Povijesna enciklopedija
Register
Advertisement
Povijesna enciklopedija

Sabirni logor Jasenovac (SFRJ) bio je jugokomunistički sabirni logor koji je djelovao od 1945. do .

Pozadina[]

Padom Kraljevine Jugoslavije u Travanjskom ratu 1941. utemeljena je Nezavisna Država Hrvatska, nacistička satelitska država pod vodstvom dr. Ante Pavelića. Pod nacističkim pritiskom organiziraju se prvi ustaški sabirni logori, od kojih je najveći bio Jasenovac. Između 1941. i 1945. u Jasenovcu je boravilo više stotina tisuća Srba, Židova, Roma i Hrvata antifašista. Prema sadašnjim znanstvenim izračunima, u Jasenovcu je život izgubilo oko 83 000 ljudi.

Nakon njemačke invazije na SSSR razbija se dotadašnje nacističko i komunističko jedinstvo, zbog čega Komunistička partija Jugoslavije pod Titovim vodstvom odlučuje pokrenuti narodnooslobodilački pokret s ciljem oslobođenja Jugoslavije od okupatora, ali i prisvajanja apsolutne vlasti. Zbog nedjelovanja HSS-a partizanski pokret naglo jača i do kraja 1944. osvaja veći dio NDH. U svibnju 1945. četnikopartizani osvajaju Zagreb, a ustaške vlasti bježe prema zapadu želeći se predati civilizarnim zapadnim Saveznicima, a ne partizanima. U strahu od četnikopartizanskih postrojaba prate ih stotine tisuća hrvatskih građana, radnika i seljaka. Na Bleiburgu Hrvati padaju u partizanske ruke i odlaze na Križni put, gdje ih je pobijeno najmanje 200.000, a ostali završavaju u sabirnim logorima.

Jasenovačka kronologija[]

Jasenovačka stratišta[]

Poratne komunističke pokolje u Jasenovcu prvi je put spomenuo Zvonko Ivanković - Vonta u tjedniku Globus 1992. gdje ističe kretanje kolone zarobljenika kroz Jasenovac i njihovo ubijanje "bez ikakve istrage i suda, a broj ubijenih se kretao između sedam i osam tisuća." Drago Ercegović uskoro je u Vjesniku iznio svoje potresno svjedočanstvo o jarcima i kanalima dubokim oko 1.5 m u kojima su bili pobijeni mrtvaci jedan do drugoga u civilnom i vojnom odijelu. Njihovi vjerojatni egzekutori bili su vojnici Jugoslavenske armije.

Znanstvena istraživanja[]

Jugokomunistička povjesnica fokusirala se isključivo na ustaški logor u Jasenovcu, a pogotovo na „Ciglanu“ kao najozloglašeniji među jasenovačkim logorima iz kojeg je 22. travnja 1945. izvršen proboj logoraša. Spominjanje logora poslije toga datuma je sporadično, fragmentarno i nesustavno. Dosadašnji izvori o tome svode se ponajviše na kratka usmena svjedočanstva koja do sada nisu bila potkrijepljena nikakvim izvornim dokumentima. Kroz proteklih gotovo sedamdeset godina nije bilo ozbiljnijeg i temeljitijeg pokušaja istraživanja poratnog logora u Jasenovcu.

Razlog tomu bila je cenzura znanstvenog mišljenja i ozbiljnijih istraživanja u jugoslavenskom totalitarnom sustavu. Cilj jugoslavenskih vlasti bila je demonizacija Hrvata i generalno okrivljavanje cijelog naroda zbog pojedinačnih zločina počinjenih u Jasenovcu. S obzirom na to da je hrvatski nacionalizam bio ključna prijetnja opstanku Jugoslavije kao centralizirane države, njezini su vlastodršci skrivali partizanske i jugokomunističke zločine, a uvećavali ustaške, pogotovo u Jasenovcu, gdje su tvrdili da je ubijeno i gotovo dva milijuna žrtava. Nezainteresiranost za razotkrivanje jugokomunističkih zločina nastavila se i raspadom SFRJ. [[|]] [1] [2]

Advertisement