Uređujete Suvremeno doba

{{Infookvir:_Manje_povijesno_razdoblje_2.0_(bolji_infookvir)|title1 = Suvremeno doba|image1 = Adolf hitler.jpg|caption1 = [[Adolf Hitler]], diktator i [[Fuhrer]] Trećeg Reicha odgovoran za [[Drugi svjetski rat]]|početak = [[1918.]]|društvo = [[Kapitalističko društvo]]|oblici_vlasti = [[Monarhija]] <br>
[[Diktatura]] <br>
[[Totalitarizam]] <br>
[[Republika]] <br>
[[Oligarhija]]|važne_osobe = [[Adolf Hitler]] <br>
[[Josif Staljin]] <br>
[[Franklin Delano Roosevelt]] <br>
[[Winston Churchill]] <br>
[[Josip Broz Tito]]|obilježja = [[Rat]]
Napredak|glavne_države = [[Sjedinjene Američke Države]] <br>
[[Ujedinjeno Kraljevstvo]] <br>
[[Treći Reich]] <br>
[[Japansko Carstvo]] <br>
[[Sovjetski Savez]]|veći_period = [[Povijest (doba)|Povijest]]|prethodnik = [[Novi vijek]]}}

'''Suvremeno doba''' je povijesno razdoblje koje je započelo [[1918.]] i traje sve do dan danas. Obilježeno je ratovima, znanstvenim i tehnološkim napretkom te velikim siromaštvom. Također, suvremeno doba je jedno od rijetkih razdoblja koja se ne dijeli na manja.

== Godina početka ==

Kao godinu početka suvremenog doba uglavnom se uzima [[1918.]], iako neki europski povjesničari navode i [[1914.]] Evo koje godine neki smatraju kao početak tog razdoblja:

* [[1789.]] - korištena u Francuskoj, gdje se [[Rani novi vijek]] izjednačava s [[Novi vijek|novim vijekom]].

* [[1917.]] - korištena u Rusiji i drugim komunističkim državama, jer je te godine svrgnut ruski car [[Nikola II., ruski car|Nikola II.]] i dogodila se [[Oktobarska revolucija]]. Korištena i u Njemačkoj jer je te godine u rat ušao SAD, što se smatra prekretnicom za rat i budućnost cijele [[Europa|Europe]].

* [[1945.]] - korištena u [[Azija|Aziji]] jer označava kraj [[Kolonijalizam|kolonijalizma]] i nastanak novih, slobodnih država.

* [[1989.]] - rijetko korištena, razlog je slom komunizma i SSSR-a, nastanak novih, slobodnih i [[Demokracija|demokratskih]] država te prevlast SAD-a kao jedine svjetske supersile.

* [[2001.]] - vrlo rijetko korištena, razlog su teroristički [[napadi 11. rujna 2001.]]

== Kraj novog vijeka ==

Novi vijek je trajao poprilično dugo, ali događaj koji je odredio njegov kraj bio je [[Prvi svjetski rat]]. Taj je oružani sukob trajao četiri godine i odnio je čak deset milijuna žrtava. Pogodovao je i širenju bolesti, a najveća je [[španjolska gripa]] koja je odnijela još dvadeset milijuna žrtava, dvostruko više nego sam rat.<ref>Google Sites: [https://sites.google.com/site/prviprvisvjetskirat/directions Rezultati i posljedice Prvog svjetskog rata]</ref> 

Propala su velika carstva koja su u ratu poražena - [[Austro-Ugarska Monarhija]], [[Osmansko Carstvo]] i [[Njemačko Carstvo]]. Od Austro-Ugarske su nastale [[Austrija]], [[Ugarska]], [[Čehoslovačka]] i [[Kraljevina Jugoslavija]]. Od Njemačke je nastala [[Weimarska Republika]], a Osmansko Carstvo je smanjeno, da bi od njega kasnije nastala [[Turska]].<ref name="gran">N1: [http://ba.n1info.com/Svijet/a148930/Kako-je-Prvi-svjetski-rat-mijenjao-granice-Evrope.html Promjena granica u Europi nakon Prvog svjetskog rata]</ref>
[[File:Njemačka i austro-ugarska nakon prvog svjetskog rata.png|thumb|320x320px|'''Njemačka '''i '''Austro-Ugarska '''prije i nakon Prvog svjetskog rata. ]]
[[Rusko Carstvo]] je također propalo, ali tijekom rata ([[1917.]] g.), a u njemu su vlast preuzeli [[Komunizam|komunisti]] koji su osnovali novu državu, Sovjetski Savez. Pritom su se osamostalile [[Poljska]], [[Finska]], [[Litva]], [[Latvija]] i [[Estonija]].<ref name="gran" /> 

Od svih članica [[Središnje sile|Središnjih sila]] najtežu kaznu pretrpjela je Njemačka: oduzete su joj sve [[Kolonija|kolonije]], morala je vratiti [[Francuska|Francuskoj]] pokrajine [[Alsace]] i [[Lorraine]], a na istoku [[Poznan]] i dijelove [[Pomorje|Pomorja]], [[Pruska|Pruske]] i [[Šleska|Šleske]]. Morala je ukloniti vojsku iz [[Porajnje|Porajnja]], davati Francuskoj iskopani [[ugljen]] iz pokrajine [[Saar]], obećati da si neće pripojiti Austriju i platiti pobjednicima veliku ratnu odštetu.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59137#poglavlje221217 Mirovni ugovori]</ref>

== Događaji ==

=== Svijet nakon rata ===

==== Liga naroda ====
[[File:Liga naroda - države.png|left|thumb|400x400px|Odnos država prema Ligi naroda.
]]
Nakon Prvog svjetskog rata postojala je opravdana bojazan od novog sukoba. Stoga je utemeljena [[Liga naroda]], organizacija čiji je cilj bio sprečavanje rata i razvijanje miroljubive suradnje među državama. Osnovana je na inicijativu američkog predsjednika [[Thomas Woodrow Wilson|Thomasa Woodrowa Wilsona]], iako se SAD nije uključio. Sjedište je bilo u švicarskom gradu [[Ženeva|Ženevi]], a službeni jezik bio je [[Francuski jezik|francuski]]. Predvodilo ju je vijeće sastavljeno od četiri stalna člana (Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, [[Kraljevina Italija]], [[Japansko Carstvo]]) i devet privremenih koji se biraju na tri godine.<ref>Proleksis enciklopedija: [https://proleksis.lzmk.hr/34601/ Liga naroda]</ref> Države članice Lige bile su obavezne poštovati neovisnost i teritorijalnu cjelovitost svake članice, te pokušati [[Diplomacija|diplomatskim]] sredstvima mirno riješiti sporove prije pribjegavanja ratu. Rat je bio zabranjen pod određenim okolnostima, ali ta zabrana nije bila apsolutna. Ako neka članica poremeti mir, Liga joj nameće gospodarske, a potom i vojne sankcije.<ref>Hrvatska enciklopedija: [https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=36454 Liga naroda] <br> ''"...su države članice bile obvezne poštovati neovisnost i teritorijalnu cjelovitost svake članice te, prije pribjegavanja ratu, pokušati diplomatskim sredstvima mirno riješiti sporove. Rat je bio zabranjen pod određenim okolnostima, ali ta zabrana nije bila apsolutna. Bili su predviđeni slučajevi zajedničke akcije prema remetitelju mira, koje su trebale imati oblik gospodarskih sankcija ili, kada one ne bi bile dovoljne, vojne intervencije."''</ref>

