Povijesna enciklopedija
Povijesna enciklopedija
(Nova stranica: {{Infookvir političar |ime = |slika = |veličina = |opis slike = |malaslika = |opis male slike = |datum rođenja = |datum smrti ...)
Oznaka: VisualEditor
 
Oznaka: VisualEditor
Redak 74: Redak 74:
 
Nakon [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]] osuđen je na 2 godine zatvora, ali je pušten nakon 9 mjeseci. Ponovno je uhićen [[1981.]] nakon što je u intervjuu [[švedska|švedskoj]] televiziji napao [[jasenovački mit]] o 700.000 žrtava i dokazao da je u [[Sabirni logor Jasenovac|sabirnom logoru Jasenovac]] poginulo tek nekoliko desetaka tisuća zarobljenika. Jasenovački mit koristili su [[jugokomunisti]] za [[demoniziranje]] [[Hrvati|Hrvata]] čiji je nacionalizam bio najveća prijetnja opstanku [[SFRJ|komunističke Jugoslavije]].
 
Nakon [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]] osuđen je na 2 godine zatvora, ali je pušten nakon 9 mjeseci. Ponovno je uhićen [[1981.]] nakon što je u intervjuu [[švedska|švedskoj]] televiziji napao [[jasenovački mit]] o 700.000 žrtava i dokazao da je u [[Sabirni logor Jasenovac|sabirnom logoru Jasenovac]] poginulo tek nekoliko desetaka tisuća zarobljenika. Jasenovački mit koristili su [[jugokomunisti]] za [[demoniziranje]] [[Hrvati|Hrvata]] čiji je nacionalizam bio najveća prijetnja opstanku [[SFRJ|komunističke Jugoslavije]].
   
Kao zagovornik hrvatske samostalnosti, angažirao se potkraj [[1980-ih]] i osnovao [[HDZ|Hrvatsku demokratsku zajednicu]], čiji je predsjednik ostao do smrti. Nakon pobjede na izborima [[1990.]] postaje predsjednik [[SRH|SR Hrvatske]], a [[1992.]] i Republike Hrvatske. Autor je [[Deklaracija o neovisnosti Hrvatske|Deklaracije o neovisnosti Hrvatske]] i preambule [[Ustav RH|Ustava RH]]. Tijekom [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] vodio je obranu Hrvatske od [[Velikosrpska agresija 1990-ih|velikosrpske agresije]] kao [[vrhovnik]]<ref>Hrvatski poslovni forum: [http://hrvatska.poslovniforum.hr/nn-arhiva/00025/025fe.asp Najviši vojni čin u Hrvatskoj vojsci koji se koristio od 1995. do 2002.]</ref> [[HV|Hrvatske vojske]]. Ponovno je izabran za predsjednika [[1997.]], ali se ubrzo razbolio i završio na liječenju. Prije smrti se obratio na [[katoličanstvo]], a na [[mirogoj]]skom sprovodu počast mu je odalo 200.000 ljudi.<ref>Pavličević, Dragutin: ''Povijest Hrvatske'', str. 565, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2007.</ref>
+
Kao zagovornik hrvatske samostalnosti, angažirao se potkraj [[1980-ih]] i osnovao [[HDZ|Hrvatsku demokratsku zajednicu]], čiji je predsjednik ostao do smrti. Nakon pobjede na izborima [[1990.]] postaje predsjednik [[SRH|SR Hrvatske]], a [[1992.]] i Republike Hrvatske. Autor je [[Deklaracija o neovisnosti Hrvatske|Deklaracije o neovisnosti Hrvatske]] i preambule [[Ustav RH|Ustava RH]]. Tijekom [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] vodio je obranu Hrvatske od [[Velikosrpska agresija 1990-ih|velikosrpske agresije]] kao [[vrhovnik]]<ref>Hrvatski poslovni forum: [http://hrvatska.poslovniforum.hr/nn-arhiva/00025/025fe.asp Najviši vojni čin u Hrvatskoj vojsci koji se koristio od 1995. do 2002.]</ref> [[HV|Hrvatske vojske]]. Ponovno je izabran za predsjednika [[1997.]], ali se ubrzo razbolio i završio na liječenju. Prije smrti se obratio na [[katoličanstvo]], a na [[mirogoj]]skom sprovodu počast mu je odalo preko 200.000 ljudi.<ref>Pavličević, Dragutin: ''Povijest Hrvatske'', str. 565, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2007.</ref>
   
