Hrvatska (službeni naziv: Republika Hrvatska), srednjoeuropska država u kojoj živi 4,3 milijuna stanovnika.
Hrvatska prije Hrvata (do 7. stoljeća)[]
Prapovijest[]
Hrvatski povijesni prostor prvi je put naseljen sredinom paleolitika. Na Hušnjakovu brdu kraj Krapine pronađeni su ljudski ostatci čija se starost procjenjuje na 100.000 godina.[1] Najstariji predmeti izrađeni ljudskom rukom na području današnje Hrvatske pronađeni su u špilji Šandalja kraj Pule, a nastali su oko 800. pr. Kr.[2] U neolitiku su najpoznatije kulture danilska i hvarska.
Početkom bakrenog doba razvija se vučedolska kultura, nazvana po nalazištu Vučedol kraj Vukovara.[3] Hrvatsku naseljavaju Kelti i Iliri podijeljeni u plemena (Histri, Liburni, Japodi, Delmati). U željezno doba stari Grci utemeljuju kolonije na Jadranu: u 4. st. pr. Kr. utemeljuju Issu, Pharos i Korkyru, u 3. st. pr. Kr. Tragurij i Epetij, a u 2. st. pr. Kr. trgovačko naselje Salonu.[4]
Stari vijek[]
Istovremeno su Rimljani i Histri vodili četiri rata koji su završili rimskim osvajanjem Istre, a kasnije i cijelog hrvatskog povijesnog prostora.[5] Nakon Panonskog rata rimskom provincijom postaje i Panonija, koja će početkom 2. st. biti podijeljena na manje dijelove.[6] Istaknuti rimski gradovi u Hrvatskoj bili su Mursa (Osijek), Siscia (Sisak), Sirmij (Srijemska Mitrovica), Iader (Zadar), Pola (Pula) i Parentium (Poreč).[7]
Hrvatska od 7. do 11. stoljeća[]
Dolazak Hrvata i prvi knezovi[]
Tijekom Gotskih ratova hrvatski povijesni prostor vraćen je pod rimsku upravu. U Panoniju u 5. st. prodiru Langobardi, a u 6. st. Avari i Slaveni. Na poziv bizantskog cara Heraklija 626. u zapadni Bizant dolaze Hrvati kako bi se borili protiv Avara. U djelu "O upravljanju carstvom" navodi se da su Hrvati, pod vodstvom kneza Porge, otjerali Avare i zaposjeli prostor današnje Hrvatske. Hrvatska mitologija navodi ratove s Avarima i konačnu pobjedu uz pomoć mitskog slavenskog boga Peruna. Prvi poznati hrvatski vladar bio je Ljudevit Posavski, knez Panonske Hrvatske, koji je 819. podigao ustanak protiv Franačke zbog okrutnosti furlanskog markgrofa. Uz pomoć dalmatinskog kneza Borne, franačkog vazala, Franci su 822. osvojili Sisak, a 823. Bornin je ujak Ljudemisl ubio Ljudevita.[8] Knez Mislav (835. - 845.) vodio je rat protiv Mlečana i okončao ga mirom 839. u Poljici.[9]
Hrvatski knezovi i kraljevi[]
Knez Trpimir (845. - 864.) bio je jedan od moćnijih hrvatskih vladara. Ratovao je protiv Bugara, protjerao bizantsku vojsku iz dalmatinskih gradova i primio franačkog disidenta Gottschalka. Utemeljio je dinastije Trpimirovića i doveo benediktince u Hrvatsku.[10] Njegova sina Zdeslava zbacio je Domagoj (864. - 876.), kojeg je papa Ivan VII. zbog oslobađanja Barija od Saracena nazvao "slavnim knezom", a Mlečani zbog ratova i gusarenja "najgorim knezom Slavena".[11] Svrgnuvši probizantskog kneza Zdeslava, Branimir (879. - 892.) se oslonio na papu, koji u pismu 7. lipnja 879. navodi da je blagoslovio i njega i njegov narod (Hrvate), čime je Hrvatska de facto stekla međunarodno priznanje i potvrdu svoje neovisnosti. Djelovao je na uspostavi državnog jedinstva, gradio crkve i pokrštavao Hrvate.[12]
Tomislav (910. - 928.), jedan od najmoćnijih vladara u hrvatskoj povijesti, ostao je zapamćen po legendarnoj krunidbi na Duvanjskom polju 925., o kojoj povjesničari još dvoje je li se zaista dogodila. Tijekom vladavine ratovao je protiv Bugara kao saveznik Bizanta, zaustavio mađarsko osvajanje i pripojio Panoniju Hrvatskoj. Sudjelovao je na Splitskim crkvenim saborima.[13] Njegovi su nasljednici očuvali snagu Hrvatske, no u vrijeme kneza Miroslava (945. - 949.) njezinu moć slabe dinastičke borbe, jačanje Srbije i Venecije te gubitak dijela Bosne i Paganije. Mihajlo Krešimir II. (949. - 969.) ojačao je vojnu snagu Hrvatske, a Stjepan Držislav (969. - 996.) je kao bizantski saveznik u ratu protiv Bugara dobio upravu nad dalmatinskim gradovima i znakove kraljevske časti, zbog čega se smatra prvim hrvatskim kraljem.[14][15] Nakon njegove smrti ratove za prijestolje iskoristila je Venecija pod vodstvom dužda Petra II. Orseola, koji je 1000. primio prisegu vjernosti od svih dalmatinskih gradova, od Osora do Dubrovnika, a osvojio je i Lastovo, čime je položio temelj budućoj mletačkoj vlasti.[16]
