što postane prejaka. U lipnju [[1942.]] dogodila se [[bitka za Midway]] gdje je SAD pobijedio, a Japan izgubio prevlast na Tihom oceanu.<ref>Studentski.hr: [http://studentski.hr/vijesti/na-danasnji-dan/bitka-za-midway-pocetak-kraja-japanske-moci]</ref>
 
[[File:270px-Njemacki-vojnik-kod-staljingrada.jpg|left|thumb|270x270px|Njemački vojnik kod Staljingrada 1942.]]
 
U ljeto 1942. Nijemci pokreću ofenzivu u južnoj Rusiji s ciljem da zauzmu strateški važan grad [[Staljingrad]] te naftna polja u blizini. U kolovozu su došli na rubove grada, ali Sovjeti su se odlučili boriti za taj grad i dati sve od sebe: borbe su se vodile za svaku kuću i ulicu. Crvena armija je u studenome uspjela opkoliti Šestu armiju, čime je Wehrmacht izgubio mnogo vojnika, a Rusi pokrenuli protunapad.<ref>Novi list: [http://www.novilist.hr/Vijesti/Svijet/BITKA-ZA-STALJINGRAD-Prije-75-godina-izvojevana-je-pobjeda-koja-spasila-covjecanstvo BITKA ZA STALJINGRAD: Prije 75 godina izvojevana je pobjeda]</ref> U sjevernoj Africi Rommel je odlučio napasti [[El-Alamein]], a nakon toga zauzeti i [[Suez]] te opkoliti Britance. Njegov plan je propao i Nijemci su se morali povući pred britanskim napadima, što je završilo u svibnju [[1943.]] potpunim slomom Sila osovine u sj. Africi.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=17521 El-Alamein]</ref>
 
   
U srpnju 1943. Britanci se iskrcavaju na [[Sicilija|Siciliji]] i napadaju Italiju. [[Veliko fašističko vijeće]] odlučuje svrgnuti i uhititi Mussolinija, nakon čega Italija kapitulira [[8. rujna]], a nova vlada prelazi na stranu Saveznika.<ref>Povijest.net: [https://povijest.net/slomljena-osovina-1/ Slomljena Osovina - kapitulacija Italije]</ref> Međutim, nije sve bilo gotovo: Hitlerovi komandosi oslobodili su Mussolinija i dali mu vlast u kvislinškoj [[Talijanska Socijalna Republika|Talijanskoj Socijalnoj Republici]] na sjeveru Italije, a vojnici su stvorili obrambenu liniju u Italiji, gdje će se dugo voditi krvave borbe između Saveznika i Sila osovine.
+
===== Nova osovinska osvajanja =====
   
===== Savezničke ofenzive i kraj rata =====
+
U listopadu Italija pokušava izvršiti [[Talijansko-grčki rat|invaziju]] na Grčku, ali u tome ne uspijeva, iako ima mnogo više vojnika. Grčka vojska odbacila je Talijane natrag u Albaniju u samo tjedan dana.<ref>Vojna povijest: [https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/italija-napala-grcku-1124613 Italija napala Grčku]</ref>
''Podrobniji članci o temama'': [[Dan D]], [[Bitka za Normandiju]], [[Operacija Bagration]], [[Slom Trećeg Reicha]], [[Slom Japana]]
 
[[File:Bitka za normandiju.jpg|thumb|330x330px|Prizor bitke za Normandiju na francuskoj plaži 1944.]]
 
1943. i 1944. dugotrajne i krvave bitke su bjesnile u Italiji i SSSR-u. Saveznici su stoga odlučili otvoriti [[Zapadno bojište (Drugi svjetski rat)|zapadno bojište]]. [[6. lipnja]] [[1944.]] su se dva milijuna savezničkih vojnika iskrcala u [[Normandiji]], u sjevernoj Francuskoj. [[Erwin Rommel]] je vodio nacističke vojnike, a [[Dwight Eisenhower]] savezničke. Saveznici i Nijemci su se borili na pet plaža: [[Omaha]], [[Utah]], [[Juno]], [[Sword]] i [[Gold]]. Bitka je trajala dva mjeseca, nakon čega su Saveznici probili njemačku liniju i počeli oslobađati Francusku.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/dan-d-masovno-iskrcavanje-saveznika-u-normandiji-1944/ Dan D: Masovno iskrcavanje Saveznika u Normandiji]</ref> Međutim, ta operacija ima i mračnu stranu: američki vojnici masovno su silovali Francuskinje po ulicama, dječjim parkovima i grobljima. Više od 150 američkih vojnika je poslije rata osuđeno za te zločine.<ref>Jutarnji list: [https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/iskrcavanje-u-normandiji-kad-su-dosli-nijemci-rekli-smo-muskarcima-da-se-sakriju-kad-su-stigli-amerikanci-morali-smo-skrivati-zene/8958056/ ISKRCAVANJE U NORMANDIJI: Kad su došli Nijemci, rekli smo muškarcima da se sakriju - kad su stigli Amerikanci, morali smo skrivati žene]</ref> Saveznici su nakon toga pokušali osloboditi i Nizozemsku prije zime, ali nisu stigli, zbog čega se konačni obračun s Njemačkom morao prebaciti na sljedeću godinu.
 
