Povijesna enciklopedija

Uređujete

Srednji vijek

1
  • Izmjena je uklonjena (tekst u okviru ispod ne sadrži zadnju izmjenu). Molim sačuvajte stranicu (provjerite sažetak).
Trenutačna inačica Vaš tekst
Redak 71: Redak 71:
 
Nakon Muhamedove smrti ustanovljen je novi oblik vlasti, [[kalifat]], u kojem su kraljevstvo i vjera ujedinjeni u jedno. Prvi od njih nazivao se [[Rašidunski kalifat]], kojim su vladala četiri [[Kalif|kalifa]] nakon Muhamedove smrti.<ref>JSONpedia: [http://jsonpedia.org/annonate/resource/html/sh:Rašidunski_Kalifat Rašidunski kalifat]</ref> Muslimani su osvajali carstvo za carstvom i brisali njihove kulture i običaje. Porobljeno stanovništvo su uglavnom mučili i ubijali, ili pretvarali u robove.<ref>BBC: [http://www.bbc.co.uk/religion/religions/islam/history/slavery_1.shtml Robovlasništvo u islamu]</ref> Rašidunski kalifat bio je zamijenjen [[Omejidski kalifat|Omejidskim]]. Omejidi su nastavili osvajanje i postupali još okrutnije, ali ubrzo su ga oslabile dinastičke borbe i građanski ratovi.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=45114 Omejidski kalifat]</ref> Muslimani su brzo napredovali sijući smrt i rušeći sve pred sobom. Vladali su golemim dijelovima Afrike i Azije, te su prodrli na [[Pirenejski poluotok]]. Sljedeći korak bio im je osvajanje Europe, ubijanje pobožnih kršćana i svevlast. Kršćanska Europa bila je u strahu za sebe i svoje živote. Stoga je franački majordom Karlo Martel s vojskom krenuo prema gradu koji se zvao [[Poitiers]], gdje se [[732.]] godine odigrala strašna bitka. Karlo je sam vodio borbu, stvorio kvadratnu formaciju i odbio napade trostruko veće i snažnije islamske konjice. Tijekom bitke ubijen je i muslimanski vođa [[Abdul Rahman Al Ghafiqi]], što je uzrokovalo neslaganje među ostalim generalima te su islamske vojne snage pretrpjele težak poraz. Muslimani su zatim protjerani iz Europe, a njihova daljna osvajanja su zaustavljena.<ref>Narod.hr: [https://narod.hr/kultura/19-listopada-732-tours-najvaznija-bitka-kojom-je-sprijeceno-muslimansko-osvajanje-europe-2 Bitka kod Poitiersa]</ref> Ipak, još uvijek su kontrolirali Arabiju te dijelove Azije i Afrike.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/zaustavljen-muslimanski-prodor-u-europu-732/ Zaustavljanje islamskih osvajanja]</ref>
 
Nakon Muhamedove smrti ustanovljen je novi oblik vlasti, [[kalifat]], u kojem su kraljevstvo i vjera ujedinjeni u jedno. Prvi od njih nazivao se [[Rašidunski kalifat]], kojim su vladala četiri [[Kalif|kalifa]] nakon Muhamedove smrti.<ref>JSONpedia: [http://jsonpedia.org/annonate/resource/html/sh:Rašidunski_Kalifat Rašidunski kalifat]</ref> Muslimani su osvajali carstvo za carstvom i brisali njihove kulture i običaje. Porobljeno stanovništvo su uglavnom mučili i ubijali, ili pretvarali u robove.<ref>BBC: [http://www.bbc.co.uk/religion/religions/islam/history/slavery_1.shtml Robovlasništvo u islamu]</ref> Rašidunski kalifat bio je zamijenjen [[Omejidski kalifat|Omejidskim]]. Omejidi su nastavili osvajanje i postupali još okrutnije, ali ubrzo su ga oslabile dinastičke borbe i građanski ratovi.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=45114 Omejidski kalifat]</ref> Muslimani su brzo napredovali sijući smrt i rušeći sve pred sobom. Vladali su golemim dijelovima Afrike i Azije, te su prodrli na [[Pirenejski poluotok]]. Sljedeći korak bio im je osvajanje Europe, ubijanje pobožnih kršćana i svevlast. Kršćanska Europa bila je u strahu za sebe i svoje živote. Stoga je franački majordom Karlo Martel s vojskom krenuo prema gradu koji se zvao [[Poitiers]], gdje se [[732.]] godine odigrala strašna bitka. Karlo je sam vodio borbu, stvorio kvadratnu formaciju i odbio napade trostruko veće i snažnije islamske konjice. Tijekom bitke ubijen je i muslimanski vođa [[Abdul Rahman Al Ghafiqi]], što je uzrokovalo neslaganje među ostalim generalima te su islamske vojne snage pretrpjele težak poraz. Muslimani su zatim protjerani iz Europe, a njihova daljna osvajanja su zaustavljena.<ref>Narod.hr: [https://narod.hr/kultura/19-listopada-732-tours-najvaznija-bitka-kojom-je-sprijeceno-muslimansko-osvajanje-europe-2 Bitka kod Poitiersa]</ref> Ipak, još uvijek su kontrolirali Arabiju te dijelove Azije i Afrike.<ref>Povijest.hr: [https://povijest.hr/nadanasnjidan/zaustavljen-muslimanski-prodor-u-europu-732/ Zaustavljanje islamskih osvajanja]</ref>
   
