Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 13: | Redak 13: | ||
Njemački mediji su se bavili delikatnošću papina posjeta Zagrebu u odnosu prema propalim pohodima Sarajevu i Beogradu, navodeći kako papi ''"treba puno umješnosti kako bi izbjegao da ga hrvatske vlasti ne upotrijebe za svoje ciljeve"''. Ističući povijesno značenje papina pohoda, većina novinara ''"ocjenjuje Papinu misiju kao čisto mirotvornu, koja bi trebala dati impuls pomirenju i čija bi poruka bila namijenjena i onima s onu stranu hrvatskih granica"''<ref>Ivanković, Nenad: ''Mirotvorna misija'', prijenos iz Bonna, Večernji list, br 11.147, str. 2., Zagreb, 12. rujna 1994.</ref> |
Njemački mediji su se bavili delikatnošću papina posjeta Zagrebu u odnosu prema propalim pohodima Sarajevu i Beogradu, navodeći kako papi ''"treba puno umješnosti kako bi izbjegao da ga hrvatske vlasti ne upotrijebe za svoje ciljeve"''. Ističući povijesno značenje papina pohoda, većina novinara ''"ocjenjuje Papinu misiju kao čisto mirotvornu, koja bi trebala dati impuls pomirenju i čija bi poruka bila namijenjena i onima s onu stranu hrvatskih granica"''<ref>Ivanković, Nenad: ''Mirotvorna misija'', prijenos iz Bonna, Večernji list, br 11.147, str. 2., Zagreb, 12. rujna 1994.</ref> |
||
| + | ====Drugi==== |
||
| + | "Što kazati nakon tako velikog i zanosnog svenarodnog zbora oko Svetog Oca Ivana P. II. u Zagrebu, na Mariji Bistrici, na Žnjanu u Splitu, u Solinu ... ? Ubilježili smo u knjigu poviestne memorije jedan, bez sumnje veoma značajan događaj... to nije samo datum pohoda Prvosvećenika RKC našoj domovini, nego i novi blaženik, zapravo, posebnom aureolom svetosti označen lik A. Stepinca. On ulazi u daljnju hrvatsku, i ne samo hrvatsku, povijest kao religiozni i etički simbol. Paradigma za proučavane ljudi jednog proturječnog vremena i model za nasljedovanje u budućnosti", rekao je Bono Z. Šagi komentirajući pohod. Dodao je kako će nakon pohoda ostati trajna činjenica, beatifikacija i lik novoga blaženika, koja "obvezuje s jedne strane na kritičko promišljanje nedavne povijesti, a s druge strane na analizu naše aktualne dhovnosti i mentaliteta". |
||
| + | |||
| + | Da se radi o iznimnom događaju potvrdio je i msgr. Josip Bozanić tada predsjednik HBK koji je u poruci za javnost neposrjedno prije pohoda rekao: "Postoje iznimni ljudi i trenutci kada povijesti ide naprijed njegovom zaslugom. (...) Drugi pohod... i beatifikacija...) zajedno tvore veličanstvenu i otajstvenu jedincatost, kojoj ni stoljeća neće umanjiti epohalno značenje. Pohod... i beatifikacija ... pružaju izvrstnu priliku da se otvori nova stranica povijesti KC u Hrvata i čitavom hrvatskom narodu. (...) To je pohod Duha koji nosi duhovske znakove... Prva poruka glasi: pripremi se, obnovi se, pokreni se, ostavi sve i slijedi znak! Znakovi su Ivan Pavao II. i novi blaženik ... Oni nas vode prema Gospodinu koji prolazi Hrvatskom."<ref>Šagi, Bono Zvonimir. ''Obnovljeno propovijedanje Evanđelja - glavni zadatak'', Kana, str. 5., br. 10/305, Zagreb, 1998.</ref> |
||
| + | |||
| + | Prema riječima dr. Franje Tuđmana papin pohod i beatifikacija dolaze u razdoblju "kada su Hrvatska, hrvatski narod i Crkva u Hrvata ponovno izloženi pritiscima, s težnjom da se poistovjeti NDH i današnja Hrvatska. Čin beatifikacije i dolazak Svetoga Oca su ne samo priznanje kard. Stepincu i katoličkoj Crkvi hrvatskoj, nego i hrvatskome narodu u cjelini. Moglo bi se reći ... i katoličanstvu u Europi, koje je također bilo izloženo u Drugom svjetskom ratu fašističkim pritiscima, a kasnije i komunističkim".<ref>''Intervju s predsjednikom RH dr. Franjom Tuđmanom: "Papina osobnost i snaga njegova katoličanstva čine ga najvećim moralnim autoritetom današnjice"'', Vjesnik, str. 3, br. 18.295., Zagreb, 2. listopada 1998.</ref> |
||
==Građa== |
==Građa== |
||