[[File:Zastava sssr berlin.jpg|left|thumb|251x251px|Sovjetski vojnik postavlja zastavu na zgradu Reichstaga 2. svibnja 1945. Ova kontroverzna fotografija poznata je po tome što su sovjetski umjetnici s ruke vojnika uklonili dva zlatna sata, kako bi zataškali velike pljačke njemačkog privatnog vlasništva tijekom i neposredno nakon bitke.]]
 
U ljeto 1943. između Wehrmachta i Crvene armije vođena je [[bitka kod Kurska]], najveća tenkovska bitka u povijesti. Hitler pokreće operaciju zvanu ''Zitadelle'' ([[Hrvatski jezik|hrv.]] "tvrđava"), zbog čega nacistički znanstvenici proizvode nove tenkove. Nacisti napadaju Kursk, ali Sovjeti su ga pretvorili u neosvojivu utvrdu. Bitka se vodila i u zraku između sovjetskih i njemačkih pilota. Nijemci su izgubili bitku, nakon koje je Crvena armija u stalnom napredovanju.<ref>Planet.hr: [https://planet.hr/povijest/grmljavina-na-istoku-bitka-kod-kurska/ Bitka kod Kurska]</ref> U ljeto 1944. pokrenuta je [[Operacija Bagration]]: nadmoćna Crvena armija tjera Nijemce na povlačenje, osvaja [[Bjelorusija|Bjelorusiju]] i premješta bojište izvan teritorija SSSR-a.<ref>Russia Beyond: [https://hr.rbth.com/povijest/84832-najtezi-vojni-poraz-njemacke-sovjetska-operacija-bagration Najteži vojni poraz Njemačke: sovjetska operacija Bagration]</ref>
 
   
Pokrenut je i napad na Finsku, čija je vlada pristala na primirje. Tijekom jeseni Crvena armija osvaja istočnu Europu, čime je Njemačka ostala bez saveznika, a njezin teritorij su neprijatelji načeli sa istoka i sa zapada. U ožujku [[1945.]] Saveznici su prešli [[Rajna|Rajnu]] i počeli prodirati u samo srce Njemačke. U travnju započinje [[bitka za Berlin]]; glavni grad Njemačke hrabro brane tinejdžeri i starci, zbog čega bitka traje gotovo mjesec dana iako je Nijemaca triput manje od Sovjeta. [[30. svibnja]] Hitler je počinio samoubojstvo, a Berlin je osvojen [[2. svibnja]].<ref>Russia Beyond: [https://hr.rbth.com/politics/2017/04/27/bitka-za-berlin-veliki-okrsaj-na-samom-kraju-velikog-rata_750578 Bitka za Berlin]</ref> Nova njemačka vlada potpisala je kapitulaciju, čime je Drugi svjetski rat u Europi završen.
+
Početkom 1941. Hitler planira poslati vojsku u Grčku da pomogne svom savezniku Mussoliniju. Međutim, u Jugoslaviji je izvršen državni udar uz pomoć britanskih agenata. Hitler naređuje da se napadne i Jugoslavija ([[Travanjski rat]]). [[6. travnja]] vojska kreće u napad. Jugoslavija kapitulira [[17. travnja]], a njezin teritorij dijele Sile osovine.<ref>HRT: [https://magazin.hrt.hr/436271/6-travnja-1941-osovinski-napad-na-jugoslaviju Osovinski napad na Jugoslaviju]</ref> Time je jugoistočna Europa bila osigurana. Njemačka vojska ratovala je i u sjevernoj Africi jer su Britanci nanosili Talijanima poraz za porazom: general [[Erwin Rommel]] izvrsno vodi postrojbe i niže pobjedu za pobjedom, zbog čega dobiva nadimak "pustinjska lisica".<ref>Dnevnik: [https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/dolazak-erwina-rommela-pustinjske-lisice---426216.html Dolazak Erwina Rommela]</ref> Njemački saveznik [[Irak]] pokušava izvršiti pobunu protiv Britanaca, ali je pobuna ubrzo ugušena.
[[File:Hirošima 1945.jpg|thumb|320x320px|"Gljiva" nastala bacanjem atomske bombe na Hirošimu 1945., prilikom kojeg je stradalo preko 200.000 civila.]]
 
Američki vojnici napreduju u Tihom Oceanu, ali Japanci se fanatično bore i brane sva područja pod svojom kontrolom. Vojni vrh je shvaćao da bi invazija Japana odnijela golem broj žrtava, zbog čega je donesena odluka da se upotrijebi [[atomska bomba]]. [[6. kolovoza]] bombardirana je [[Hirošima]], a [[9. kolovoza]] i [[Nagasaki]]. Preko 200.000 nevinih civila poginulo je zbog ove akcije.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/bacena-atomska-bomba-na-hirosimu-1945/ Bačena atomska bomba na Hirošimu]</ref> Japan je [[2. rujna]] potpisao kapitulaciju, čime je Drugi svjetski rat završen.
 
