FANDOM


(dodavanje činjenica o smrti, umjetničkom doprinosu, vanjske poveznice)
(nepostojeći predložak)
 
Redak 2: Redak 2:
 
|ime = Slobodan Praljak
 
|ime = Slobodan Praljak
 
|datum rođenja = [[2. siječnja]] [[1945.]]
 
|datum rođenja = [[2. siječnja]] [[1945.]]
|mjesto rođenja = [[Čapljina]], {{ZD|B|BIH}} [[BiH]]
+
|mjesto rođenja = [[Čapljina]], [[BiH]]
 
|datum smrti = [[29. studenog]] [[2017.]]
 
|datum smrti = [[29. studenog]] [[2017.]]
 
|mjesto smrti = [[Haag]], [[Nizozemska]]
 
|mjesto smrti = [[Haag]], [[Nizozemska]]

Trenutačna izmjena od 19:59, 30. prosinca 2019.

Glavni članak | Galerija | Citati | Tekstovi | Razgovor


Slobodan Praljak
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 2. siječnja 1945.
Mjesto rođenja Čapljina, BiH
Datum smrti 29. studenog 2017.
Mjesto smrti Haag, Nizozemska
Nacionalnost Hrvat
Državljanstvo Hrvatsko
Nadimak Brada
Supruga Kaćuša (Kaća) Praljak
Knjige 34 publikacije
Opis vojnoga službovanja
Čin General pukovnik
Ratovi Domovinski rat
Rat u BiH
Važnije bitke Operacija Lipanjske zore
Obrana Sunje
Vojska Hrvatska vojska
Hrvatsko vijeće obrane
Rod vojske Kopnena vojska
Odlikovanja Velered kralja Petra Krešimira IV.

Slobodan Praljak (2. siječnja 1945., Čapljina - 29. studenog 2017., Haag), hrvatski filozof, sociolog, političar, redatelj i vojni zapovjednik, general-pukovnik Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane. Istaknuo se u obrani Hrvatske i Herceg-Bosne tijekom velikosrpske agresije.

ŽivotopisEdit

Djetinjstvo i mladost Edit

Slobodan Praljak rođen je 2. siječnja 1945. u Čapljini. Njegova obitelj bila je hrvatska i katolička. Osnovnu školu pohađao je u Rami, a realnu gimnaziju u Širokom Brijegu i Mostaru.[1] Prvi je put diplomirao 1970. na Fakultetu elektronike i računalstva u Zagrebu s prosjekom ocjena 4,5. Drugi je put diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu 1971., a treći put na Akademiji za kazalište, film i televiziju (današnja Akademija dramskih umjetnosti). Predavao je filozofiju i sociologiju.[2]

Tijekom 1970-ih i 1980-ih bio je kazališni redatelj u Zagrebu, Osijeku i Mostaru. Krajem 1980-ih bavio se i filmskom režijom, ponajviše dokumentarnih filmova.[3]

Politički angažmanEdit

Dana 17. lipnja 1989. prisustvovao je Osnivačkoj skupštini HDZ-a i postao jedan od njezinih osnivača. Unatoč tome, iduće je godine izašao iz njega i priključio se centrističkoj Hrvatskoj demokratskoj stranci, u kojoj je 1991. postao i glavni tajnik. Međutim, u proljeće napušta politički angažman zbog ratnog stanja u državi.[1]

Domovinski rat i Rat u BiHEdit

Obrana SunjeEdit

Nakon velikosrpskog napada na Republiku Hrvatsku 1991., Praljak se dragovoljno prijavljuje u Oružane snage Republike Hrvatske. Nakon četničkog napada na strateško važnu Sunju 27. srpnja, Praljak postaje zapovjednik obrane. Od 3. rujna 1991. do veljače 1992. Praljak je predvodio mjesne branitelje i uspio obraniti Sunju od četničkih napada. On je organizirao i učvrstio obranu, utemeljio Satniju hrvatskih umjetnika i osjetno poboljšao živote branitelja i mještana. Zbog velikih zasluga u junačkoj obrani Sunje unaprijeđen je u čin general bojnika.[4]

Obrana Herceg-BosneEdit

Nakon hrabre obranje Sunje, Praljak odlazi u Herceg-Bosnu i postaje vođa ondašnjih hrvatskih branitelja. U lipnju 1992. sudjeluje u Operaciji Lipanjske zore, prvom hrvatskom pobjedom nad četnicima, kojom su oslobođeni dolina Neretve. Između 1992. i 1993. bio je jedan od 14 članova Vijeća narodne obrane RH te član Hrvatskog državnog povjerenstva za odnose s UNPROFOR-om. Dana 13. svibnja imenovan je predstavnikom Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane.