=== Kršćanstvo u Europi ===
+
=== Kršćanstvo u srednjem vijeku ===
''Podrobniji članak o temama'': [[Povijest kršćanstva]],[[Kršćanstvo u ranom srednjem vijeku]]
+
''Podrobniji članak o temi'': [[Povijest kršćanstva]]
   
Kad je palo Rimsko Carstvo, zaustavili su se progoni Crkve na oko 1500 godina. Kršćanstvo je ubrzo postalo dominatna religija u Europi, a dobilo je čak i svoju državu u kojoj je stolovao papa - [[Papinska država|Papinsku državu]]. Kršćanski pape održavali su veze s Francima, iz čega su i kralj i Crkva vukli korist. 800. godine papa [[Lav III.]] je priznao Karla za rimskog cara, s čim se nije složio bizantski car, koji je priznao tu titulu tek 12 godina kasnije nakon završetka rata.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=30547 Karlo I. Veliki]</ref> U to su doba razmirice između zapada i istoka po pitanju vjere postale još jače, što je trajalo još od doba Rimskog Carstva. U to doba grade se i prvi [[Samostan|samostani]] i nastaju [[crkveni redovi]]. Još u 6. stoljeću nastao je prvi crkveni red - [[benediktinci]].<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=6876 Benediktinci] <br> ''"benediktinci, katolički monaški red, osnovao ga je sv. Benedikt iz Nursije 529. u Montecassinu i dao Pravilo (Regula). Prema osnovnom načelu »moli i radi« (ora et labora), posvećuju se skrovitu životu u šutnji, molitvi i manualnome radu, kojemu poslije nadodaju škole i intelektualni rad. Prvotni im je razvoj ometan provalom Langobarda, a velik su procvat doživjeli u karolinško doba, kada su postali nositelji crkvene i kulturne obnove. Prvih su stoljeća bili i misionari u pokrštavanju germanskih i drugih naroda. "''</ref> Početkom 9. stoljeća nekoliko zapadnoslavenskih plemena osniva novu državu u Europi i naziva je [[Velikomoravska kneževina]]. [[863.]] godine moravski knez [[Rastislav]] poslao pismo bizantskom caru tražeći dva misionara vješta slavenskom jeziku, u želji da mu narod bude bolje poučen u pitanjima vjere. Izbor je pao na dvojicu učenih Grka iz [[Solun|Soluna]] koji su se zvali [[Sveti Ćiril|Ćiril]] i [[Sveti Metod|Metod]]. Njih dvojica preveli su dijelove [[Biblija|Svetog pisma]] i bogoslužne knjige na slavenski jezik, u čemu im je poslužilo novo pismo koje su osmislili, [[glagoljica]]. Narod je bio jako sretan zbog toga jer je bolje razumjelo kršćanstvo na svom materinskom jeziku nego na latinskom. Međutim, ubrzo su im se suprotstavili germanski svećenici i optužili ih za [[Hereza|herezu]]. Međutim, mudri papa [[Hadrijan II.]] shvatio je tu igru i odobrio bogoslužje na slavenskom jeziku i proglasio Metoda biskupom.<ref>Bitno.net: [https://www.bitno.net/vjera/svetac-dana/ciril-i-metod/ Sv. Ćiril i Metod]</ref><ref>Župa Sv. Ćirila i Metoda Osijek: [http://www.cirilimetod.hr/ostali-sadrzaji/sv-ciril-i-metod.html Sv. Ćiril i Metod] <br> ''"U međuvremenu je stiglo u Bizant poslanstvo kneza Rastislava (846-860) koji je vladao u Velikoj Moravskoj. On je tražio za svoju kneževinu jednog biskupa te misionare koji bi njegovu narodu naviještali Evanđelje na slavenskom jeziku. Moravsku su djelomično misionarili misionari sa Zapada koji su, osim evangelizacije nastojali i oko ekspanzije Zapadnog carstva. Rastislav je htio svoju državu osloboditi od političkog utjecaja germanskih, odnosno franačkih biskupa te svojoj zemlji pribaviti vlastitu crkvenu hijerarhiju. Car je za tu misiju odabrao Ćirila i Metodija jer su oni, rodom iz Soluna, govorili staroslavenskim jezikom. Tada ni Moravljani ni ostali Slaveni nisu imali svoju