   
==== Posljedice rata ====
+
Nakon što je zavladao cijelom Europom, Hitler je odlučio da je došlo vrijeme za [[Operacija Barbarossa|Operaciju Barbarossa]]. U zoru [[22. lipnja 1941.]] [[Wehrmacht]] napada SSSR, a Luftwaffe je počela bombardirati sovjetske zračne luke, prometnice i mjesta okupljanja sovjetskih postrojbi. Hitler je uspio prikupiti 3,7 milijuna vojnika iz Trećeg Reicha, satelitskih i okupiranih država, a SSSR je u tom trenutku imao 2,5 milijuna vojnika, neuvježbanih i slabije opremljenih. Hitler je planirao napad u tri smjera. Na sjeveru Nijemci su opkolili [[Sankt Petersburg|Lenjingrad]] i držali ga pod opsadom, na središnjem su dijelu došli na 20 kilometara udaljenosti, a na jugu su zauzeli Kijev i cijelu Ukrajinu. Unutar dvadeset dana Crvena armija je izgubila 740.000 vojnika, a do kraja 1941. izgubila je 4 milijuna vojnika, 20.000 tenkova i 21.000 zrakoplova. Međutim, sovjetski vojnici su pružali snažan otpor, a dolazak jeseni i blatne kaljuže usporile su njemačko napredovanje.<ref>Express: [https://www.express.hr/top-news/dan-kada-se-na-sssr-srusio-nacisticki-armagedon-11061 Dan kada se na SSSR srušio nacistički Harmagedon]</ref>
   
Smatra se da je između 55 i 70 milijuna ljudi poginulo u Drugom svjetskom ratu, zbog čega je to najkrvaviji sukob u povijesti. Mnogo ljudi je teže ili lakše ranjeno, a neki su i postali invalidi. Najviše ljudi izgubio je SSSR, čak 20 milijuna, a najveće posljedice imao je Japan zbog atomskih bombi.
+
Za to vrijeme, započeo je i [[rat na Pacifiku]]. Japansko Carstvo, koje je već osvojilo mnoge teritorije na Dalekom istoku, vidjelo je SAD kao najveću prijetnju. Stoga su u tajnosti započele pripreme da se američku flotu uništi. [[7. prosinca]] japanski su zrakoplovi iznenada napali američku pomorsku bazu [[Pearl Harbour]] na [[Havaji]]ma, gdje je bila smještena većina američke flote. Potopljen je veliki dio američke flote, posebice bojnih brodova. Ono što je spasilo SAD jest bilo to da su nosači aviona bili na drugim lokacijama, te ih japansko zrakoplovstvo nije uspjelo uništiti.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/istine-i-lazi-oko-napada-na-pearl-harbor-1941/]</ref> Japan uskoro osvaja [[Singapur]], [[Hong Kong]], [[Tajland]], [[Malajski poluotok]], [[Filipini]], [[Indonezija]] i gotovo cijeli [[Mijanmar]].<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=28729#poglavlje621636 Japan: Povijest]<br>''" Do polovice 1942. bili su zaposjednuti Tajland, Malajski poluotok, sjeverna skupina Gilbertovih otoka, Filipini, Guam, Borneo, Celebes, Singapur, veći dio Sumatre, Salomonski otoci, Java i gotovo cijela Burma. "''</ref> Unatoč tome, američka mornarica postala je sve jača pa je japanski [[admiral]] [[Isoroku Yamamoto]] odlučio uništiti mornaricu prije nego što postane prejaka. U lipnju [[1942.]] dogodila se [[bitka za Midway]] gdje je SAD pobijedio, a Japan izgubio prevlast na Tihom oceanu.<ref>Studentski.hr: [http://studentski.hr/vijesti/na-danasnji-dan/bitka-za-midway-pocetak-kraja-japanske-moci]</ref>
   
Vidljiva promjena je i u granicama: Njemačka je izgubila istočnu Prusku i istočne pokrajine koje je pripojila Poljska; SSSR se povećao na račun pribaltičkih država; osnovana je [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija]]. Neke su države postale komunističke [[Diktatura|diktature]]: osim država istočne Europe, tu su i [[Kina]], [[Kuba]], [[Sjeverna Koreja]] i [[Sjeverni Vijetnam]]. Važna posljedica rata je i [[dekolonizacija]], u kojoj su bivše kolonije izborile samostalnost od nekadašnjih gospodara.
+
===== Saveznički protunapadi =====
   
Nakon rata provedena je i [[denacifikacija]] Njemačke, čime su uklonjeni viši nacistički dužnosnici. Njemačkim ratnim zločincima sudilo se za zločine protiv mira i čovječnosti u gradu [[Nurnberg]]u, a japanskim u [[Tokio|Tokiju]]. Osnovana je i međunarodna organizacija svih država svijeta, [[Ujedinjeni narodi]], čiji je cilj spriječiti [[Treći svjetski rat]] i ostale, manje važne ratove.
 
   
=== Hladni rat ===
 
[[File:Europa hladni rat.png|left|thumb|340x340px|Vojna podjela Europe tijekom '''Hladnog rata''']]
 
Nakon Drugog svjetskog rata stvorila su se dva vojno-politička bloka. Jedan od njih je bio [[NATO]], kojeg je predvodio SAD i koji je obuhvaćao zapadne, kapitalističke zemlje, a drugi je bio [[Varšavski ugovor]], kojeg je predvodio SSSR i koji je obuhvaćao istočne, komunističke zemlje. To se postupno pretvorilo u [[Hladni rat]], koji je trajao sve do početka 1990-ih. Hladni rat se vodio na sve načine osim izravnim ratovanjem: natjecanjem u naoružavanju, istraživanjem svemira, prestankom znanstvene, kulturne i sportske suradnje i sl.<ref>Hrvatska enciklopedija: [https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=25798 Hladni rat]</ref>
 