==== Europa nakon rata ====
[[File:Mala antanta.png|thumb|330x330px|Države članice '''Male Antante''']]
Nakon Prvoga svjetskoga rata vodeću ulogu u Europi su zadržale Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska. Francuska je željela ojačati svoj utjecaj u novim europskim državama kako bi se osigurala u slučaju rata s Njemačkom. Povezala se s Poljskom i s novim savezom koji se zvao [[Mala Antanta]]. Taj su savez činile Čehoslovačka, [[Kraljevina Rumunjska]] i Kraljevina Jugoslavija. Cilj tog saveza je očuvanje versajskog poretka, sprječavanje restauracije [[Habsburg|Habsburgovaca]] i Austro-Ugarske te očuvanje njihove samostalnosti i suverenosti.<ref>Hrvatska enciklopedija: [https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=2924#poglavlje29403 Mala Antanta]</ref>

Rusija i Njemačka nisu imale veliku ulogu u 1920-ima zbog unutarnjih problema i iscrpljenosti od rata.

SAD je izgubio utjecaj u Europi kao vodeća država [[Antanta|Antante]], provodeći politiku [[Izolacionizam|izolacionizma]]. [[Senat Sjedinjenih Američkih Država|Američki senat]] je odbio ratificirati mirovne ugovore, a SAD nije niti ušao u Ligu naroda.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28332]<br>''"No tek što je rat bio dovršen, utjecaj izolacionista toliko je porastao da je američki Senat odbio ratificirati Versailleski mirovni ugovor (1919), pa SAD nisu ušle ni u Ligu naroda."''</ref>

===== Nastanak totalitarnih država =====
Podrobniji članci o temama: ''[[Totalitarizam]], [[Fašistička Italija]], [[Treći Reich]]''
[[File:Fasces.svg|left|thumb|330x330px|Talijanska premijerska zastava koja u sebi ima simbol fašizma - '''fasces. '''Fašisti poručuju da je prut sam po sebi lomljiv, ali snop pruća (jedinstvo) je snažan i nepobjediv. Tu je i sjekira (država) koja kroji pravdu i ima neograničenu moć.]]
U Italiji su se nakon rata zbile korjenite društvene promjene. Osnovana je [[Fašistička stranka]], [[Ekstremna ljevica|ultralijeva]] revolucionarna stranka koju je predvodio [[Benito Mussolini]], a čiji je cilj bio vladavina u Italiji, uzimanje jadranske obale i borba protiv socijalizma. Zbog rastuće opasnosti od socijalizma, talijansko građanstvo i bogataši podržavali su [[fašizam]]. Preuzeli su vlast i progonili političke protivnike, a [[1925.]] je napokon uspostavljena fašistička diktatura u Italiji. Italija je sklopila ugovor s [[Katolička Crkva|Katoličkom Crkvom]] čime joj je dodijelila status državne crkve, odštetu i teritorijalni posjed [[Vatikan]] u sredini [[Rim]]a. <ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28030#poglavlje292343 Povijest Italije: Uspon fašizma] <br> ''"Bojeći se socijalne revolucije, koja je prijetila zbog gospodarske krize i inflacije, talijansko građanstvo i veleposjednici podupirali su fašistički pokret, kojega su prvi borbeni odredi osnovani već 1919. Predvođeni B. Mussolinijem, fašisti su god. 1922. izveli državni udar (»pohod na Rim«) i, oslonivši se na Savojsku dinastiju, preuzeli vlast, razbijali radničke udruge i proganjali Komunističku partiju (osnovana 1921., pod vodstvom A. Gramscija), a zatim i Socijalističku, pod vodstvom F. Turatija i P. Nennija. Sva vlast u državi i u strukovnim udrugama prešla je u ruke članova fašističke stranke na čelu s duceom Mussolinijem, koji je 1925. prigrabio diktatorske ovlasti; Veliko fašističko vijeće (osnovano 1928) bilo je samo savjetodavni organ. Time je uspostavljena otvorena diktatura. God. 1929. Mussolini je sklopio Lateranski ugovor i konkordat s Vatikanom kojim je Italija priznala neovisnu državu Vatikan. "''</ref> Ipak, Italija nije uspjela ostvariti onoliku kontrolu kao druge totalitarne države, pa je ostala samo [[diktatura]].<ref>Alexander Brown: 
[https://www.academia.edu/12497605/Can_Fascist_Italy_Be_Explained_as_Totalitarian Može li se fašistička Italija nazvati totalitarnom?]</ref>
[[File:Logo nacističke stranke.png|thumb|170x170px|Logo '''Nacističke stranke: '''u sredini je crna '''svastika, '''kukasti križ, drevni simbol sreće, energije i sveukupnosti bića. Oko toga je krug crvene (socijalističke) boje u kojem piše puni naziv stranke.]]
Njemačka je bila ponižena mirovnim ugovorima i morala je platiti [[Reparacija|reparaciju]] u iznosu 132 milijarde njemačkih [[Njemačka zlatna marka|zlatnih maraka]], što je bio glavni povod izbijanju velike [[Inflacija|inflacije]]. Razni pokušaji pomaganja Njemačkoj da isplati reparaciju nisu uspjeli zbog interesa Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske. Zbog neplaćanja reparacije Francuska je [[1923.]] zauzela industrijski važnu oblast [[Ruhr]], nakon čega njemačko gospodarstvo dolazi u još gore stanje.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=44490#poglavlje178793 Njemačka: Povijest (Weimarska Republika 1919-1933] <br> ''"Na osnovi Versailleskoga mirovnog ugovora Londonska konferencija nametnula je 1921. Njemačkoj goleme reparacije (132 milijarde njemačkih zlatnih maraka), što je bio jedan od ključnih razloga za izbijanje katastrofalne inflacije. Pokušaj međunar. bankarskih magnata da spase njemačke financije i pribave Njemačkoj moratorij za isplatu reparacija nije uspio zbog političkih interesa Velike Britanije i Francuske. God. 1923. francuske su postrojbe zbog neispunjavanja reparacijskih obveza zaposjele industrijsku Ruhrsku oblast."''</ref> U takvim okolnostima na popularnosti počinje dobivati Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka, ili kraće [[Nacistička stranka]], čija se [[ideologija]] naziva [[nacizam]], a koju vodi [[Adolf Hitler]]. Te godine Hitler i još 600 naoružanih ljudi pokušava izvesti državni udar, [[Munchenski puč]], ali im to ne uspijeva. Hitler završava u zatvoru i piše knjigu [[Mein Kampf]] koja postaje temelj nacizma.<ref>Dnevno: [https://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/zapoceo-hitlerov-pivnicki-puc-u-njemackoj-1923/ Započeo Hitlerov puč u Njemačkoj]</ref>
[[File:Treći reich.png|left|thumb|320x320px|Simbol Trećeg Reicha od 1933. do [[1945.]]: njemački carski orao ''(Reichsadler) ''i svastika unutar vijenca]]
Tijekom [[Velika gospodarska kriza|Velike gospodarske krize]] nakratko obnovljena Weimarska Republika ponovno tone u krizu, ovoga puta još dublju, zbog čega nacisti iznenada dobivaju na popularnosti. [[1933.]] g. Hitler postaje kancelar, a nacisti vladajuća stranka. Nakon požara u [[Reichstag|Reichstagu]] [[27. veljače]] Hitler zavodi osobnu diktaturu, a [[1934.]] godine, kad predsjednik [[Paul von Hindenburg]] umre, Hitler spaja dužnosti predsjednika i kancelara te postaje apsolutni vođa Njemačke - [[Fuhrer]] - a svoju državu naziva Treći Reich (Treće Carstvo). Uživajući naklonost [[Politička desnica|desničarskih]] krugova, Hitler počinje kršiti međunarodne obveze. U jesen 1933. Njemačka istupa iz Lige naroda, [[1935.]] uvodi opću vojnu obvezu, a [[1936.]] vraća vojsku u Porajnje. Nakon toga kreću pripreme za proširenje Trećeg Reicha.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=44490#poglavlje178794 Njemačka - povijest (Treće Carstvo)] <br> ''"Dolazak nacista na vlast u Njemačkoj obilježio je palež Reichstaga 27. II. 1933 (...), koji je nacistima poslužio kao povod da ukinu temeljna građanska prava i slobode, počnu graditi sustav državnog terora (...) i osobnu diktaturu A. Hitlera. (...) Hitler se u kolovozu (...), nakon smrti predsjednika Hindenburga, proglasio apsolutnim diktatorom kao »Führer und Reichskanzler« (»Vođa i predsjednik vlade«) spojivši dužnosti predsjednika države i vlade. Uživajući naklonost antikomunističkih vladajućih krugova u nizu europskih zemalja, Hitler je kršio međunarodne obveze. U jesen 1933. Njemačka je istupila iz Lige naroda, 1935. započeta je intenzivna remilitarizacija (uvodi se opća vojna obveza), a 1936. njemačka vojska zaposjela je demilitarizirano Rajnsko područje."''</ref>
==== Azija nakon rata ====