literaturu. Stoga je Konstantin (monaško mu je ime Ćiril) prije polaska u Moravsku najprije stvorio novi alfabet te na staroslavenski jezik počeo prevoditi svete knjige. Godine 863. Konstantin u pratnji Metodija i još nekih učenika pođe u Moravsku, opskrbljen carevim preporučnim pismom. U Moravskoj su se Ćiril i Metod dali na posao poglavito propovijedanjem te odgojem mladog klera. Uz pomoć Metodija Ćiril je na staroslavenski jezik preveo s grčkog liturgijske tekstove, a neke i s latinskog. Propovijedanje i slavljenje bogoslužja, na jeziku narodu razumljivu, urodilo je velikim uspjesima, ali je u isto vrijeme kod franačkog klera probudilo neprijateljski stav pa ih optužiše u Rimu zbog navodnog krivovjerja. Nakon tri i po godine djelovanja u Moravskoj Ćiril i Metod s nekolicinom učenika dadoše se na put u Rim. Ondje ih je svečano primio papa Hadrijan II. (867.-872.). Učinio je to zbog relikvija sv. Klementa koje su Sveta Braća sa sobom ponijela. Obavijestivši se o radu Sv. Braće u Moravskoj, Papa je priznao njihovu pravovjernost te potvrdio upotrebu staroslavenskog jezika u bogoslužju. Metod je u Rimu bio zaređen za svećenika, a donedavno se mislilo da je ondje Ćiril bio posvećen za biskupa, što ne odgovara povijesnoj istini. Zato se oni u liturgiji službeno nazivaju: sv. Ćiril, monah, i sv. Metod, biskup. Metod je, naime, kasnije primio biskupski red. Ćiril se u međuvremenu u Rimu teško razbolio. Za vrijeme bolesti se službeno zamonašio. U Vječnom je gradu umro 14. veljače 869. te bio pokopan u bazilici Sv. Klementa, gdje mu se grob nalazi još i danas. Nakon pregovora s knezovima Moravske i Panonije, Papa je Metodija imenovao nadbiskupom staroga Sirmiuma, današnje Mitrovice, te ga poslao u Moravsku kao papinskog legata."''</ref>
+
Kad je palo Rimsko Carstvo, zaustavili su se progoni Crkve na oko 1500 godina. Kršćanstvo je ubrzo postalo dominatna religija u Europi, a dobilo je čak i svoju državu u kojoj je stolovao papa - [[Papinska država|Papinsku državu]]. Kršćanski pape održavali su veze s Francima, iz čega su i kralj i Crkva vukli korist. 800. godine papa [[Lav III.]] je priznao Karla za rimskog cara, s čim se nije složio bizantski car, koji je priznao tu titulu tek 12 godina kasnije nakon završetka rata.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=30547 Karlo I. Veliki]</ref> U to su doba razmirice između zapada i istoka po pitanju vjere postale još jače, što je trajalo još od doba Rimskog Carstva. U to doba grade se i prvi [[Samostan|samostani]] i nastaju [[crkveni redovi]]. Još u 6. stoljeću nastao je prvi crkveni red - [[benediktinci]].<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=6876 Benediktinci] <br> ''"benediktinci, katolički monaški red, osnovao ga je sv. Benedikt iz Nursije 529. u Montecassinu i dao Pravilo (Regula). Prema osnovnom načelu »moli i radi« (ora et labora), posvećuju se skrovitu životu u šutnji, molitvi i manualnome radu, kojemu poslije nadodaju škole i intelektualni rad. Prvotni im je razvoj ometan provalom Langobarda, a velik su procvat doživjeli u karolinško doba, kada su postali nositelji crkvene i kulturne obnove. Prvih su stoljeća bili i misionari u pokrštavanju germanskih i drugih naroda. "''</ref> Početkom 9. stoljeća nekoliko zapadnoslavenskih plemena osniva novu državu u Europi i naziva je [[Velikomoravska kneževina]]. [[863.]] godine moravski knez [[Rastislav]] poslao pismo bizantskom caru tražeći dva misionara vješta slavenskom jeziku, u želji da mu narod bude bolje poučen u pitanjima vjere.
 