Najznačajnije je djelo Stjepana I. (1030. - 1058.) povratak Zadra Hrvatskoj.[17] Petar Krešimir IV. (1058. - 1074.) pokrenuo je feudalizaciju poticao je razvoj gradova tako što je izgradio Šibenik ("Krešimirov grad") i premjestio prijestolnicu u Nin. Pripojio je Hrvatskoj Dalmaciju, Bosnu i Paganiju.[18][19] Naslijedio ga je Dmitar Zvonimir (1075. - 1089.), njegov bivši suvladar, koji se nakon krunidbe zakleo na vjernost papi Grguru VII. Ratovao je protiv Bizanta i Venecije u savezništvu s Normanima te nastavio proces feudalizacije. Prema legendi, ubijen je nasilnom smrću od strane hrvatskog plemstva, koje nije htjelo na papin poziv poći u oslobođenje Jeruzalema od islamskog terora.[20] Posljednji hrvatski kralj bio je Stjepan II. (1089. - 1091.), čija je vladavina obilježena slabljenjem središnje vlasti.[21] Nakon njegove smrti Slavoniju je osvojio ugarski kralj Ladislav, koji je utemeljio i Zagrebačku biskupiju.[22] Njegov nećak Koloman pobijedio je samoproglašenog kralja Petra Snačića u bitci na Gvozdu 1097. i nastavio osvajanje Hrvatske do Jadrana. S hrvatskim plemstvom potpisao je 1102. sporazum Pacta conventa i okrunio se u Biogradu za kralja Hrvatske i Dalmacije, čime je Hrvatska ušla u personalnu uniju s Ugarskom, što je de facto označilo kraj njezina postojanja kao samostalne i suverene države.[23]
Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo[]
Podrobniji članak o temi: Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo
Nakon potpisivanja sporazuma s hrvatskim plemstvom, Koloman je nastavio jačati svoj položaj u Hrvatskoj. Zahvaljujući bizantskoj potpori i slabosti Venecije, Kolomanu je vlast 1105. priznala dalmatinska prijestolnica Zadar, a do 1107. i Trogir, Split, Osor i Krk, dok je Rab osvojen silom.[24] Venecija pokreće 1115. rat protiv Mađara i uspijeva zauzeti cijelu dalmatinsku obalu, ali nakon poraza kod Zadra 1117. kralj Stjepan II. prisiljava je na petogodišnje primjere i gubitak svih osvojenih područja osim Zadra. Ponovno osvajaju Dalmaciju 1125., a gube je 1133. tijekom vladavine Bele II. Slijepog. Nakon kratkog razdoblja mira bizantski car Manuel I. Komnen upada 1164. u hrvatske zemlje Srijem i Bačku.
[[|]]
Izvori[]
- ↑ Hušnjakovo brdo, www.arheologija.hr, 27. ožujka 2012., pristupljeno 1. prosinca 2020.
'"Starost krapinskog pračovjeka procjenjuje se na 100 000 godina" - ↑ Istra Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 1. prosinca 2020.
"Već oko 800 000 god. pr. Kr. u pećini Šandalji kraj Pule nastao je oblutak oblikovan ljudskom rukom." - ↑ Vučedolska kultura Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 1. prosinca 2020.
- ↑ Grčka kolonizacija na Jadranu Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. LZMK, 2020. Pristupljeno 1. prosinca 2020.
- ↑ Istra - povijest Hrvatska enciklopedija, LZMK, 2020. Pristupljeno 5. prosinca 2020.
"221. pr. Kr. došlo je do I. rimsko-histarskoga rata, kojemu su izravan povod bili histarski gusarski napadaji na moru, no oni su se nastavili i poslije. (...) U III. ratu Histri su 178. pr. Kr. poraženi na sjeveru Istre pa su se s kraljem Epulonom utvrdili nedaleko Pule, u Nezakciju koji je pao 177. pr. Kr. (...) Do posljednjeg, IV. rimsko-histarskoga rata došlo je 129. pr. Kr. pri rimskom pohodu na Japode. Otkako su 50. pr. Kr. pokorili Liburne, Rimljani su zavladali cijelim poluotokom" - ↑ Panonija Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 1. prosinca 2020.