===== Daleki istok =====
''Podrobniji članci o temama'': [[Kineska revolucija]], [[Japanska osvajanja u Drugom svjetskom ratu]]

Početkom 20. stoljeća Kina je bila veliko i moćno carstvo, ali velik dio njezinog gospodarstva bio je pod kontrolom Europe. Dinastija [[Qing]] je pokušavala provesti reforme, ali bez uspjeha. Stoga je kineska [[Nacionalizam|nacionalistička]] stranka [[Kuomintang]] povela [[Kineska revolucija|revoluciju]] i proglasila republiku; car [[Pu Ji]] bio je prisiljen [[Abdikacija|abdicirati]] čime je izgubio prijestolje. Nakon toga su im se suprotstavili komunisti te je njihov sukob prerastao u dva građanska rata.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=31469#poglavlje294098 Kina: Revolucija 1911.-1912.]</ref><ref>Proleksis enciklopedija: [http://proleksis.lzmk.hr/30934/ Kina - revolucija] <br> ''"Sve izrazitije pretvaranje Kine u područje interesnih sfera velesila, neuspjeh u provođenju reformi, teško gospodarsko i socijalno stanje i opće nezadovoljstvo najširih društvenih slojeva, postupno su doveli do revolucije 1911–12, zbacivanja dinastije Qing (posljednji car Pu Yi abdicirao je 12. II. 1912) i do proglašenja republike (privremeni predsjednik Sun Jat-sen i od 10. III. 1912. Yüan Shih-kai). U cilju širenja osnove svojega pokreta, vođa revolucije Sun Jat-sen povezuje svoju Ujedinjenu ligu (utemeljenu još 1905. u Tokiju) s desnim političkim skupinama i time osniva nacionalističku stranku → Kuomintang, koji je 1913. osvojio većinu u parlamentu."''</ref>
[[File:Mapa japana.png|thumb|330x330px|Japanska osvajanja na Dalekom Istoku prije Drugog svjetskog rata
'''Oprez! '''Sve ljubičaste države Japan je zauzeo NAKON rata.
]]
Japan je u Prvom svjetskom ratu sudjelovao na strani Antante i zauzeo nove teritorije. Postao je treća pomorska sila u svijetu, s dobrim gosopodarstvom i velikim znanstvenim napretkom. Međutim, bilo je previše stanovništva i opakih potresa, a premalo sirovina. [[1926.]] g. na vlast dolazi car [[Hirohito]], a ubrzo u Japanu važnu ulogu dobiva vojska. Militaristički krugovi vode agresivnu vanjsku politiku. [[1928.]] je zauzeta kineska pokrajina [[Shantung]], a [[1931.]] i [[Mandžurija]], gdje je iduće godine osnovana [[satelitska država]] [[Mandžukuo]]. [[1933.]] izlazi iz Lige naroda i osvaja pokrajinu [[Jehol]], a [[1935.]] i istočni dio pokrajine [[Hopei]]. Povezao se s fašističkom Italijom i Trećim Reichom, te [[1937.]] napao Kinu čime je započeo [[Drugi japansko-kineski rat]] koji je trajao osam godina.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28729#poglavlje105057 Povijest Kine (poraće)] <br> ''"Sudjelujući u I. svjetskom ratu na strani Antante, Japan je iskoristio zauzetost velikih sila u Europi kako bi se učvrstio u Kini: zauzeo je njemačke posjede Qingdao i dio Shandonga te pacifičke Marshallove otoke, Karoline i Mariane, koji su odlukom Mirovne konferencije u Parizu (1919) postali japanska mandatna područja. (...) God. 1921–22. zahvatila je zemlju ozbiljna gospodarska kriza, a 1923. Tokyo i Yokohama teško su stradali od potresa, u kojem je poginulo gotovo 100 000 ljudi. Na međunarodnoj konferenciji o pomorskome naoružanju u Washingtonu 1921–22. omjerom 5 : 5 : 3 utvrđen je status Japana kao treće svjetske pomorske sile iza Velike Britanije i SAD-a. (...) God. 1926. došao je na prijestolje novi car Hirohito, s kojim je započelo razdoblje Shōwa (jap.: sjajan mir; 1926–89). Okupacijom kineske provincije Shandong (1928) počelo je ostvarenje osvajačkih težnja japanskih militarista u Aziji. Za svjetske gospodarske krize Japan je 1931. zaposjeo Mandžuriju i ondje (1932) stvorio marionetsku državu Mandžukuo, koja je bila u kolonijalnom odnosu prema Japanu. (...)  God. 1936. sklopio je s hitlerovskom Njemačkom Antikominternski pakt. U veljači iste godine državnim udarom preuzeli su vodstvo ekstremistički vojni krugovi. Već iduće godine (1937) počeo je opći napad na Kinu i izbio kinesko-japanski rat (1937–45). "''</ref><ref>Proleksis enciklopedija: [http://proleksis.lzmk.hr/28798/ Japan: Povijest] <br> ''"U I. svjetskom ratu Japan sudjeluje na strani Antante. Učvršćuje se u Kini; zauzima njemačke posjede Tsingtao i dio Shantunga, Marshallove otoke, Karoline i Mariane u Tihom oceanu koji 1919. postaju japanska mandatna područja. Od 1918. do 1922. Japan sudjeluje u intervenciji protiv Sovjeta. Zemlju potresa snažna gospodarska kriza 1921–22. Gradovi Tōkyō i Yokohama teško su razoreni u potresu 1923. Godine 1926. na prijestolje dolazi car Hirohito i s njim počinje razdoblje Showa (japanski: sjajni mir). Okupacijom kineske pokrajine Shantung 1928. započinje doba agresivnoga japanskog militarizma u Aziji. Godine 1931. Japan je okupirao Mandžuriju i ondje 1932. ustrojio marionetsku državu Mandžukuo. Zatim 1933. zauzima područje Jehol u sjevernoj Kini, a 1935. istočni dio pokrajine Hopei. 1936. sklapa s hitlerovskom Njemačkom Antikominternski savez. Iste godine izvršen je vojni udar i vlast preuzimaju radikalni vojni krugovi. Godine 1937. počinje opći napad na Kinu (kinesko-japanski rat, 1937–45); "''</ref>