*Kuharić: "U Hrvatskoj se neće dogoditi ništa što se nije dogodilo u svakoj državi koju je papa posjetio", stoga "ne treba izvlačiti neke političke zaključke, prema ovome ili onome raspoloženju. Bit jest da se on susreće s Crkvom i da dolazi Crkvi kao njezin poglavar." |
*Kuharić: "U Hrvatskoj se neće dogoditi ništa što se nije dogodilo u svakoj državi koju je papa posjetio", stoga "ne treba izvlačiti neke političke zaključke, prema ovome ili onome raspoloženju. Bit jest da se on susreće s Crkvom i da dolazi Crkvi kao njezin poglavar." |
||
Inačica od 13. siječnja 2021. u 20:45
Odjeci
Papin pohod Hrvatskoj 10. rujna 1994. značio je ne samo podrška u ostvarenju tisućljetnog sna hrvatskog naroda o samostalnoj i suverenoj državi te u oslobađanju od jugokomunističkih vlasti i borbi protiv velikosrpskog agresora koji je razorio trećinu Hrvatske, nego i potvrda pripadnosti Hrvata katoličkoj crkvi te nastavak devetstogodišnje baštine Zagrebačke nadbiskupije. Povijesni papin pohod imao je veliko značenje za mladu hrvatsku državu čijoj su se samostalnosti opirali međunarodni čimbenici, pogotovo Englezi i Francuzi. Važnost papina pohoda izvrstno je opisao dr. Franjo Tuđman rekavši: " (papin posjet Hrvatskoj) najljepši je događaj hrvatske sadašnjosti. (...) Veličanstvenim i dostojanstvenim dočekom i ispraćajem Svetoga Oca, hrvatski je narod posvjedočio svoju pripadnost kršćanskoj civilizaciji, a mlada hrvatska država svoju punu zrelost."
Bogoslov Tomislav Šagi-Bunić navodi kako papin put u Hrvatsku spada u područje nove evangelizacije, posebno ističući "papin osebujan naglasak u sadržaju evangelizacije, na poruku o bogočovječnoj, kristovskoj vrijednosti i dostojanstvu svakog konkretnog čovjeka, i na njegova evangelizacijska putovanja u različite zemlje da on sam dođe u neposredan dodir s ljudima i narodima, što je (...) svakako jedinstvena novost." Smatra kako se Ivan Pavao II. izdvaja po "čistoj jasnoći, kojom zastupa prava naroda na samoodređenje i po brzini kojom je, u tom kontekstu, zauzeo stavove, požurivši se da prizna državu Hrvatsku." [1]
Prema riječima dr. Carla G. Strohma, papin dolazaka upravo otkazom posjeta Sarajevu dobiva novu dimenziju. Naime, "nakon odgode Sarajeva, a u oči dolaska Pape ...) za hrvatski narod i hrvatsku državu nastaje nova, zanimljiva svakako i ne baš besproblemska prespektiva. (...) Ivan Pavao II. najprije je htjio istodobno ili gotovo istodobno pohoditi Zagreb, Sarajevo i Beograd. Namjeravao je to, ne zato što bi žalio za propalom Jugoslavijom (...) već je tako htio dokazati da je voljan čuti sve strane, a da mu je zbiljski stalo do mira i pomirbe." S obzirom na to da mu je Beograd, tada pod četničkim terorom izražavao snažne protukatoličke vrijednosti i izjednačavao katolike s ustašama i zločincima, dok je put u Sarajevo bio onemogućen zbog svakodnevnog srbočetničkog granatiranja, Strohm navodi kako je Hrvatskoj "pripala uloga platforme u jugoistočnoj Europi, možda čak izloga kršćanstva i katolicizma, što se pod modernim pretpostavkama i uvjetima nadovezuje na povijestnu ulogu Hrvata kao antemurale christianitatis". Strohm zaključuje kako Ivan Pavao II. doživio neuspjeh u samo jednoj stvari, koju je snažno želio, a to je obnova odnosa prema pravoslavnoj crkvi, što "pogotovo važi za Srpsku Pravoslavnu Crkvu".[2]
Mišljenja hrvatske i inostrane javnosti o tome je li papin pohod bio pretežito državničke ili pastoralne naravi podijeljena su. Kardinal tako govori kako "ima ponajprije vjersko značenje, posebno moralni smisao za obnovu Crkve" jer je pristunost pape u nekome narodu trenutak kada "Bog opet progovara preko svoga sluge svakoj savjesti". Tvrdi kako se papin posjet Hrvatskoj ne razlikuje od njegovih posjeta drugoj državi te da je njegov posjet ponajprije važan za Katoličku Crkvu u Hrvata. Glavni tajnik Crkvenog odbora za doček Svetog Oca dr. Zvonimir Kurečić slaže se s Kuharićem i dokazuje pastoralnu narav njegova pohoda time što je papa odsjeo u nuncijaturi, a ne u hotelu, te da nije išao na ručkove s državnim vrhom nego je primao ljude u svojoj rezidenciji.