- ↑ Hrvatski prostor u rimsko doba, www.e-sfera.hr, pristupljeno 1. prosinca 2020.
"U Dalmaciji su uz Salonu važni rimski gradovi bili Jadera (Zadar) ... Najveći rimski gradovi u Panoniji bili su Mursa (Osijek) i Cibalae (Vinkovci). Panonski su se gradovi razvili i uz plovne rijeke, poput Siscije (Sisak) i Marsonije (Slavonski Brod). U Histriji su pak najvažniji gradovi bili Pola (Pula) i Parentium (Poreč)." - ↑ Blažina, Boris: Ustanak Ljudevita Posavskog, www.povijest.hr, pristupljeno 3. prosinca 2020.
- ↑ Mislav Opća i nacionalna enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 3. prosinca 2020.
- ↑ Trpimir Opća i nacionalna enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 4. prosinca 2020.
- ↑ Domagoj Opća i nacionalna enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 4. prosinca 2020.
- ↑ Branimir Opća i nacionalna enciklopedija, LZMK, 2020. Pristupljeno 4. prosinca 2020.
- ↑ Tomislav Opća i nacionalna enciklopedija, LZMK, 2020. Pristupljeno 4. prosinca 2020.
- ↑ Stjepan Držislav Opća i nacionalna enciklopedija, LZMK, 2020. Pristupljeno 4. prosinca 2020.
- ↑ HRVATSKI KRALJEVI (5) Stjepan Držislav: prvi za kojeg znamo da je imao krunu, okrunio ga je Bazilije II. 'Bugaroubojica', www.croexpress.eu, objavljeno 2. rujna 2016., pristupljeno 4. prosinca 2020.
"S ciljem da što više učvrsti savezničke odnose, bizantski car Bazilije II. ‘Bugaroubojica’ je ustupio Stjepanu Držislavu na upravu dalmatinske gradove i otoke (kao nekad Tomislavu). Samom Držislavu, Bizant je priznao kraljevski naslov i obdario ga kraljevskim znakovima: krunom, žezlom, plaštem i zlatnom jabukom, te ga je odlikovalo titulom carskog ‘eparha i patricija’. Stoga se Držislava smatra prvim hrvatskim okrunjenim kraljem, a tom je prigodom Držislav uzeo ime Stjepan." - ↑ [1] Hrvatska enciklopedija, LZMK, 2020. 4. prosinca 2020.
'"Pošto je prestao plaćati danak Hrvatima za slobodnu plovidbu Jadranom, Petar je napao i osvojio Vis (vjerojatno 996–997). U vojnom pohodu 1000. godine primio je prisegu vjernosti od predstavnika svih dalmatinskih gradova od Osora do Dubrovnika te od kraljevskoga Biograda. Osvojio je i Lastovo. Time je položio temelj budućoj vlasti Venecije na istočnom Jadranu, što se odrazilo u njegovoj tituli..." - ↑ Stjepan I. Hrvatska enciklopedija, LZMK, 2020. Pristupljeno 5. prosinca 2020.
"Stjepan je, iskoristivši slabost središnjih bizantskih vlasti nakon smrti cara Bazilija 1025., uspio osvojiti Zadar" - ↑ Petar Krešimir IV. Opća i nacionalna enciklopedija, LZMK, 2020. Pristupljeno 5. prosinca 2020.
- ↑ Petar Krešimir IV. Hrvatska enciklopedija, LZMK, 2020. Pristupljeno 5. prosinca 2020.
"... da je Hrvatskoj, osim bizantske Dalmacije, bila pripojena i Neretvanska kneževina." - ↑ Zvonimir Opća i nacionalna enciklopedija, LZMK, 2020. Pristupljeno 5. prosinca 2020.
- ↑ Stjepan II. Hrvatska enciklopedija, LZMK, 2020. Pristupljeno 5. prosinca 2020.
- ↑ Ladislav I. Arpadović Hrvatska enciklopedija, LZMK, 2020. Pristupljeno 5. prosinca 2020.
- ↑ Koloman Hrvatska enciklopedija, LZMK, 2020. Pristupljeno 5. prosinca 2020.
- ↑ Koloman Hrvatska enciklopedija, LZMK, 2020.
Literatura[]
Književna literatura[]
- Glučina, M.; Ristić, V.; Turk-Presečki, V.: Zašto je povijest važna 2, udžbenik povijesti za
Mrežna literatura[]
Današnji hrvatski prostor u rpapovijesno doba, www.povijest.net