===== Bliski istok =====
''Podrobniji članci o temama'': [[Nastanak Republike Turske]], [[Cionizam]]
[[File:Ataturk.jpg|left|thumb|267x267px|'''Mustafa Kemal "Ataturk", '''turski revolucionar, predsjednik i reformist]]
Osmansko Carstvo je, kao član Središnjih sila, izgubilo moć i teritorije po završetku Prvog svjetskog rata. Poraslo je nezadovoljstvo, a vojska je pokrenula revoluciju protiv sultanove vlasti. Vodio ju je [[Mustafa Kemal Ataturk]], "Otac Turaka", koji je 1923. proglasio republiku i postao predsjednik Turske. Proveo je mnoge reforme da unaprijedi Tursku: svi su građani postali ravnopravni i jednaki pred zakonom, provedena je [[agrarna reforma]], ukinut kalifat, uvedena [[latinica]], doneseni su moderni zakoni, ukinuta je mogućnost da muškarac ima više žena, dano je pravo glasa ženama, zabranjeno nošenje fesa i vela te razdvajanje [[Islam|islama]] i države ([[sekularizam]]).<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=4397 Mustafa Kemal Ataturk]</ref><ref>Telegraf: [https://www.telegraf.rs/vesti/svet/2982780-ataturk-je-pre-95-godina-modernizovao-tursku-a-danas-je-ona-sve-dalje-od-zapada-kaldrmisan-put-od-reformi-do-sankcija-i-pada-lire-foto Ataturk je modernizirao Tursku] <br> ''"Godine 1919. istupio je iz vojske i došao je na čelo turskog nacionalnog pokreta protiv grčke okupacije i pokreta za tursku nezavisnost koju su nakon vojnog sloma Osmanlijskog carstva na kraju Prvog svetskog rata ugrozile sile pobednice. (...) Zbacio je sultana Mehmeda VI sa vlasti 1922. godine, pa je sultanat ukinut iste godine. Godine 1923., na zasedanju Velike narodne skupštine, Turska je proglašena republikom, a Mustafa Kemal proglašen je za njenog prvog predsednika. Skupština mu je tada dala naziv Gazi ("Pobjednik"). (...) Tokom svoje vladavine, do smrti 1938. godine, radikalnim reformama iz korena je izmenio lik svoje zemlje. Za manje od 20 godina vladavine Ataturk je uspeo da ustroji Tursku državu u skladu sa evropskim uzorima."''</ref><ref>Telegraf: [https://www.telegraf.rs/zanimljivosti/2256711-sve-o-turskom-bogu-ataturku-uzrok-puca-lezi-u-coveku-koji-ih-je-izveo-iz-srednjeg-veka-foto-video Sve o Ataturku] <br> ''"1. novembra naredne godine, po nalogu Kemal-paše, Velika narodna skupština ukinula je sultanat. Mehmed VI je otišao u progonstvo. (...) 29. oktobra proglašena je republika, a Mustafa Kemal je postao njen prvi predsednik. (...) Sa tim ciljem, 3. marta 1924. ukinut je kalifat (poglavari Otomanske imperije bili su kalifi, verski predvodnici svih muslimana na svetu, još od 16. veka; nakon ukidanja sultanata, naslednik Mehmeda VI, Abdulmedžid II, nastavio je da bude kalif), a zatim su ukinute i sve verske škole i verski sudovi, kao i religijska bratstva (...), uporišta konzervatizma. Zabranjeno je nošenje fesa, a počelo je da se propagira nošenje zapadnjačke odeće. Kemal je, recimo, išao po Anadoliji i držao predavanja postavljajući Turcima primer tako što je nosio savremeno odelo i cilindar, nakon čega je u Istanbulu nastupila trka za materijalom za šešire. Praktično preko noći ukinut je šerijat. 1926. godine uvedeni su švajcarski građanski, italijanski krivični i nemački trgovinski zakonici. Ohrabrivana je emancipacija žena, a 1934. godine im je dato pravo ne samo da glasaju na parlamentarnim izborima već i da budu izabrane. Ukinuta je poligamija, a brak je postao građanska institucija. 1928. arapsko pismo koje su Turci koristili skoro hiljadu godina zamenjeno je latinicom, nakon čega je obrazovni sistem procvetao, jer su mladi Turci počeli da se okreću zapadnim naučnim i humanističkim tradicijama"''</ref>

Krajem 19. stoljeća europski [[židovi]] osnovali su [[cionizam]], pokret koji traži osnivanje židovske države. Pokret je ojačao nakon Prvog svjetskog rata. [[Palestina]] je u to doba bila pod britanskom kontrolom, pa su Židovi počeli doseljavati. Međutim, domaći [[Arapi]] su se tome protivili, zbog čega su često izbijali sukobi.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=11906 Cionizam]</ref>