Od 24. srpnja do 8. rujna bio je načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane. Njegove su odluke doprinijele utvrđivanju crte obrane prema Armiji BiH, a posebno se istaknuo propuštanjem humanitarnog konvoja UNHCR-a za Mostar, koji je prethodno bio zaustavljen u Čitluku. U studenome se sukobio s Mladenom Naletilićem, zapovjednikom Kažnjeničke bojne, zbog čega je smijenjen s dužnosti načelnika Glavnog stožera HVO-a.[3]

Dana 9. rujna srušen je Stari most u Mostaru, a ljevičarski mediji naklonjeni JNA i četnicima optužili su Praljka da je kao načelnik Glavnog stožera naredio uništenje mosta. Međutim, optužba je sama po sebi apsurdna, jer je Praljak dan ranije smijenjen s dužnosti, pa nije mogao narediti rušenje mosta! Prava istina je da je most uništen eksplozivnim nabojem postavljenim na lijevoj obrani Neretve, koju je okupirala Armija BiH. Praljak ima i dokaze za svoje tvrdnje, jer postoje tri autentične snimke koje dokazuju da je govorio istinu.[5]

OptužnicaEdit

Slobodan Praljak se nalazio među šest hrvatskih političara i časnika iz Bosne i Hercegovine (tzv. hercegbosanska šestorka), koji su se dragovoljno odazvali pozivu na suđenje pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije zbog lažne optužbe za ratne zločine u ratu u Bosni i Hercegovini. Zajedno s Jadrankom Prlićem, Milivojom Petkovićem, Brunom Stojićem, Valentinom Ćorićem i Berislavom Pušićem, optužen je od tužiteljstva Haškog suda po točkama optužnice koje uključuju zločine protiv čovječnosti po Ženevskoj konvenciji kršenja prava ratovanja.

Optužnica ih je teretila za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu koji je navodno počeo 18. studenoga 1991. godine osnivanjem Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i trajao do ožujka 1994. godine kada je Washingtonskim sporazumom prekinut Bošnjačko-hrvatski sukob i potpisano osnivanje Federacije Bosne i Hercegovine. U svom prvom iskazu pred Haškim sudom, 6. travnja 2004. godine izjasnio se da po svim točkama optužnice nije kriv.[6]

Suđenje i smrtEdit

Slobodan Praljak preuzeo je na sebe zadatak pranja ljage s imena časnih hrvatskih vojnih zapovjednika i junaka. Uz pomoć svojih suradnika iz Ureda obrane prikupio je mnoge informacije o odnosu Hrvatske i BiH te je objavio 34 publikacije na tu temu, koje su javno dostupne na hrvatskom i engleskom jeziku. Na suđenju je iznio mnoge argumente, citate i dokaze o svojoj nevinosti. U završnom obraćanju poručio je sucima da je njegova savjest čista i da zna da nije kriv za ratne zločine. Dana 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je presudom osuđen na 20 godina zatvora.[7]

Dana 29. studenog 2017. na izricanju drugostupanjske presude potvrđena je kazna iz prvostupanjske presude, iako je dokazano da Praljak nije učinio većinu zločina koje su mu pripisali protuhrvatski jugonostalgični elementi. [8] Međutim, znajući da je nevin, Praljak je popio filijalu cijankalija i rekao:

"Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu."
—Slobodan Praljak[[[3]|[src]]]

Slobodan Praljak preminuo je od zastoja srca dva sata nakon ispijanja otrova.[9] Velik dio hrvatskog naroda u Hrvatskoj i BiH doživio je presudu kao veliku nepravdu i izdaju[10][11], a toj procjeni pridružio se i hrvatski politički vrh.[12]

Umjetnički doprinosEdit

KnjigeEdit

Tijekom suđenja Praljak je napisao 34 knjige o Domovinskom ratu i Ratu u BiH u kojima iznosi činjenice, dokumente, svjedočenja, karte i videomaterijale.[13] Ministarstvo kulture i Ministarstvo financija u vrijeme izdajničkih SDP-ovih vlada proglasilo je njegove knjige šundom na koje se plaća PDV te je 7. svibnja 2013. ovrhom nad njegovim računom naplatilo 435 tisuća kuna.[14] Tako je hrvatska komunistička vlast pomagala obranu generala koji se borio protiv velikosrpskih agresora koji su je htjeli uništiti.

FilmografijaEdit

Slobodan Praljak režirao je filmove:

  • Jegulje putuju u Sargaško more (1979.) - dokumentarni film
  • Smrt psa (1980.) - dokumentarni film
  • Povratak Katarine Kožul (1989.) - drama (za ovaj film je napisao i scenarij)
  • Sandžak (1990.) - dokumentarni film
  • Duhan (1990.) - dokumentarni film

Režirao je i TV seriju Blesan i tulipan (1976.) te TV dramu Novela od stanca (1980.)

IzvoriEdit

Vanjske povezniceEdit

Community content is available under CC-BY-SA unless otherwise noted.