 
[[1959.]] na Kubi su nakon krvave [[Kubanska revolucija|revolucije]] na vlast došli komunisti; vlast u Kubi je preuzeo diktator [[Fidel Castro]]. Američki vojni vrh pružio je pomoć mnogobrojnim kubanskim izbjeglicama kako bi srušili Castrovu tiraniju, ali to im nije uspjelo. Shvativši da je u opasnosti, Castro je odlučio potražiti pomoć ideološki bliskog SSSR-a. Tadašnji sovjetski poglavar [[Nikita Hruščov]] pružio je izdašnu pomoć u novcu i vojnoj opremi, te je dao instalirati nuklearne rakete na Kubu. Američki predsjednik [[John F. Kennedy]] je zatražio njegovo uklanjanje i objavio pomorsku blokadu Kube. Svijet se na nekoliko tjedana nalazio na rubu nuklearnog rata: Hruščov i Kennedy su pokušavali izgladiti nesporazum. Hruščov je naredio povlačenje projektila s Kube, a Kennedy je zauzvrat obećao da neće izvršiti invaziju na Kubu.<ref>Google Sites: [https://sites.google.com/site/hladniratpovijest/hladnoratovske-krize-i-lokalni-ratovi/kubanska-kriza Kubanska kriza]</ref> Ta kriza bila je i prekretnica Hladnog rata: nakon nje započelo je postupno ublažavanje odnosa između dva bloka.
 
 
=== Slom komunizma ===
 
 
Tijekom 1980-ih godina moć komunizma sve je više opadala. Gospodarske krize, kršenja ljudskih prava i jačanje američke moći doprinijeli su tom procesu. Sovjetski poglavar [[Mihail Gorbačov]] postupno je liberalizirao SSSR, utvrdu komunizma, i proveo dvije važne reforme: [[Perestrojka|Perestrojku]] i [[Glasnost]]. Perestrojka se odnosila na obnovu sovjetskog gospodarstva, a glasnost je donijela građanima veću slobodu govora i prestanak pritiska na sovjetske medije. [[1989.]] su održani prvi višestranački izbori, i to u Poljskoj; [[1990.]] su održani i u ostalim državama, čime su komunističke partije izgubile vlast, a dugogodišnju diktaturu zamijenila je višestranačka demokracija.<ref>Google Sites: [https://sites.google.com/site/sveohladnomratu/slom-komunizma-u-europi Slom komunizma u Europi]</ref>
 
   
 
== Hrvatska u suvremeno doba ==
 
== Hrvatska u suvremeno doba ==
+
[[|]]
=== Iz države u državu ===
 
[[File:Kraljevina shs.png|thumb|330x330px|Karta '''Kraljevine SHS ''']]
 
Nakon Prvog svjetskog rata Austro-Ugarska Monarhija je završila na poraženoj strani i morala se odužiti Antanti zbog ratnih djelovanja. U takvim trenutcima Slovenci, Hrvati i Srbi unutar monarhije odlučili su zatražiti [[trijalizam]]: prema tom nacrtu, osnovala bi se autonomna južnoslavenska država poput Mađarske. Ta je želja izražena u [[Svibanjska deklaracija|Svibanjskoj deklaraciji]] iz svibnja [[1917.]]<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59065 Svibanjska deklaracija]</ref> Nasuprot toj deklaraciji nalazila se [[Krfska deklaracija]], kojom su se [[Kraljevina Srbija]] i [[Jugoslavenski odbor]] dogovorili da se poslije rata osnuje [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca]] koja bi po uređenju trebala biti [[ustavna monarhija]] kojoj bi na čelu bili srpski vladari [[Karađorđevići]]. Dogovorena je jednakost naroda ([[Hrvati]], [[Srbi]], [[Slovenci]]), religija ([[katoličanstvo]], [[pravoslavlje]], [[islam]]) i pisama ([[latinica]] i [[ćirilica]]).<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=33940 Krfska deklaracija]</ref>
 
[[File:Radić.jpg|left|thumb|330x330px|'''Stjepan Radić, '''vijećnik koji nije vjerovao Srbiji]]
 
[[Hrvatski sabor]] donosi [[29. listopada]] [[1918.]] odluku o raskidanju veza Hrvatske i Austro-Ugarske Monarhije te proglašava nezavisnu [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Državu SHS]].<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=16369 Država SHS]</ref> Kraljevina Italija okupirala je Istru, slovenske krajeve i dijelove istočne obale, pa je većina vijećnika podržavala hitno ujedinjenje sa Srbijom. Nasuprot toga, [[Stjepan Radić]] zahtijevao je da se sa Srbijom sve dogovori u tančine. [[23. studenog]] sastaje se Središnji odbor i dogovoren je odlazak 28 delegata u Srbiju; Radić je tada izrekao svoju poznatu rečenicu "Ne srljajte kao guske u maglu". Srpski [[namjesnik]] [[Aleksandar I. Karađorđević]] odbio je prihvatiti Naputak, pa su srpski vijećnici skovali tajnu urotu i stvorili [[Adresa|Adresu]], kojom Država SHS "pristaje" na bezuvjetno ujedinjenje. Aleksandar je prihvatio Adresu, čime je [[1. prosinca]] stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca - koja će tek [[1929.]] promijeniti ime u Kraljevina Jugoslavija.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/proglasena-kraljevina-srba-hrvata-i-slovenaca-1918/ Proglašena Kraljevina SHS]</ref>
 