===== Sovjetski Savez =====
[[File:Lenjin.jpg|thumb|268x268px|'''Vladimir Iljič Uljanov, '''zvan '''Lenjin '''(1870. - 1924.), od 1903. vođa ruskih boljševika, ruski diktator odgovoran za smrt 4 milijuna ljudi, umro nakon moždanog udara]]
Nakon Oktobarske revolucije u zemlji su zavladali [[Boljševizam|boljševici]], ruski komunisti. Njihov vođa [[Vladimir Lenjin]] silom je raspustio parlament, a Rusija je postala komunistička republika. Pošto je Rusija bila iscrpljena ratom, Lenjin je sklopio [[Brest-Litovski mir]] sa Središnjim silama te im prepustio [[Bjelorusija|Bjelorusiju]] i zapadnu [[Ukrajina|Ukrajinu]], pritom priznajući neovisnost [[Finska|Finske]]. Time je Rusija izgubila trećinu stanovništva, polovinu industrije i 9/10 rudnika ugljena. Nezadovoljstvo u zemlji je poraslo, te je 1918. izbio [[Ruski građanski rat]]. Komunistička [[Crvena armija]] borila se protiv [[Bijela armija|Bijele armije]] sastavljene od bogataša, nacionalista, [[Rojalizam|rojalista]] i drugih. Boljševici su počeli progoniti protivnike i ubili su carsku obitelj. Zapadne države pružale su pomoć Bijeloj armiji, ali je Crvena armija ipak pobijedila. 12 milijuna ljudi poginulo je u ratu, a mnogo njih je ranjeno ili završilo na ulici.<ref>Telegraf: [https://www.telegraf.rs/zanimljivosti/2482436-najveca-ruska-katastrofa-o-kojoj-nista-ne-znate-udarili-beli-na-crvene-poginulo-12-miliona-ljudi-foto Najveća ruska katastrofa o kojoj ništa ne znate]</ref> Diktator Lenjin razbolio se [[1922.]] i povukao iz javnog života, a [[1924.]] je umro.<ref>HRT Magazin: [https://magazin.hrt.hr/482288/21-sijecnja-1924-umro-vladimir-iljic-uljanov-lenjin Umro Vladimir Iljič Uljanov - Lenjin]</ref> Nakon toga su započele borbe za vlast u SSSR-u.
[[File:Staljin.jpg|left|thumb|330x330px|'''Josif Visarionovič Džugašvili, '''zvan '''Staljin '''(1879. - 1953.), Gruzijac i ruski diktator od 1929. do 1953., odgovoran za smrt 42,670.000 ljudi. Iza njega se vide [[Komunistička simbolika|komunistički simboli]]: srp, čekić i crvena zvijezda petokraka.]]
U to doba jedan od najvažnijih ljudi u državi je bio [[Josif Staljin]], koji je prije Lenjinove smrti bio generalni sekretar. U vrijeme borbi za vlast okrutno se obračunao sa svim političkim protivnicima i [[1929.]] postao ruski diktator i apsolutni vođa. Zbog ubrzanog razvoja industrije i nasilne [[Kolektivizacija|kolektivizacije]] došlo je do velike gladi, a "državni neprijatelji" su bili slani u logore i ubijani. Procjenjuje se da je u vrijeme [[Velika čistka|Velike čistke]] stradalo između 15 i 30 milijuna ljudi. U Staljinovo doba stvorio se njegov [[kult ličnosti]]: kultura, umjetnost i znanost su se morale podčinjavati komunističkoj ideologiji, o Staljinu su se pjevale pjesme, radili kipovi i slikale slike, djeca u školi su bila poučavana da je on jedini vođa i da mu budu odani. Također, djelovao je na ostale komunističke stranke širom Europe.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57724 Josif Visarionovič Staljin] <br> ''"Obračunavši se do 1929. s »ljevičarskim« krilom u boljševičkoj partiji, Staljin – koji je i prije bio suzdržan prema Lenjinovoj novoj ekonomskoj politici (NEP) – odlučio je likvidirati i tzv. desnu oporbu, koja je predstavljala oslonac NEP-u. (...) Politika ubrzane industrijalizacije države i nasilne kolektivizacije seljačke zemlje, kojom je bilo obuhvaćeno čak 90% zemljišnoga posjeda, dovela je na početku 1930-ih do obuhvatnoga socijalnog terora, masovne gladi i smrti milijuna ljudi. Program industrijalizacije i kolektivizacije utjecao je na daljnju radikalizaciju političkog terora. Nakon (...) 1934. započeo je dugo razdoblje »čistki«, kojima je bila zatrta svaka stvarna ili tek moguća oporba Staljinu. Procjenjuje se da je u političkim progonima stradalo od 15 do 30 milijuna ljudi. U tim se godinama konačno učvrstio kult Staljinove ličnosti, koji je nadmašio čak i uspomenu na Lenjina. Staljin više nije bio samo neosporni tvorac unutarnje i vanjske politike; njegova je misao propisivala kanone kulture i umjetnosti, pa i znanosti, što je dugo otežavalo uvjete njihova razvoja. U vanjskoj politici Staljin je ponajprije želio osigurati revolucionarne stečevine i cjelovitost SSSR-a. Iako u političkoj izolaciji, uz pomoć Komunističke internacionale (Kominterna) djelovao je na komunističke stranke širom Europe."''</ref><ref>Proleksis enciklopedija: [http://proleksis.lzmk.hr/46696/ Josif Visarionovič Staljin] <br> ''"Obračunavao se 1929. s ljevičarskim krilom u boljševičkoj stranci na čelu s Trockim, a potom i s desnom opozicijom (...) Provodio ubrzanu industrijalizaciju koju je pratila i nasilna kolektivizacija sela. Nakon (...) pokrenuo “čistke” protiv navodnih neprijatelja, a zapravo svojih protivnika. Na montiranim procesima 1934–39. obračunao se s potencijalnim konkurentima za vlast. "''</ref>

==== Afrika nakon rata ====

U Africi se nije zbilo toliko društvenih promjena kao na ostalim kontinentima, jer je većina zemalja bilo pod vlašću europskih kolonijalnih carstava. Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, [[Belgija]] i [[Južnoafrički Savez]] podijelili su među sobom kolonije koje su oduzete Njemačkoj mirovnim ugovorima. [[1922.]] je [[Egipat]] postao neovisna država ([[Egipatsko Kraljevstvo]]). [[1935.]] je fašistička Italija napala [[Etiopsko Carstvo]] i iduće ga godine osvojila.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=702#poglavlje173894 Afrika: Povijest] <br> ''" Nakon I. svjetskog rata iz Afrike je izbačena Njemačka, a njezine su posjede (kao mandate Lige naroda) podijelile Francuska, Velika Britanija, Belgija i Savez Južne Afrike. God. 1922. Egipat je postao neovisnom državom. God. 1935–36. Italija je zauzela Etiopiju."''</ref>

==== Sj. Amerika nakon rata ====
''Podrobniji članak o temi'': [[Velika gospodarska kriza]]
[[File:New deal.jpg|thumb|272x272px|Jedna od mjera ''New Deala: ''Kad osigurani radnik umre i ostavi za sobom udovicu i djecu, i udovica i dijete će primati mjesečnu naknadu dok dijete ne navrši 18 godina.]]
SAD je nakon rata doživio veliki gospodarski razvoj i učvrstio svoj položaj kao najbogatija svjetska država. Međutim, tvornice su gomilale previše proizvoda, Europa nije mogla kupovati sve te proizvode, a mnogo ljudi je postajalo nezaposleno. [[25. listopada]] [[1929.]], na dan poznat kao "[[Crni petak]]", burza u [[Wall Street]]u je doživjela slom. Pošto je SAD posuđivao novac europskim državama, tražio je od njih povrat novca, no one nisu mogle vratiti. Stoga se kriza malo-pomalo proširila cijelim svijetom (osim u SSSR-u čiji su gospodarstvo i politika bili izolirani). U nekim državama su zbog toga na vlast došli i ekstremistički pokreti (Italija, Njemačka...).<ref>Hrvatska enciklopedija: 
[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=64142 Velika gospodarska kriza (1929-1933]</ref>

Kako bi djelomično ublažio krizu, predsjednik [[Franklin Roosevelt]] je proveo niz mjera za pomoć gospodarstvu koje se nazivaju ''[[New Deal]]'' (novo poslovanje, nova podjela). Država je pomagala bankama, industriji i farmerima, isplaćivala kredite, organizirala javne radove da smanji [[nezaposlenost]], povećala radnička prava, smanjila radno vrijeme itd. Program je poboljšao gospodarstvo i donekle svladao krizu, iako je imao i žestokih protivnika. Stoga je [[Vrhovni sud]] zabranio neke od tih mjera.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=43624 New Deal]</ref>

