Istra

Glavni članak | Galerija | Citati | Razgovor

Istra je hrvatski poluotok, najveći na istočnoj obali Jadranskog mora.

Prapovijest

U Istri su ljudi živjeli već u prapovijesti. Već oko 800 000 pr. Kr. u pećini Šandalji kraj Pule nastao je oblutak oblikovan ljudskom rukom. Pronađeno je više pećinskih nalazišta iz mlađeg paleolitika (Romualdova pećina, Vergotinova pećina) i neolitika.

Stari vijek

Ilirska plemena

Indoeuropski selidbeni val iz 11. st. pr. Kr. dovodi u Istru stanovništvo koje antički izvori nazivaju Histrima. Histri su živjeli od rijeke Reke na istoku do Učke i Raše na zapadu, uglavnom u gradovima (Nezakcij, Picugi...) U sjevernoj Istri živjeli su Japodi, a istočno od Raše Liburni. Oko 400. pr. Kr. u Istru su provalili Kelti, no nisu ostavili nikakve tragove iza sebe.

Rimska okupacija

Histarski ratovi

U 3. st. pr. Kr. Istra se našla na putu rimskog širenja prema istoku te je bila pogođena Histarskim ratovima. Prvi histarski rat započeo je 221. pr. Kr. zbog histarskih gusarskih napada na moru. Rimski senat odlučio je sjeverozapadno od Istre osnovati strateški važnu koloniju Akvileju, što je bio povod Drugom histarskom ratu. U Trećem histarskom ratu Histri su poraženi u sjevernoj Istri te su se na čelu s kraljem Epulonom povukli u Nezakcij, koji je pao 177. pr. Kr. Unatoč tome, Rimljani su u potpunosti zavladali Istrom tek 50. pr. Kr.

Rimska provincija Istra

Rimska vladavina donijela je velike promjene u Istri. Rimske vlasti osnovale su mnoge gradove (Pietas Iulia, Parentium, Tergeste...), iz kojih su širili romanizaciju prema unutrašnjosti. Iako drevni stanovnici Istre nisu sudjelovali u Batonskom ratu, Rimljani su nakon pobjede nad Ilirima dodatno učvrstili vlast nad Istrom.

Razdoblje mira u Istri obilježio je veliki gospodarski razvoj: proizvodnja maslinova ulja i vina, uzgoj pšenice, stvaranje amfora i tkanine te kamenolomi. Promet se većinom odvijao Flavijskom cestom i morem na zapadnoj obali poluotoka. Osobita je pozornost posvećena graditeljstvu, što je najvidljivije u Puli, koja i danas ima mnoštvo rimskih znamenitosti: Arena, Augustov hram, Slavoluk Sergijevaca, Herkulova vrata i dr.

Srednji vijek

Istra nakon sloma Rimskog Carstva

Tijekom prvih seoba naroda Istra je bila pošteđena velikih provala, čak je i primala izbjeglice iz Panonije i Norika. Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva 476. osvaja ju germanski vojskovođa Odoakar, ali već 489. dolazi u posjed ostrogotskog kralja Teodorika Velikog. Godine 538. Istrom ovladava Bizant, tijekom čije vladavine dolazi do razvoja graditeljstva (Eufrazijeva bazilika, Bazilika sv. Marije Formoze).

Početkom 6. st. Istru pogađaju napadi Langobarda, Avara i Slavena. Istru 751. osvajaju Langobardi, 774. se vraća u okrilje Bizanta, a 789. potpada pod franačku vlast. Tijekom 10. st. zapadnom Istrom vladaju njemačke plemićke obitelji, a istočnom Istrom Hrvati. Car Henrik IV. dao je Istarsku markgrofoviju akvilejskom patrijarhu Sieghardu.

Hrvatsko-mletački ratovi

Podrobniji članak o temi: Hrvatsko-mletački ratovi
Tijekom 10. st. zapadni gradovi pokušavali su očuvati autonomni položaj u odnosu na njemačke moćnike, u čemu im je Venecija isprva pomagala, ali je počela istarsku situaciju koristiti kako bi se dokopali dijelova istarskog teritorija. Već 932. je sklopila ugovor s Koprom, a 1000. prilikom agresije na Dalmaciju dužd Petar II. Orseolo posjetio je Poreč i Pulu. U dugom mirnom razdoblju gradovi su gospodarski jačali, razvijali se i oslobodili njemačke nadmoći.

Stoga su se Pula, Kopar i Izola 1445. pobunili protiv Venecije, ali su poraženi i prisiljeni prisegnuti duždu na vjernost. Pula i saveznički gradovi pokušali su ponovnu pobunu, ali su 1150. ponovno poraženi i prisiljeni na sklapanje mira. Iste se godine dužd Domenico Morosini proglasio "gospodarem Istre". Nakon novog rata 1495. Pula je bila prisiljena srušiti svoje bedeme.

Od 1209. akvilejski patrijarsi nastoje pridobiti gradove za sebe. S obzirom na to da su se nametali kao izravni gospodari, gradovi su se odlučivali za manje opasnu mletačku vlast. Prvi joj se priklonio Poreč 1267., a u iduća dva desetljeća i ostali zapadni gradovi, tako da je Venecija zavladala cijelom zapadnom i južnom Istrom, sve do Labina i Plomina. Knezovi Gorički zadržali su Pazinsku knežiju, a Akvilejska patrijaršija odrekla se 1307. svih gradova osim Pule. Krajem 14. st. Venecija je oslabjela u ratovima protiv hrvatsko-mađarske koalicije, ali je mirom u Torinu 1381. ponovno zadobila Istru.

Posjedi knezova Goričkih organizirani su 1342. u samostalnu grofoviju. U savezu s Akvilejom, Austrijsko vojvodstvo i Koprom Gorički su napali Veneciju, ali nisu je uspjeli potpuno istisnuti iz Istre. Tada dolaze Habsburgovci te preuzimaju Trst i Pazinsku knežiju, čime je uspostavljena trostoljetna podjela Istre između Venecije i Austrije. U to vrijeme nastaju važni glagoljski natpisi (Istarski razvod, Plominski natpis, Supetarski fragment). Krajem 16. st. dodatni nemir u Istru unosi Matija Vlačić Ilirik širenjem protestantizma.

Novi vijek

Istra i ratovi

Istru je između 1470. i 1499. pogodio niz osmanskih napada, a u posljednjem je napadu 1511. najviše stradala Poreština. Dijelovi Istre opljačkani su i opustošeni tijekom Rata Cambraiske lige (1508. - 1516.) U Uskočkom ratu razaranja su bila osobito velika, a bolesti su se naglo proširile stanovništvom, pogotovo nakon izbijanja talijanske kuge 1629. Nakon Pariškog mira 1617. dio senjskih uskoka naselio se u Istri. Zbog propadanja gradova i iseljavanja stanovništva pokrenut je val naseljavanja dijelova Istre, u koju su dolazili Hrvati iz Dalmacije, Like, Bosne, Hercegovine i ostalih hrvatskih pokrajina.

Vanjske poveznice

• Istra na Hrvatskoj enciklopediji
• [[|]]

[[|]]