 
==== Prilike u novoj državi ====
 
[[File:Rapalski ugovor.png|thumb|330x330px|Karta Hrvatske iz '''1920. '''koja pokazuje teritorijalne posljedice Rapalskog ugovora, kojim je Italija okupirala Istru, Primorje i Dalmaciju]]
 
1918. g. Italija je okupirala Istru, dio jadranske obale i slovenske krajeve, a Država SHS se zbog toga bezuvjetno ujedinila sa Srbijom. Novostvorena Kraljevina SHS iskazala je želju da se riješi [[jadransko pitanje]]. Predstavnici Kraljevine Italije i Kraljevine SHS potpisali su [[12. studenoga]] [[1920.]] sporazum poznat kao [[Rapalski ugovor]]; tim ugovorom Italiji su pripojeni Istra, dio Slovenije, [[Zadar]] i otoci [[Cres]], [[Lošinj]], [[Lastovo]] i [[Palagruža]], te je stvorena [[Slobodna Država Rijeka]]. Talijanska manjina dobila je mnoga prava u cijeloj Kraljevini SHS, a hrvatskoj i slovenskoj manjini u Italiji oduzeto je i ono malo prava koja su imali.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=51831 Rapalski ugovor]</ref>
 
 
Međutim, kad su na vlast u Italiji došli fašisti Benita Mussolinija, oni su zahtijevali još veći dio jadranske obale. Stoga je 1924. potpisani [[Rimski ugovori (1924.)|Rimski ugovori]], sporazumi kojima je Italija pripojila Slobodnu Državu Rijeku koja je kao takva prestala postojati, te je postala običan grad pod talijanskom okupacijom.<ref>Istrapedia: [http://istrapedia.hr/hrv/837/rimski-ugovori/istra-a-z/ Rimski ugovori]</ref>
 
 
U Kraljevini SHS političke prilike bile su vrlo burne. [[1920.]] su održani izbori za [[Ustavotvorna skupština|Ustavotvornu skupštinu]] na kojima je [[Komunistička partija Jugoslavije]] osvojila 58 mandata, čime je postala treća najmoćnija politička stranka u državi. Jugoslavenska vlada zabranila je svako komunističko djelovanje u svojoj državi u zakonu koji se naziva [[Obznana]], čime se zaštitila od komunističke revolucije i društveno-političkih nemira.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=44663 Obznana]</ref>
 
 
==== Dva atentata ====
 
[[File:Ustaše 1932.jpg|left|thumb|269x269px|Simbol '''ustaškog pokreta: '''veliko, ušato U plave boje unutar kojeg se nalazi bomba sa simbolom [[Hrvatski grb|hrvatskog grba]]]]
 
[[20. lipnja]] [[1928.]] dogodio se jedan od najpoznatijih [[Protuhrvatstvo|protuhrvatskih]] [[zločin]]a u [[Hrvatska povijest|hrvatskoj povijesti]] - [[Atentat u Narodnoj skupštini|atentat na zastupnike]] [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a. Zločin je počinio srpski poslanik [[Puniša Račić]] koji je ispalio više metaka na zastupnike [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratske koalicije]], ubio je i ranio po dvojicu zastupnika, a [[Stjepan Radić]] je od rane uskoro preminuo. Račić je osuđen na 20 godina zatvora, ali je živio u vili upravitelja.<ref>Povijest.hr: [http://www.povijest.hr/nadanasnjidan/atentat-na-stjepana-radica-1928/ Atentat na Stjepana Radića]</ref> [[Hrvati]] su bili bijesni na srpske zločine i sve su se stranke ujedinile. Kralj Aleksandar stoga uvodi [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjsku diktaturu]] i postaje apsolutni vladar Jugoslavije. Diktatura je obilježena izrazitim nasiljem, pogotovo protiv hrvatskog naroda.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/sestosijecanjska-diktatura-kralja-aleksandra-1929/ Diktatura kralja Aleksandra]</ref>
 
 
Kao odgovor na velikosrpski teror, hrvatski [[Hrvatski nacionalizam|nacionalisti]] osnivaju [[1932.]] osloboditeljsku organizaciju "Ustaša - hrvatska revolucionarna organizacija" (UHRO), ili skraćeno [[ustaše]]. Ustaški vođa bio je [[Ante Pavelić]], a njegov cilj je bio osnovati nezavisnu hrvatsku državu. Njegov pomoćnik [[Eugen Dido Kvaternik]] i [[VMRO|makedonski nacionalisti]] organizirali su [[atentat u Marseilleu]] u kojem je poginuo kralj Aleksandar.<ref>Opća i nacionalna enciklopedija: [http://www.proleksis.lzmk.hr/49736/ Ustaše]</ref>
 
 
=== Drugi svjetski rat ===
 
{{Glavni|Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Travanjski rat|Nezavisna Država Hrvatska|Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj}}
 
[[File:Ante pavelić.jpg|thumb|372x372px|'''Ante Pavelić '''([[1889.]] - [[1959.]]), poglavnik Ustaškog pokreta i diktator NDH]]
 