 
Nakon njegove smrti Hrvatsku je zahvatio val [[detuđmanizacija|detuđmanizacije]] i umanjivanja vrijednosti Domovinskog rata koji su predvodili [[Ivica Račan]] i [[Stipe Mesić]]. U današnje doba Tuđmanovu politiku najbolje slijede [[Hrvatski suverenisti]] i dr. [[Miroslav Škoro]].<ref>24sata: [https://www.24sata.hr/news/skoro-franjo-tudman-je-bio-voda-a-poslije-njega-poslovode-665359 Miroslav Škoro: FRANJO TUĐMAN JE BIO VOĐA, A POSLIJE NJEGA POSLOVOĐE]</ref>
 
Nakon njegove smrti Hrvatsku je zahvatio val [[detuđmanizacija|detuđmanizacije]] i umanjivanja vrijednosti Domovinskog rata koji su predvodili [[Ivica Račan]] i [[Stipe Mesić]]. U današnje doba Tuđmanovu politiku najbolje slijede [[Hrvatski suverenisti]] i dr. [[Miroslav Škoro]].<ref>24sata: [https://www.24sata.hr/news/skoro-franjo-tudman-je-bio-voda-a-poslije-njega-poslovode-665359 Miroslav Škoro: FRANJO TUĐMAN JE BIO VOĐA, A POSLIJE NJEGA POSLOVOĐE]</ref>
Redak 83: Redak 83:
 
https://www.tudjman.hr/zivotopis
 
https://www.tudjman.hr/zivotopis
 
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=62628
 
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=62628
  +
  +
== Izvori ==
  +
{{Izvori}}

Inačica od 22. veljače 2020. u 16:23

'







































Rođenje


Politička stranka HDZ

Predložak:!-

Zanimanje Povjesničar
Državnik
Časnik

Predložak:!-


Dr. Franjo Tuđman (14. svibnja 1922., Veliko Trgovišće - 10. prosinca 1999., Zagreb), hrvatski povjesničar i državnik, utemeljitelj i prvi predsjednik samostalne i suverene Republike Hrvatske.

Rođen je 1922. u hrvatskoj katoličkoj obitelji koja je podržavala Mačekov HSS. Tijekom Drugog svjetskog rata borio se na strani partizana, a u poraću djelovao u Glavnom stožeru JNA u Beogradu. Od 1961. do 1967. vodio je Institut za historiju radničkog pokreta, nakon čega je zbog optužbi za nacionalizam izbačen iz Saveza komunista i prisilno umirovljen.

Nakon Hrvatskog proljeća osuđen je na 2 godine zatvora, ali je pušten nakon 9 mjeseci. Ponovno je uhićen 1981. nakon što je u intervjuu švedskoj televiziji napao jasenovački mit o 700.000 žrtava i dokazao da je u sabirnom logoru Jasenovac poginulo tek nekoliko desetaka tisuća zarobljenika. Jasenovački mit koristili su jugokomunisti za demoniziranje Hrvata čiji je nacionalizam bio najveća prijetnja opstanku komunističke Jugoslavije.

Kao zagovornik hrvatske samostalnosti, angažirao se potkraj 1980-ih i osnovao Hrvatsku demokratsku zajednicu, čiji je predsjednik ostao do smrti. Nakon pobjede na izborima 1990. postaje predsjednik SR Hrvatske, a 1992. i Republike Hrvatske. Autor je Deklaracije o neovisnosti Hrvatske i preambule Ustava RH. Tijekom Domovinskog rata vodio je obranu Hrvatske od velikosrpske agresije kao vrhovnik[1] Hrvatske vojske. Ponovno je izabran za predsjednika 1997., ali se ubrzo razbolio i završio na liječenju. Prije smrti se obratio na katoličanstvo, a na mirogojskom sprovodu počast mu je odalo preko 200.000 ljudi.[2]

Nakon njegove smrti Hrvatsku je zahvatio val detuđmanizacije i umanjivanja vrijednosti Domovinskog rata koji su predvodili Ivica Račan i Stipe Mesić. U današnje doba Tuđmanovu politiku najbolje slijede Hrvatski suverenisti i dr. Miroslav Škoro.[3]

Životopis

[[|]] https://hr.wikipedia.org/wiki/Franjo_Tu%C4%91man https://www.tudjman.hr/zivotopis https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=62628

Izvori

  1. Hrvatski poslovni forum: Najviši vojni čin u Hrvatskoj vojsci koji se koristio od 1995. do 2002.
  2. Pavličević, Dragutin: Povijest Hrvatske, str. 565, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2007.
  3. 24sata: Miroslav Škoro: FRANJO TUĐMAN JE BIO VOĐA, A POSLIJE NJEGA POSLOVOĐE