==== J. Amerika nakon rata ====

Južna Amerika nije pretrpjela neke velike promjene nakon Prvog svjetskog rata. Poraće su obilježili politička nestabilnost, rastući nacionalizam, česti vojni udari i desničarske diktature. Također, u to doba je u Brazil doselilo 200 000 Japanaca.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=2223#poglavlje204616 Južna Amerika: Povijest] <br> ''"U Brazil je između 1920. i 1940. došlo 200 000 Japanaca. Politička nestabilnost, rastući nacionalizam, česti vojni udari i desničarski režimi obilježavaju politički život u godinama prije i tijekom II. svjetskog rata. "''</ref>

=== Drugi svjetski rat ===
''Podrobniji članci o temama'': [[Drugi svjetski rat]], [[Uzroci Drugog svjetskog rata]], [[Posljedice Drugog svjetskog rata]]

==== Uzroci rata ====

===== Savezi fašističkih država =====
[[File:Osovine.jpg|left|thumb|289x289px|Vođe Sila Osovine, slijeva nadesno: '''Hirohito, '''japanski car, '''Adolf Hitler, '''njemački ''Fuhrer ''i '''Benito Mussolini, '''talijanski ''Duce ''(Vođa)]]
Glavni razlog za izbijanje Drugog svjetskog rata su savezi koje su sklopile fašističke države. [[1936.]] g. Treći Reich i Italija sklapaju savez zvan [[Osovina Rim-Berlin]], a Treći Reich i Japan sklapaju savez [[Antikominternski pakt]]. Tim se dogovorom ustanovljuje vojna, politička i gospodarska suradnja. Japan priznaje Njemačkoj (Trećem Reichu) i Italiji pravo na stvaranje [[Novi svjetski poredak|Novog svjetskog poretka]] u Europi, a one su priznale Japanu pravo na stvaranje Novog svjetskog poretka u Aziji. Također, Njemačka i Japan su kao glavni cilj svojeg saveza smatrali borbu protiv SSSR-a i daljnjeg širenja komunizma.<ref>HRT: [https://vijesti.hrt.hr/74234/sporazum-mussolini-hitler Sporazum Mussolini-Hitler]</ref><ref>Vojna povijest: [https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/utemeljene-sile-osovine-1171456 Utemeljene Sile Osovine]</ref><ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59137#poglavlje373697 Drugi svjetski rat - uzroci] <br> ''"Nezadovoljstvo Njemačke, Italije i Japana dovelo je 1936. do uspostave savezništva između Njemačke i Italije (osovina Berlin–Rim), Njemačke i Japana (Antikominternski pakt) te 1940. između Njemačke, Italije i Japana (Trojni pakt). Budući da su sve tri države težile uspostavi novoga svjetskog poretka, što je podrazumijevalo pravo prvenstva Njemačke i Italije u Europi, a Japana u Aziji, sukob s Velikom Britanijom i Francuskom te ubrzo i sa SAD-om i SSSR-om bio je neizbježan."''</ref>

===== [[Politika popuštanja]] =====
[[File:Appeasement.jpg|thumb|330x330px|Karikatura koja ismijava politiku popuštanja: '''Adolf Hitler '''u nacističkoj odori nemilosrdno gazi "demokratske države" koje mu niti ne pokušavaju pružiti otpor]]
Jedan od važnijih uzroka bila je i tzv. politika popuštanja koju su vodili zapadni Saveznici, u prvom redu Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska. Postojali su brojni razlozi za to: nitko nije htio novi ratni sukob, mnogi su smatrali da je mirovni ugovor prema Njemačkoj nepravedan, a i vjerovali su da mogu nacizam iskoristiti kao branu širenja komunizma. Zbog toga su samo protestirali ne čineći nikakve akcije. Time su omogućili ponovno naoružavanje Njemačke, zauzimanje Porajnja, osvajanje Etiopije i [[njemačka osvajanja u Drugom svjetskom ratu#Osvajanja prije Drugog svjetskog rata|rana njemačka osvajanja]]. To je ujedno jedan od glavnih uzroka, ponajprije zato jer je omogućio razvoj ratne industrije, porast moći fašističkih država i osvajanja koja su postavila temelj za daljnje agresije.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=3381 Politika popuštanja (''Appeasement'')]</ref>

===== Španjolski građanski rat =====
''Podrobniji članak o temama'': [[Španjolski građanski rat]], [[Osovinski utjecaj u Španjolskom građanskom ratu]], [[Sovjetski utjecaj u Španjolskom građanskom ratu]]
[[File:Caudillo.jpg|left|thumb|243x243px|'''Francisco Franco '''(1892. - 1975.)''', '''vođa falangista, španjolski vladar i ''Caudillo ''(Vođa)]]
U Španjolskoj je [[1931.]] g. srušena monarhija i proglašena republika, a najmoćnija stranka je bila ljevičarska i socijalistička [[Narodna fronta]]. Ljevičari su proveli mnoge reforme, oduzimajući zemlju veleposjednicima i davajući je seljacima. Međutim, suprotstavile su joj se udružene snage [[Konzervativizam|konzervativaca]], vojnih krugova i desničarskih nacionalista - [[Falanga (stranka)|falangista]]. Predvodio ih je general [[Francisco Franco]], koji je uzeo titulu ''Caudillo'' ([[Hrvatski jezik|hrv.]] "vođa"), a 1936. su podigli pobunu. Time je u Španjolskoj izbio građanski rat. Važnost tog rata je zbog miješanja drugih država. Hitlerova Njemačka i Mussolinijeva Italija poslale su vojne postrojbe i oružje u pomoć Francovim fašistima, u nadi da će time nastati nova [[fašistička država]]. SSSR je slao vojne postrojbe u pomoć ljevičarskoj vladi. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska su se odlučili ne miješati. Falangisti su osvajali grad po grad i na kraju [[1939.]] godine pobijedili, a Franco je zavladao Španjolskom kao diktator. Procjenjuje se da je u ratu poginulo između pola milijuna i milijun ljudi.<ref>Proleksis enciklopedija: [http://proleksis.lzmk.hr/59425/ Španjolski građanski rat]</ref><ref>Vojna povijest: [https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/poceo-gradanski-rat-u-spanjolskoj-1936-godine-1100640 Početak građanskog rata u Španjolskoj]</ref><ref>Narod: [https://narod.hr/kultura/17-srpnja-1936-spanjolski-gradanski-rat-sto-niste-znali-ovom-velikom-ratu Španjolski građanski rat: sve što niste znali]</ref>