U osvit Drugog svjetskog rata tenzije u Jugoslaviji malo su oslabile. Osnovana je [[Banovina Hrvatska]] koja je imala određenu [[samostalnost]], a Jugoslaviju su vodili umjereni političari. Međutim, [[6. travnja]] [[1941.]] Hitler naređuje da se napadne Jugoslavija kako bi imao pod kontrolom [[Balkanski poluotok]] prije napada na SSSR. Treći Reich i saveznici napali su Jugoslaviju u zoru i [[Bombardiranje Beograda 1941.|bombardirali Beograd]].<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/travanjski-rat-napad-treceg-reicha-na-jugoslaviju-1941/ Travanjski rat 1941. - Napad Trećeg Reicha na Kraljevinu Jugoslaviju]</ref> [[10. travnja]] ustaški [[pukovnik]] [[Slavko Kvaternik]] proglašava osnivanje Nezavisne Države Hrvatske i poziva Hrvate da budu vjerni novoj vlasti. Hrvatski narod isprva je podržavao ustašku vlast, no došlo je do progona [[Srbi|Srba]] koje Hrvati kao [[Katoličanstvo|katolici]] nisu mogli prihvatiti. Talijanski poglavar Mussolini želio se domoći jadranske obale, zbog čega je prisilio [[poglavnik]]a [[Ante Pavelić|Antu Pavelića]] da mu je preda. Stoga su [[18. svibnja]] potpisani [[Rimski ugovori]] kojima je Italija prisvojila većinu Jadrana, no Pavelić je uspio ograničiti njezine zahtjeve i spasiti dio hrvatske obale.<ref>Narod.hr: [https://www.narod.hr/hrvatska/18-svibnja-1941-rimski-ugovori-povijesni-pogled-na-prodaju-hrvatske-obale-talijanima 18. svibnja 1941. Rimski ugovori - povijesni pogled na prodaju hrvatske obale Talijanima]</ref> U NDH uvedena je [[diktatura]], a sve su [[Politička stranka|političke stranke]] zabranjene. Poglavnik je imao apsolutnu moć, imenovao je [[Vlada Nezavisne Države Hrvatske|vladu]] i sazivao [[Hrvatski sabor|sabor]]. Po uzoru na Treći Reich otvoreni su [[Sabirni logor|sabirni logori]] u kojima su završavali [[Srbi]], [[Romi]], [[Židovi]] i [[Komunizam|komunisti]]. NDH je imala dvije vojske: [[Hrvatsko domobranstvo]], u koje su bili novačeni svi punoljetni Hrvati, i [[Ustaška vojnica|Ustašku vojnicu]], dragovoljačku stranku ustaškog pokreta.<ref>Hrvatska enciklopedija: [https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=43670 Nezavisna Država Hrvatska]</ref> Postupci ustaških vlasti izazivali su protivljenje u velikom dijelu hrvatskog stanovništva, posebice mladeži i [[Katolička Crkva u Hrvatskoj|Crkve]]. Stoga je [[22. lipnja]] [[1941.]] utemeljen [[Sisački partizanski odred]], čiji je glavni cilj bila borba protiv nacističkog i fašističkog terora.
 
[[File:Bleiburški spomenik.jpg|left|thumb|330x330px|Spomenik na [[Bleiburg|'''Bleiburgu''']]''' '''kojeg je podigao [[počasni bleiburški vod]] u čast paloj hrvatskoj vojsci i civilima koji su nečovječno poubijani od strane Titovih partizana i četnika]]
 
Partizanski pokret polagano je jačao u Jugoslaviji, a njegov poglavar [[Josip Broz Tito]] podmuklo je odlučio iskoristiti [[antifašizam]] kako bi u poraću došao na vlast. Nijemci, Talijani, ustaše i četnici ratovali su protiv partizana. [[1943.]] kapitulira Italija, nakon čega Pavelić vraća Hrvatskoj Istru, Primorje i Dalmaciju. Titovi partizani domogli su se značajne količine oružja i postaju glavni čimbenik u ratu. Tito šalje pozive [[četnici]]ma da se pridruže partizanima, što oni i čine: [[1944.]] u partizane prelazi 242.000 četnika.<ref>HOP: [https://www.hop.com.hr/2019/06/23/titovim-pozivu-cetnicima-1944-godine-broj-partizna-porastao-preko-240-000/ Titovom pozivu četnicima 1944. broj partizana porastao preko 240.000]</ref> Partizani i četnici sve više potiskuju ustaše i pritom čine stravične zločine nad Hrvatima. Najpoznatiji zločin dogodio se po završetku rata, kad je u [[Austrija|austrijskom]] mjestu [[Bleiburg]] britanska vojska zaustavila velik broj ustaša, domobrana i hrvatskih građana koji su pobjegli u strahu od partizanske odmazde. Partizani i četnici počinili su stravične pokolje na Bleiburgu, nakon čega su preostali živalj natjerali na dugotrajno i iscrpljujuće pješačenje do Jugoslavije, što se u hrvatskoj povjesnici naziva [[Križni put (1945.)|križni put]]. Procjenjuje se da je pritom umrlo više stotina tisuća Hrvata, što daje još mračnije svjetlo tom stravičnom ratnom zločinu.<ref>Hrvatska enciklopedija: [https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=8154 Bleiburg]</ref>
 
 
=== Socijalistička Jugoslavija ===
 
{{Glavni|Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugokomunistički zločini u poraću|Hrvatsko proljeće}}
 
