Slobodan Praljak | |
---|---|
Opći životopisni podatci | |
Datum rođenja | 2. siječnja 1945. |
Mjesto rođenja | Čapljina, BiH |
Datum smrti | 29. studenog 2017. |
Mjesto smrti | Haag, Nizozemska |
Nacionalnost | Hrvat |
Državljanstvo | Hrvatsko |
Nadimak | Brada |
Supruga | Kaćuša (Kaća) Praljak |
Knjige | 34 publikacije |
Opis vojnoga službovanja | |
Čin | General pukovnik |
Ratovi | Domovinski rat Rat u BiH |
Važnije bitke | Operacija Lipanjske zore Obrana Sunje |
Vojska | Hrvatska vojska Hrvatsko vijeće obrane |
Rod vojske | Kopnena vojska |
Odlikovanja | Velered kralja Petra Krešimira IV. |
Slobodan Praljak (2. siječnja 1945., Čapljina - 29. studenog 2017., Haag), hrvatski filozof, sociolog, političar, redatelj i vojni zapovjednik, general-pukovnik Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane. Istaknuo se u obrani Hrvatske i Herceg-Bosne tijekom velikosrpske agresije.
Životopis
Djetinjstvo i mladost
Slobodan Praljak rođen je 2. siječnja 1945. u Čapljini. Njegova obitelj bila je hrvatska i katolička. Osnovnu školu pohađao je u Rami, a realnu gimnaziju u Širokom Brijegu i Mostaru.[1] Prvi je put diplomirao 1970. na Fakultetu elektronike i računalstva u Zagrebu s prosjekom ocjena 4,5. Drugi je put diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu 1971., a treći put na Akademiji za kazalište, film i televiziju (današnja Akademija dramskih umjetnosti). Predavao je filozofiju i sociologiju.[2]
Tijekom 1970-ih i 1980-ih bio je kazališni redatelj u Zagrebu, Osijeku i Mostaru. Krajem 1980-ih bavio se i filmskom režijom, ponajviše dokumentarnih filmova.[3]
Politički angažman
Dana 17. lipnja 1989. prisustvovao je Osnivačkoj skupštini HDZ-a i postao jedan od njezinih osnivača. Unatoč tome, iduće je godine izašao iz njega i priključio se centrističkoj Hrvatskoj demokratskoj stranci, u kojoj je 1991. postao i glavni tajnik. Međutim, u proljeće napušta politički angažman zbog ratnog stanja u državi.[1]
Domovinski rat i Rat u BiH
Obrana Sunje
Nakon velikosrpskog napada na Republiku Hrvatsku 1991., Praljak se dragovoljno prijavljuje u Oružane snage Republike Hrvatske. Nakon četničkog napada na strateško važnu Sunju 27. srpnja, Praljak postaje zapovjednik obrane. Od 3. rujna 1991. do veljače 1992. Praljak je predvodio mjesne branitelje i uspio obraniti Sunju od četničkih napada. On je organizirao i učvrstio obranu, utemeljio Satniju hrvatskih umjetnika i osjetno poboljšao živote branitelja i mještana. Zbog velikih zasluga u junačkoj obrani Sunje unaprijeđen je u čin general bojnika.[4]
Obrana Herceg-Bosne
Nakon hrabre obranje Sunje, Praljak odlazi u Herceg-Bosnu i postaje vođa ondašnjih hrvatskih branitelja. U lipnju 1992. sudjeluje u Operaciji Lipanjske zore, prvom hrvatskom pobjedom nad četnicima, kojom su oslobođeni dolina Neretve. Između 1992. i 1993. bio je jedan od 14 članova Vijeća narodne obrane RH te član Hrvatskog državnog povjerenstva za odnose s UNPROFOR-om. Dana 13. svibnja imenovan je predstavnikom Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane.
Od 24. srpnja do 8. rujna bio je načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane. Njegove su odluke doprinijele utvrđivanju crte obrane prema Armiji BiH, a posebno se istaknuo propuštanjem humanitarnog konvoja UNHCR-a za Mostar, koji je prethodno bio zaustavljen u Čitluku. U studenome se sukobio s Mladenom Naletilićem, zapovjednikom Kažnjeničke bojne, zbog čega je smijenjen s dužnosti načelnika Glavnog stožera HVO-a.[3]
Dana 9. rujna srušen je Stari most u Mostaru, a mediji naklonjeni JNA optužili su Praljka da je kao načelnik Glavnog stožera naredio uništenje mosta. Optužba je neobična jer je Praljak dan ranije smijenjen s dužnosti, pa nije mogao narediti rušenje mosta. On je ustvrdio kako je most uništen eksplozivnim nabojem postavljenim na lijevoj obrani Neretve, koju je okupirala Armija BiH. Za svoje tvrdnje ima i dokaze, jer postoje tri autentične snimke koje dokazuju da je govorio istinu.[5]
Optužnica
Slobodan Praljak se nalazio među šest hrvatskih političara i časnika iz Bosne i Hercegovine (tzv. hercegbosanska šestorka), koji su se dragovoljno odazvali pozivu na suđenje pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije zbog lažne optužbe za ratne zločine u ratu u Bosni i Hercegovini. Zajedno s Jadrankom Prlićem, Milivojom Petkovićem, Brunom Stojićem, Valentinom Ćorićem i Berislavom Pušićem, optužen je od tužiteljstva Haškog suda po točkama optužnice koje uključuju zločine protiv čovječnosti po Ženevskoj konvenciji kršenja prava ratovanja.