Predsjednik Državnog odbora za doček dr. Jure Radić naglasio je državno-politički aspekt papina pohoda, tvrdeći kako je "dolazak Svetog Oca, uoči vrlo važnih političkih događaja, kao što je sjednica Vijeća sigurnosti UN-a, prilika da nam svijet posveti više pažnje, jer je i ovom prigodom hrvatski narod pokazao svoju želju i volju za mir", dok su članovi njegove pratnje dodali kako bi papu jednako veličanstveno kao u Hrvatskoj dočekali još jedino u njegovoj rodnoj Poljskoj[3] (u kojoj je svojom podrškom radničkom pokretu odigrao vodeću ulogu u rušenju prosovjetskog boljševičkog sistema i utemeljenju demokracije, koja je svjetlo u današnjoj Europi koja sve više podliježe socijalizmu). Tadašnji predsjednik Crkvenog odbora za doček Svetog Oca msgr. Marko Culej rekao je kako na Radićeve riječi može reći samo "amen".
Inozemni tisak papinu je pohodu uglavnom pripisivao izrazito političke konotacije. Tako švicarski mediji, među kojima i jedan od najuglednijih dnevnika Le nouveau quotidien smatra kako je glavni razlog papina posjeta upravo podrška Hrvatskoj, a manje je vezan uz pastoralne stvari. Jedna tiskovina konstatira kako su hrvatske vlasti bile razočarane jer nisu uspjele izvući političku korist iz papina pohoda, dok je jedno marginalno filokomunističko glasilo objavilo lažnu vijest o navodnu papinu obračunu s dr. Franjom Tuđmanom.[4] Analogno tomu, američki liberalni mediji, izrazito nabijeni protukršćanskim svjetonazorom i veličanjem sekularnog fundamentalizma, iskoristili su posjet za bezočni napad na Svetog Oca, dotad neviđen čak i u krajnje lijevim glasilima ili publikacijama. Ipak, ozbiljni mediji kao New York Times i još nekoliko drugih većih tiskovina te portali BBC i CNN naveli su kako je "Papin posjet pokazao da je Hrvatska slobodna zemlja u kojoj se bez straha može štovati Gospodina".[5]
Njemački mediji su se bavili delikatnošću papina posjeta Zagrebu u odnosu prema propalim pohodima Sarajevu i Beogradu, navodeći kako papi "treba puno umješnosti kako bi izbjegao da ga hrvatske vlasti ne upotrijebe za svoje ciljeve". Ističući povijesno značenje papina pohoda, većina novinara "ocjenjuje Papinu misiju kao čisto mirotvornu, koja bi trebala dati impuls pomirenju i čija bi poruka bila namijenjena i onima s onu stranu hrvatskih granica"[6]
Drugi
"Što kazati nakon tako velikog i zanosnog svenarodnog zbora oko Svetog Oca Ivana P. II. u Zagrebu, na Mariji Bistrici, na Žnjanu u Splitu, u Solinu ... ? Ubilježili smo u knjigu poviestne memorije jedan, bez sumnje veoma značajan događaj... to nije samo datum pohoda Prvosvećenika RKC našoj domovini, nego i novi blaženik, zapravo, posebnom aureolom svetosti označen lik A. Stepinca. On ulazi u daljnju hrvatsku, i ne samo hrvatsku, povijest kao religiozni i etički simbol. Paradigma za proučavane ljudi jednog proturječnog vremena i model za nasljedovanje u budućnosti", rekao je Bono Z. Šagi komentirajući pohod. Dodao je kako će nakon pohoda ostati trajna činjenica, beatifikacija i lik novoga blaženika, koja "obvezuje s jedne strane na kritičko promišljanje nedavne povijesti, a s druge strane na analizu naše aktualne dhovnosti i mentaliteta".