 
Nakon Drugog svjetskog rata stanje u Jugoslaviji bilo je vrlo loše. Stotine tisuća ljudi izgubilo je život, ponajviše hrvatskih civila, koje su partizani nemilosrdno poubijali. [[Josip Broz Tito]] zavladao je Jugoslavijom čvrstom rukom i pokrenuo neviđeni teror: sve stranke su zabranjene, dogodio se masovni progon Hrvata i katolika, pobijeno je na stotine tisuća ljudi, otvarani su sabirni logori i [[Logor smrti|logori smrti]] i ustanovljen je Titov [[kult osobnosti]]. Tito se razišao sa Staljinom i utemeljio [[Pokret nesvrstanih]]. Osnovana je [[UDBA]], Titova tajna policija koja je glasila kao iznimno okrutna, nemilosrdna i sposobna.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=29463#poglavlje22071 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija]</ref>
 
[[File:Tripalo drniš 1971.jpg|thumb|330x330px|'''Miko Tripalo, '''jedan od predvodnika hrvatskog proljeća, drži govor u [[Drniš|Drnišu]] [[1971.]] pred desecima tisuća Hrvata]]
 
Nakon dva desetljeća strahovitog terora i nasilja, hrvatski narod napokon je odlučio nešto učiniti protiv Tita i komunizma. Hrvati su htjeli više državne [[Autonomija|autonomije]], protivili su se [[Jugounitarizam|jugounitarizmu]] i [[Jugokomunizam|jugokomunističkom]] teroru. Tako je nastalo [[Hrvatsko proljeće]], masovni pokret Hrvata koji je objedinjavao mladež, [[kler]] i činovnike, na čijem je čelu bila [[Savka Dabčević-Kučar]]. U njemu su sudjelovale religijske ([[Katolička Crkva u Hrvatskoj]], [[Katolička Crkva u BiH]]), znanstvene ([[Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti|JAZU]], [[Matica hrvatska]]) i druge institucije te hrvatski velikani poput [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] i [[Bruno Bušić|Brune Bušića]]. Međutim, Tito je odlučio okončati Hrvatsko proljeće i okrutno se obračunati sa svim njegovim pripadnicima. Više od 2000 ljudi osuđeno je na [[zatvor]] ili [[smrt]], a progon je nastavljen i godinama kasnije, tako da su osuđeni mnogi intelektualci i [[Domoljublje|domoljubi]] ([[Franjo Tuđman]], [[Ante Paradžik]], [[Dražen Budiša]], [[Vlado Gotovac]]...) Najistaknutiji hrvatski [[Časnik|časnici]] u [[Jugoslavenska narodna armija|JNA]] su smijenjeni i zatvarani ([[Vlado Mutak]], [[Ivan Rukavina]], [[Šime Ivas]], [[Janko Bobetko]]...) Cijelo hrvatsko rukovodstvo na čelu sa Dabčević-Kučar je smijenjeno i zabranjen im je svaki društveni rad. Brojne [[novine]] i časopisi su ukinuti, urednici smijenjeni ili pozatvarani, a osobito je teško stradala Matica hrvatska.<ref>Narod.hr: [https://narod.hr/kultura/28-studenoga-1971-hrvatsko-proljece-zasto-hrvati-ne-smiju-zaboraviti-hrabre-proljecare 28. studenoga 1971. Hrvatsko proljeće - čuvajmo uspomenu na hrabre 'proljećare']</ref>
 
 
=== Domovinski rat i demokratske promjene u Hrvatskoj ===
 
{{Glavni|Raspad SFRJ|Demokratske promjene u Hrvatskoj|Domovinski rat}}
 
[[File:Vodotoranj.jpg|thumb|276x276px|'''Vukovarski vodotoranj, '''simbol stradanja grada Vukovara tijekom četničkog napada, okupacije i masovnih zločina [[1991.]]]]
 