===== Njemačko-talijanska osvajanja =====
[[File:Anschluss.jpg|thumb|265x265px|Nacistički propagandni plakat koji slavi Anschluss: prikazuje Hitlera, nove granice Trećeg Reicha, datum i geslo ''Ein Volk, Ein Reich, Ein Fuhrer (''"Jedan narod, jedna država, jedan vođa")]]
Nakon što se ponovno naoružala i uspostavila kontrolu nad svojim teritorijem, Njemačka (Treći Reich) je odlučila krenuti u osvajanja. Hitler, koji je i sam bio rodom iz Austrije, počeo je planirati osvajanje Austrije. U toj državi živjelo je 6 milijuna ljudi koji su imali isti jezik, kulturu i vjerovanja kao Nijemci, zbog čega ih je Hitler smatrao dijelom njemačkog naroda. Iako se to protivilo mirovnom ugovoru, Hitler je, iskoristivši nemire u državi, poslao svoje vojne postrojbe koje su [[13. ožujka]] [[1938.]] osvojili i pripojili Austriju - za što se danas koristi riječ [[Anschluss]]. Iako se kasnije Austriju smatralo žrtvom nacističke agresije, činjenica je da je 99,7% ljudi (gotovo svi Austrijanci) na [[Referendum|referendumu]] glasalo za Anschluss. Austrijski građani njemačke su vojne postrojbe dočekali s oduševljenjem.<ref>Proleksis enciklopedija: [http://proleksis.lzmk.hr/8830/ Anschluss]</ref><ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/anschluss-austrije-trecem-reichu-1938/ Anschluss Austrije Trećem Reichu (1938.)]</ref><ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=2906 Anschluss]</ref><ref>Aljazeera Balkans: [http://balkans.aljazeera.net/vijesti/anschluss-austrija-je-hitlera-docekala-u-ekstazi Anschluss: Austrija je Hitlera dočekala u ekstazi]</ref>

[[File:Njemačko proširenje uoči rata.jpg|thumb|238x238px|left|Proširenje Trećeg Reicha uoči Drugog svjetskog rata]]
Nakon pripajanja Austrije, Hitler se okrenuo Čehoslovačkoj. Zatražio je pokrajinu [[Sudeti]] uz njemačku granicu u kojoj je živjelo oko 3 milijuna Nijemaca. Ti su Nijemci glasno zahtijevali svoje pravo na samoodređenje i zalagali se za pripajanje Trećem Reichu, čak su osnovali i političku stranku. U ljeto 1938. Hitler je počeo zahtijevati priključenje Sudeta Njemačkoj i prijetio je Čehoslovačkoj ratom ako odbije. Čehoslovačka nije htjela dati to područje koje je bilo izuzetno važno za industriju i obranu, zbog čega je izbila tzv. [[sudetska kriza]].<ref>Leksikografski zavod Miroslav Krleža: [http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=38125 Sudetska kriza]</ref>Na ideju Benita Mussolinija sazvana je konferencija u [[Munchen]]u na kojoj su bili on, Hitler, britanski premijer [[Neville Chamberlain]], francuski premijer [[Edouard Daladier]] i talijanski ministar vanjskih poslova [[grof]] [[Galeazzo Ciano]]. Chamberlain je popustio pred njemačko-talijanskim pritiskom i dopustio Hitleru da pripoji Sudete, ali pod uvjetom da ostatak Čehoslovačke pusti na miru. Bio je to vrhunac politike popuštanja.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=42415]</ref><ref>Povijest.net: [https://povijest.net/muenchenski-sporazum/ Munchenski sporazum]</ref> Ipak, uz njemačku podršku [[Slovačka]] je u ožujku [[1939.]] proglasila neovisnost i postala njezina satelitska država, a ostatak Češke je okupirala Njemačka.

Nakon osvajanja Etiopije 1936. g., Italija se okrenula širenju svojega carstva na [[Sredozemlje|Sredozemlju]]. Stoga je [[7. travnja]] [[1939.]] napala Albaniju, osvojila je i postavila na njezino čelo [[Viktor Emanuel III.|Viktora Emanuela III.]], talijanskoga kralja.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=1368#poglavlje399452 Albanija: Povijest]<br>''"talijanske snage napale su 7. IV. 1939. Albaniju i okupirale zemlju te formalno proglasile »personalnu uniju« pod Viktorom Emanuelom III."''</ref>

===== Njemačko-sovjetski pakt =====
[[File:Potpisivanje sporazuma Ribbentrop-Molotov.jpg|thumb|300x300px|Potpisivanje Sporazuma Ribbentrop-Molotov]]
Tijekom 1939. obje su strane pokušavale dogovoriti suradnju s SSSR-om. Međutim, pokušaji Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske nisu dali rezultata, a neki su i smatrali da se Treći Reich može iskoristiti kao brana od SSSR-a i komunizma. S druge strane, njemački izaslanici su uspjeli dogovoriti savez sa Sovjetima. [[23. kolovoza]] [[1939.]] njemački ministar vanjskih poslova [[Joachim von Ribbentrop]] i ruski ministar vanjskih poslova [[Vjačeslav Molotov]]. Taj pakt se naziva [[Sporazum Ribbentrop-Molotov]] ili Sporazum Hitler-Staljin, a puno ime pakta je "Pakt o prijateljstvu i nenapadanju". Taj pakt je trebao vrijediti deset godina. Njime su Njemačka i SSSR dogovorili podjelu Europe nakon rata te podjelu Poljske, koju je Hitler planirao napasti. SSSR je dobio i pravo da pripoji Estoniju, Latviju, Litvu, Finsku i sjevernu Rumunjsku.<ref>Narod: [https://narod.hr/kultura/23-kolovoza-1939-pakt-ribbentrop-molotov-izdana-poljska-podijeljena-istocna-europa]</ref>