Da se radi o iznimnom događaju potvrdio je i msgr. Josip Bozanić tada predsjednik HBK koji je u poruci za javnost neposrjedno prije pohoda rekao: "Postoje iznimni ljudi i trenutci kada povijesti ide naprijed njegovom zaslugom. (...) Drugi pohod... i beatifikacija...) zajedno tvore veličanstvenu i otajstvenu jedincatost, kojoj ni stoljeća neće umanjiti epohalno značenje. Pohod... i beatifikacija ... pružaju izvrstnu priliku da se otvori nova stranica povijesti KC u Hrvata i čitavom hrvatskom narodu. (...) To je pohod Duha koji nosi duhovske znakove... Prva poruka glasi: pripremi se, obnovi se, pokreni se, ostavi sve i slijedi znak! Znakovi su Ivan Pavao II. i novi blaženik ... Oni nas vode prema Gospodinu koji prolazi Hrvatskom."[7]
Prema riječima dr. Franje Tuđmana papin pohod i beatifikacija dolaze u razdoblju "kada su Hrvatska, hrvatski narod i Crkva u Hrvata ponovno izloženi pritiscima, s težnjom da se poistovjeti NDH i današnja Hrvatska. Čin beatifikacije i dolazak Svetoga Oca su ne samo priznanje kard. Stepincu i katoličkoj Crkvi hrvatskoj, nego i hrvatskome narodu u cjelini. Moglo bi se reći ... i katoličanstvu u Europi, koje je također bilo izloženo u Drugom svjetskom ratu fašističkim pritiscima, a kasnije i komunističkim".[8]
Građa
- Kuharić: "U Hrvatskoj se neće dogoditi ništa što se nije dogodilo u svakoj državi koju je papa posjetio", stoga "ne treba izvlačiti neke političke zaključke, prema ovome ili onome raspoloženju. Bit jest da se on susreće s Crkvom i da dolazi Crkvi kao njezin poglavar."
- francuski komunisti: papa se "zapravo došao obračunati s predsjednikom Tuđmanom i ekstremnim hrvatskim nacionalistima".
Literatura
- Rukavina, Ksenija: Hrvati papi - papa Hrvatima
- ↑ Šagi-Bunić, Tomislav: Papa nove evangelizacije, Kana-kršćanska obiteljska revija, br. 9/270., str. 9., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1994.
- ↑ Strhm, Carl G.: Mirotvorac s Istoka, Večernji list, br. 11.145., str. 6., Zagreb, 10. rujna 1994.
- ↑ Osmec, Branko: Konferencija za novinare press-službe Odbora za doček Sv. Oca, Večernji list, br 11.148., str. 3., Zagreb., 13. rujna 1994.
- ↑ Starešina, Višnja: Politiziranje na francuskom, prijenos iz Ženeve, Večernji list, br 11.148, str. 2, Zagreb, 13. rujna 1994.
- ↑ Goss, Vladimir: To će nesumnjivo razljutiti Srbe, Večernji list, br. 11.148., str. 2, Zagreb, 13. rujna 1994.
- ↑ Ivanković, Nenad: Mirotvorna misija, prijenos iz Bonna, Večernji list, br 11.147, str. 2., Zagreb, 12. rujna 1994.
- ↑ Šagi, Bono Zvonimir. Obnovljeno propovijedanje Evanđelja - glavni zadatak, Kana, str. 5., br. 10/305, Zagreb, 1998.
- ↑ Intervju s predsjednikom RH dr. Franjom Tuđmanom: "Papina osobnost i snaga njegova katoličanstva čine ga najvećim moralnim autoritetom današnjice", Vjesnik, str. 3, br. 18.295., Zagreb, 2. listopada 1998.