[[1980.]] g. umire Tito, a razlike između republika sve više izlaze na vidjelo. U [[Socijalistička Republika Srbija|Srbiji]] se širi nezadovoljstvo [[Ustav Jugoslavije iz 1974.|Ustavom]] iz [[1974.]], prvotno izneseno u akademskim krugovima ([[Memorandum SANU]] iz [[1986.]]) Pobuđivan je [[srpski nacionalizam]] i poticala se zamisao u [[Velika Srbija|ujedinjenju]] svih Srba u jednu državu. Srbi su optuživali Hrvate za "genocid" u Drugom svjetskom ratu i diskriminaciju hrvatskih Srba. [[1987.]] na čelo [[Savez komunista Srbije|SK Srbije]] dolazi [[Slobodan Milošević]], koji je [[1988.]] počeo organizirati mitinge po Srbiji, zastupajući zamisao Velike Srbije. Nakon [[Hrvatski parlamentarni izbori 1990.|demokratskih izbora]] [[1990.]], Milošević optužuje Hrvatsku da je na djelu obnova [[Ustaše|ustaštva]], a Srbi podižu [[Balvan-revolucija|pobunu]] u Hrvatskoj, uz suglasnost Beograda i JNA.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=15884 Domovinski rat]</ref> Hrvatskim predsjednikom postao je dr. [[Franjo Tuđman]], ujedno i poglavar [[Hrvatska demokratska zajednica|HDZ]]-a. JNA pokreće [[Velikosrpska agresija na Hrvatsku|agresiju]] na Hrvatsku. Jedna od najpoznatijih bitaka je [[bitka za Vukovar]]. Naime, JNA je [[25. kolovoza]] [[1991.]] napala [[Vukovar]] želeći ga brzo osvojiti. Iako je Hrvata bilo petnaest puta manje, borili su se junački, odbijali neprijateljske napade i branili grad od velikosrpskog terora. Osim Vukovaraca, u bitci su sudjelovali i mnogi dragovoljci iz [[Zbor narodne garde|ZNG]]-a i [[Hrvatske obrambene snage|HOS]]-a. Nakon tromjesečnih borbi, grad ipak pada [[25. studenog]].<ref>Alfa: [http://www.uvsjp-alfa.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=219:bitka-za-vukovar&catid=53:akcije&Itemid=163 Bitka za Vukovar]</ref> Sudbina hrvatskih vojnika i civila bila je strašna. Mnoge su mučili i ubili [[četnici]] i druge srpske paravojne postrojbe. Većina vukovarskih i [[Borovo|borovskih]] branitelja je pogubljena. Nesrbe nesposobne za borbu četnici su protjerali, a one sposobne su zatočili ili pogubili. Mnoge žene su silovali, a ubijali su i djecu i novorođenčad. Ipak, najteži četnički zločin dogodio se na obližnjoj farmi [[Ovčara|Ovčari]]. Nedugo prije pada Vukovara četnici su hrvatske pacijente iz [[Vukovarska bolnica|Vukovarske bolnice]] prisilno oteli iz bolnice, odveli u logor i smaknuli u divljini. Stradalo je između 255 i 264 nevinih civila i medicinskog osoblja. Ovčara je najveći ratni zločin nakon Drugog svjetskog rata i postala je simbol četničkog terora nad vukovarskim Hrvatima.<ref>Narod.hr: [https://narod.hr/hrvatska/mile-mrksic-sluzio-je-20-godina-zatvora-za-ovcaru-najveci-pojedinacni-pokolj-domovinskog-rata Ovčara - najveći pojedinačni pokolj Domovinskog rata]</ref>
 
[[File:Kninska zastava.jpg|left|thumb|330x330px|Zastava na kninskoj tvrđavi 1995., jedan od simbola oslobođenja Hrvatske od četničke okupacije. Hrvati i danas slave taj veličanstveni dan svoje prošlosti kad su hrabri hrvatski branitelji, oslobodili Knin i još petinu hrvatskog teritorija.]]
 
U Hrvatsku [[1992.]] stižu mirovne snage [[Ujedinjeni narodi|UN]]-a čime rat privremeno prestaje, a započinje druga etapa rata u kojoj Hrvatska nastoji [[Diplomacija|diplomatski]] povratiti oduzeti teritorij. Treća etapa započinje [[1. svibnja]] [[1995.]], kada [[Hrvatska vojska]] pokreće [[Operacija Bljesak|Operaciju Bljesak]] napadom na središnji i južni dio snaga četničke [[paradržave]] [[Republika Srpska Krajina|RSK]]. Operacija je postigla nevjerojatan uspjeh: već prvog dana oslobođen je [[Jasenovac]], a do kraja operacije [[4. svibnja]] oslobođen je velik dio [[Slavonija|Slavonije]]. Četnici su za odmazdu [[Raketiranje Zagreba|raketirali]] Zagreb i ubili velik broj hrvatskih civila.<ref>Kamenjar: [https://kamenjar.com/1-svibnja-1995-vojno-redarstvena-operacija-bljesak/ 1. svibnja 1995. - Vojno-redarstvena operacija Bljesak]</ref> U zoru [[4. kolovoza]] pokrenuta je [[Operacija Oluja|Oluja]], operacija čiji je cilj bio osloboditi hrvatski teritorij i uništiti četničke okupatore. Do [[8. kolovoza]] petina hrvatskog teritorija oslobođena je, a RSK se predala i propala. Pošto danas [[Srbija]] kleveće Hrvatsku tvrdeći da su ubijali srpske civile i uništavali javna dobra (što su činili oni), važno je znati da je prije početka Oluje izdana zapovijed o zaštiti civila, civilnih i vjerskih objekata, a dr. Tuđman je pozvao Srbe da ostanu u Hrvatskoj gdje su im zajamčena sva prava. Tijekom Oluje nije bilo ratnih zločina s hrvatske strane.<ref>Tportal: [https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/evo-kako-je-tekla-oluja-akcija-koju-kao-primjer-proucavaju-i-primjenjuju-i-americki-generali-foto-20190805 Evo kako je tekla Oluja, akcija koju kao primjer proučavaju i primjenjuju američki generali]</ref> Nakon oslobođenja Knina [[5. kolovoza]], dana koji se danas slavi kao [[Dan pobjede]], podignuta je [[zastava na kninskoj tvrđavi]] koja je postala simbol oslobođenja Hrvatske od četničke okupacije. Zastavu je simbolično podignuo i poljubio dr. Franjo Tuđman, čime je pokazao ljubav prema Hrvatskoj i zahvalnost prema Hrvatskoj vojsci koja je oslobodila Hrvatsku.
 
 
 
== Izvori ==
 
== Izvori ==
<references />
+
<references />[[Kategorija:Povijesna razdoblja]]
[[Kategorija:Povijesna razdoblja]]
 
 
[[Kategorija:Manja povijesna razdoblja]]
 
[[Kategorija:Manja povijesna razdoblja]]
 
[[Kategorija:Vremenska razdoblja]]
 
[[Kategorija:Vremenska razdoblja]]
  Loading editor

Pregled kako će stranica izgledati

Mobile

Desktop