Optužnica ih je teretila za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu koji je navodno počeo 18. studenoga 1991. godine osnivanjem Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i trajao do ožujka 1994. godine kada je Washingtonskim sporazumom prekinut Bošnjačko-hrvatski sukob i potpisano osnivanje Federacije Bosne i Hercegovine. U svom prvom iskazu pred Haškim sudom, 6. travnja 2004. godine izjasnio se da po svim točkama optužnice nije kriv.[6]
Suđenje i smrt
Slobodan Praljak preuzeo je na sebe zadatak pranja ljage s imena časnih hrvatskih vojnih zapovjednika i junaka. Uz pomoć svojih suradnika iz Ureda obrane prikupio je mnoge informacije o odnosu Hrvatske i BiH te je objavio 34 publikacije na tu temu, koje su javno dostupne na hrvatskom i engleskom jeziku. Na suđenju je iznio mnoge argumente, citate i dokaze o svojoj nevinosti. U završnom obraćanju poručio je sucima da je njegova savjest čista i da zna da nije kriv za ratne zločine. Dana 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je presudom osuđen na 20 godina zatvora.[7]
Dana 29. studenog 2017. na izricanju drugostupanjske presude potvrđena je kazna iz prvostupanjske presude, iako je dokazano da Praljak nije učinio većinu zločina koje su mu pripisali protuhrvatski jugonostalgični elementi. [8] Međutim, znajući da je nevin, Praljak je popio filijalu cijankalija i rekao:
Slobodan Praljak preminuo je od zastoja srca dva sata nakon ispijanja otrova.[9] Velik dio hrvatskog naroda u Hrvatskoj i BiH doživio je presudu kao veliku nepravdu i izdaju[10][11], a toj procjeni pridružio se i politički vrh.[12]
Umjetnički doprinos
Knjige
Tijekom suđenja Praljak je napisao 34 knjige o Domovinskom ratu i Ratu u BiH u kojima iznosi činjenice, dokumente, svjedočenja, karte i videomaterijale.[13] Ministarstvo kulture i Ministarstvo financija u vrijeme SDP-ovih vlada proglasilo je njegove knjige šundom na koje se plaća PDV te je 7. svibnja 2013. ovrhom nad njegovim računom naplatilo 435 tisuća kuna.[14]
Filmografija
Slobodan Praljak režirao je filmove:
- Jegulje putuju u Sargaško more (1979.) - dokumentarni film
- Smrt psa (1980.) - dokumentarni film
- Povratak Katarine Kožul (1989.) - drama (za ovaj film je napisao i scenarij)
- Sandžak (1990.) - dokumentarni film
- Duhan (1990.) - dokumentarni film
Režirao je i TV seriju Blesan i tulipan (1976.) te TV dramu Novela od stanca (1980.)
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Životopis Slobodana Praljka
- ↑ Baza hrvatske kinematografije: Slobodan Praljak
- ↑ 3,0 3,1 Braniteljski: Rođen Slobodan Praljak
- ↑ Braniteljski: Sunja: Važnost obrane mjesta i uloga generala Praljka
- ↑ Narod: (VIDEO) General Praljak o rušenju Starog mosta u Mostaru
- ↑ Druga proširena optužnica protiv hercegbosanske šestorke
- ↑ Večernji list: PRESUDE U HAAGU: 111 godina zatvora hrvatskoj šestorci, objavljeno 29. svibnja 2013.]
- ↑ Sudski sažetak (suđenje Slobodanu Praljku, v. str. 13-14), engleski jezik
- ↑ 24 sata: Uzviknuo: "General Praljak nije ratni zločinac!" i popio otrov!
- ↑ Dnevnik: U MOSTARU TISUĆE SVIJEĆA ZA PRALJKA: "Najveću odgovornost snosi Stipe Mesić koji je sav sretan dilao dokumente po Haagu
- ↑ Novi list: Na Mostu branitelja stotine građana zapalilo svijeće za Praljka
- ↑ BHRT: Plenković i Čović žale zbog smrti Praljka te prizivaju reviziju haške presude
- ↑ Mrežna stranica generala Slobodana Praljka
- ↑ Maxportal: DOKUMENT: Nina Obuljen je knjige generala Praljka o Domovinskom ratu proglasila šundom