=== Nova kraljevstva i obnova Bizanta ===
 
''Podrobniji članak o temama'': [[Prvo Bugarsko Carstvo]], [[Bizantsko Carstvo pod Makedonskom dinastijom]]
 
 
Pred kraj ranog srednjeg vijeka svuda po Europi počela su nicati nova kraljevstva. Jedna od novoosnovanih država je i [[Velika Britanija]], englesko kraljevstvo koje postoji i danas. Papa [[Lav IV.]] pomazao je za kralja [[Alfred Veliki|Alfreda]], sina malog britanskog kraljevstva, koji je vladao od [[871.]] do [[899.]] Alfred je porazio agresivne Dance, reformirao vojsku, podijelio zemlju na grofovije, organizirao porezni sustav i donosio zakone. Poticao je poljoprivredu, osnivao gradove i obnovio [[London]]. Prevodio je latinska i grčka djela na engleski jezik te okupljao učene ljude na svom dvoru. U njegovo doba Engleska je postala druga najveća sila Europe i zavladala južnim dijelom [[Velika Britanija|Velike Britanije]].<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=1675 Alfred Veliki]</ref> [[841.]] g. škotska plemena se ujedinjuju u [[Kraljevina Škotska|Kraljevinu Škotsku]] čiji je prvi kralj postao [[Kenneth I. MacAlpin]]. Tijekom brojnih ratova proširio je svoje kraljevstvo i utvrdio dominaciju na sjeveru Velike Britanije.<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=31203 Kenneth I. MacAlpin]</ref> Na teritoriju Njemačke vrlo je moćna postala [[Otonska dinastija]]. Kralj [[Oton I. Veliki]] je pobijedio pobunjenike i proširio teritorij svojeg kraljevstva. [[962.]] g. papa [[Ivan XII.]] ga kruni i daje mu titulu rimsko-njemačkog cara, čime nastaje [[Sveto Rimsko Carstvo]].<ref>Hrvatska enciklopedija: [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=45886 Oton I. Veliki]</ref>
 
   
 
[[|]]
 
[[|]]
Redak 81: Redak 81:
 
<references />
 
<references />
   
  +
[[Kategorija:Povijest]]
 
[[Kategorija:Povijesna razdoblja]]
 
[[Kategorija:Povijesna razdoblja]]
 
[[Kategorija:Povijest (doba)]]
 
[[Kategorija:Povijest (doba)]]
  +
[[Kategorija:Manja povijesna razdoblja]]
 
[[Kategorija:Razdoblje poslije Krista]]
 
[[Kategorija:Razdoblje poslije Krista]]
 
[[Kategorija:Srednji vijek]]
 
[[Kategorija:Srednji vijek]]
  +
[[Kategorija:Povijest svijeta]]
  Loading editor

Pregled kako će stranica izgledati

Mobile

Desktop