==== Povod rata ====
[[File:Vojska ide na poljsku.jpg|left|thumb|259x259px|Hitler promatra [[Heer|'''Heer''']]''' '''(njemačku kopnenu vojsku) kako maršira prema Poljskoj]]
Povod za Drugi svjetski rat bila je [[invazija Poljske]]. Nakon uspjeha u Austriji i Češkoj te sklapanja sporazuma sa SSSR-om, Hitler je počeo razmišljati o daljnjem širenju na istok. To je bilo u skladu s temeljem nacističke ideologije, [[Lebensraum]]om, koji zahtijeva životni prostor za nadmoćnu njemačku rasu, pogotovo na istoku Europe. Hitler je od Poljske zatražio slobodni grad [[Gdanjsk]] te gradnju ceste i pruge preko poljskog teritorija kako bi spojio Treći Reich s [[Istočna Pruska|istočnom Pruskom]]. Poljska je te zahtjeve odbila, zbog čega je Hitler počeo tražiti izgovor za rat i invaziju. Za to je poslužila [[operacija Himmler]], koju su vodili [[reichsfuhrer]] [[Schutzstaffel]]a [[Heinrich Himmler]] i šef [[Gestapo|Gestapa]] [[Reinhard Heydrich]]. Njihovi su vojnici, odjeveni u odore poljske vojske, napali nekoliko njemačkih naselja uz granicu s Poljskom i zaposjeli radio-stanicu u gradu [[Gleiwitz]]u odašiljući protunjemačke poruke. Kako bi se pružio dodatan dokaz da su to učinili Poljaci, ostavili su trupla "vojnika" u poljskim odorama koja su zapravo bili zatočenici iz njemačkih [[Sabirni logor|sabirnih logora]].<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/njemackim-napadom-na-poljsku-zapoceo-drugi-svjetski-rat-1939/ Njemački napad na Poljsku - početak Drugog svjetskog rata (1939)]</ref><ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59137#poglavlje11844 Drugi svjetski rat: Povod]</ref>
[[File:Njemačko-sovjetski napad na poljsku.jpg|thumb|330x330px|Karta napada njemačke i sovjetske vojske na Poljsku]]
U zoru [[1. rujna]] [[1939.]] 53  su njemačke [[Divizija|divizije]], od kojih su 6 bile [[Oklopna divizija|oklopne]], prešle poljsku granicu i napale Poljsku. Njemačke su divizije ratovale taktikom [[Blitzkrieg]] (munjeviti rat), u kojoj tenkovi i oklopna vozila munjevito napadaju uz podršku [[Luftwaffe|zrakoplovstva]] i brišu sve pred sobom. Cilj te taktike bio je brzo slamanje protivničke obrane, a tvorac taktike bio je njemački zapovjednik [[Walther von Brauchitsch]], koji je vodio operaciju bez Hitlerova miješanja. Poljska vojska imala je samo 23 divizije s vrlo malo tenkova, ali su imali jaku konjicu. U zraku je Njemačka također vodila: 1600 modernih zrakoplova protiv 500 zastarjelih poljskih zrakoplova. Njemačka vojska je ubrzo potisla poljsku u unutrašnjost, a [[17. rujna]] je, prema sporazumu Ribbentrop-Molotov, u Poljsku ušla sovjetska [[Crvena armija]]. SSSR je zaposjeo istočnu Poljsku i osvojio mnogo novih teritorija, dok je službeno tvrdio da samo štiti Bjeloruse i Ukrajince. [[28. rujna]] osvojen je poljski glavni grad, [[Varšava]], a [[6. listopada]] i grad [[Lublin]], čime je prestao svaki otpor poljske vojske i Poljska kao takva je prestala postojati.<ref name="poljska">Vojna povijest: [https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/lazni-rat-i-njemacki-napad-na-poljsku-956841 Njemački napad na Poljsku i posljedice]</ref><ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59137#poglavlje11845 Drugi svjetski rat: Tijek rata]<br>''"Njemačka je 1. IX. 1939. u 4 h i 45 min započela ratne operacije protiv Poljske, zbog čega su 3. IX. Velika Britanija i Francuska objavile rat Njemačkoj.''
Njemačka je u Poljskoj vodila munjeviti rat (blitzkrieg ili blickrig). Njezine motorizirane snage napredovale su gotovo bez zastoja izvodeći obuhvatne manevre. Njemačke postrojbe ušle su 27. IX. u Varšavu. Kada je 6. X. pao Lublin, prestao je svaki organizirani otpor poljske vojske (...). Pri kraju njemačkih napada na Poljsku sovjetske su postrojbe temeljem Njemačko-sovjetskog pakta o nenapadanju (potpisanoga u kolovozu 1939) 17. IX. 1939. prešle sovjetsko-poljsku granicu te zaposjele zapadnu Ukrajinu i zapadnu Bjelorusiju, koje su do tada bile u sastavu Poljske."''<nowiki/>''</ref>

[[3. rujna]] 1939. Velika Britanija, Francuska, njihovi saveznici i kolonije su objavile rat Njemačkoj. Australija i Kanada su objavile rat, ali nisu proglasile opću mobilizaciju. SAD je proglasio neutralnost i nije se htio miješati. Zapadni saveznici, zapravo, nisu učinili ništa osobito da pomognu napadnutoj Poljskoj, a idućih pola godine u zapadnoj Europi neće se odvijati nikakve ratne opracije ni sukobi ("[[lažni rat]]")<ref name="poljska" />

==== Tijek rata ====

Nakon napada Poljske, rat se na pola godine zaustavio u zapadnoj Europi. U istočnoj Europi SSSR je sklopio sporazume s Estonijom, Latvijom i Litvom. [[30. studenog]] SSSR je pokrenuo napad na Finsku s ciljem da je osvoji i pripoji. Rusija je imala četiri puta više vojnika, trideset puta više zrakoplova i stotinu puta više tenkova nego Finci. Unatoč tome, Finska je uspjela pružiti snažan otpor Crvenoj armiji. Unatoč mnogim gubitcima, Rusi su na kraju pobijedili i uzeli Finskoj znatna područja koja uključuju otoke, pogranične pokrajine i zaleđe Lenjingrada.<ref>Dnevnik.hr: [https://dnevnik.hr/vijesti/svijet/zimski-rat-30-studenoga-zapoceo-sovjetski-napad-na-finsku---418093.html 30. studenoga: Započeo sovjetski napad na Finsku]</ref><ref>Russia Beyond: [https://hr.rbth.com/arts/2014/11/26/zasto_je_poceo_sovjetsko-finski_rat_31447 Zašto je počeo sovjetsko-finski rat? (I sve o njemu.)]</ref>

===== 1940. =====

Razdoblje lažnog mira iznenada završava [[9. travnja]] [[1940.]] kada Njemačka iznenada napada Dansku i Norvešku. Za Njemačku je osvajanje Danske bilo nužno zbog njezinog strateškog položaja i mogućnosti daljnjeg napredovanja prema Norveškoj. Norveška je bila važna kao utočište za podmornice, zbog ruda i [[Teška voda|teške vode]]. Danska je osvojena odmah prvi dan, dok se Norveška nastavila odupirati. Ujedinjeno Kraljevstvo i Franncuska su joj poslale pomoć, zbog čega je Hitlerova mornarica [[Kriegsmarine]] pretrpjela velike gubitke. Ipak, Norveška je na kraju osvojena, pri čemu je Hitleru pomogla [[Peta kolona]] na čelu koje je bio norveški fašist [[Vidkun Quisling]], po kojemu se svi izdajnici danas nazivaju kvislinzi.<ref>Svjetski ratovi: [https://svjetskiratovi.wordpress.com/2009/02/21/njemacko-osvajanje-danske-i-norveske/ Njemačko osvajanje Danske i Norveške]</ref>

[[10. svibnja]] Hitlerova vojska napada zapadne države: [[Nizozemska|Nizozemsku]], [[Belgija|Belgiju]] i [[Luksemburg]]. Vojsku je vodio general [[Erich von Manstein]] koji je planirao kroz te države prodrijeti u Francusku. Tijekom bitke brojčano stanje bilo je slično: obje strane su imale 140 divizija i oko 3000 tenkova. Međutim, savezničke oklopne postrojbe su bile manje, a njemačke su se ujedinjavale u velike divizije (tzv. "panzer"). Njemačka je imala 3000 modernih zrakoplova, a Saveznici 2000 starih i nepouzdanih, što je odnijelo prevagu u bitkama. Koristeći taktiku Blitzkrieg, Nijemci ubrzano napreduju pa Nizozemska [[Kapitulacija|kapitulira]] već [[14. svibnja]]

== Hrvatska u suvremeno doba ==
[[|]]
== Izvori ==
<references />[[Kategorija:Povijesna razdoblja]]
[[Kategorija:Manja povijesna razdoblja]]
[[Kategorija:Vremenska razdoblja]]
[[Kategorija:Razdoblje poslije Krista]]
[[Kategorija:Suvremeno doba]]