FANDOM


(Nova stranica: {{Infookvir političar |ime = |slika = |veličina = |opis slike = |malaslika = |opis male slike = |datum rođenja = |datum smrti ...)
 
(Nije prikazano 12 međuinačica jednog suradnika)
Redak 1: Redak 1:
{{Infookvir političar
+
'''Dr. Franjo Tuđman''' ([[14. svibnja]] [[1922.]], [[Veliko Trgovišće]] - [[10. prosinca]] [[1999.]], [[Zagreb]]), hrvatski [[povjesničar]] i [[državnik]], utemeljitelj i prvi predsjednik samostalne i suverene [[RH|Republike Hrvatske]].
|ime =
 
|slika =
 
|veličina =
 
|opis slike =
 
|malaslika =
 
|opis male slike =
 
|datum rođenja =
 
|datum smrti =
 
   
|položaj =
+
Rođen je [[1922.]] u hrvatskoj [[katoličanstvo|katoličkoj]] obitelji koja je podržavala [[Vladko Maček|Mačekov]] [[HSS]]. Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] borio se na strani [[NOVJ|partizana]], a u poraću je djelovao u Glavnom stožeru [[JNA]] u [[Beograd]]u. Od [[1961.]] do [[1967.]] vodio je [[Institut za historiju radničkog pokreta]], nakon čega je zbog optužbi za [[nacionalizam]] izbačen iz [[SKJ|Saveza komunista]] i prisilno umirovljen.
|mandat_start =
 
|mandat_kraj =
 
|podpredsjednik =
 
|podpremijer =
 
|zamjenik =
 
|premijer1 =
 
|predsjednik1 =
 
|prethodnik =
 
|nasljednik =
 
   
|čin2 =
+
Nakon [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]] osuđen je na 2 godine zatvora, ali je pušten nakon 9 mjeseci. Ponovno je uhićen [[1981.]] nakon što je u intervjuu [[švedska|švedskoj]] televiziji napao [[jasenovački mit]] o 700.000 žrtava i dokazao da je u [[Sabirni logor Jasenovac|sabirnom logoru Jasenovac]] poginulo tek osamdeset tisuća zarobljenika. Jasenovački mit koristili su [[jugokomunisti]] za [[demoniziranje]] [[Hrvati|Hrvata]] čiji je nacionalizam bio najveća prijetnja opstanku [[SFRJ|komunističke Jugoslavije]].
|mandat_start2 =
 
|mandat_kraj2 =
 
|podpredsjednik2 =
 
|podpremijer2 =
 
|zamjenik2 =
 
|premijer2 =
 
|predsjednik =
 
|prethodnik2 =
 
|nasljednik2 =
 
   
|čin3 =
+
Kao zagovornik hrvatske samostalnosti, angažirao se potkraj [[1980-ih]] i osnovao [[HDZ|Hrvatsku demokratsku zajednicu]], čiji je predsjednik ostao do smrti. Nakon pobjede na izborima [[1990.]] postaje predsjednik [[SRH|SR Hrvatske]], a [[1992.]] i Republike Hrvatske. Autor je [[Deklaracija o neovisnosti Hrvatske|Deklaracije o neovisnosti Hrvatske]] i preambule [[Ustav RH|Ustava RH]]. Tijekom [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] vodio je obranu Hrvatske od [[Velikosrpska agresija 1990-ih|velikosrpske agresije]] kao [[vrhovnik]]<ref>Hrvatski poslovni forum: [http://hrvatska.poslovniforum.hr/nn-arhiva/00025/025fe.asp Najviši vojni čin u Hrvatskoj vojsci koji se koristio od 1995. do 2002.]</ref> [[HV|Hrvatske vojske]]. Ponovno je izabran za predsjednika [[1997.]], ali se ubrzo razbolio i završio na liječenju. Prije smrti se obratio na [[katoličanstvo]], a na [[mirogoj]]skom sprovodu počast mu je odalo preko 200.000 ljudi.<ref>Pavličević, Dragutin: ''Povijest Hrvatske'', str. 565, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2007.</ref>
|mandat_start3 =
 
|mandat_kraj3 =
 
|podpredsjednik3 =
 
|podpremijer3 =
 
|zamjenik3 =
 
|premijer3 =
 
|predsjednik3 =
 
|prethodnik3 =
 
|nasljednik3 =
 
   
|čin4 =
+
Nakon njegove smrti Hrvatsku je zahvatio val [[detuđmanizacija|detuđmanizacije]] i umanjivanja vrijednosti Domovinskog rata koji su predvodili [[Ivica Račan]] i [[Stipe Mesić]]. U današnje doba Tuđmanovu politiku najbolje slijede [[Hrvatski suverenisti]] i dr. [[Miroslav Škoro]].<ref>24sata: [https://www.24sata.hr/news/skoro-franjo-tudman-je-bio-voda-a-poslije-njega-poslovode-665359 Miroslav Škoro: FRANJO TUĐMAN JE BIO VOĐA, A POSLIJE NJEGA POSLOVOĐE]</ref>
|mandat_start4 =
+
==Životopis==
|mandat_kraj4 =
+
===Rođenje, djetinjstvo i mladost (1922. - 1941.) ===
|podpredsjednik4 =
+
Franjo Tuđman rođen je [[14. svibnja]] [[1922.]] u [[Veliko Trgovišće|Velikom Trgovišću]]. Njegovi roditelji, Stjepan i Justina (rođ. Gmaz) bili su [[Hrvati]] [[katolici]], po zanimanju seljaci, srednjeg imovnog staleža. Osim Franje imali su još dva sina: Ivicu i Stjepana. Otac Stjepan bio je općinski načelnik i ugledni član [[HSS]]-a. Majka Justina umrla je [[1929.]] kad je Franjo krenuo u osnovnu školu, koju je pohađao u rodnom mjestu do [[1933.]]<ref>Moljac: [https://web.archive.org/web/20130508152706/http://www.moljac.hr/biografije/tudjman.htm Biografije - dr. Franjo Tuđman]</ref> Nakon toga pohađao je Državnu II. mušku građansku školu ([[1935.]] - [[1939.]]) i Trgovačku akademiju Udruženja trgovaca ([[1939.]] - [[1941.]]), uglavnom se uzdržavajući sam.
|podpremijer4 =
+
===Narodnooslobodilačka borba (1941. - 1945.) ===
|zamjenik4 =
+
{{Glavni|Narodnooslobodilački pokret u Zagorju}}
|premijer4 =
+
Još prije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Tuđman je pokazao zanimanje za [[komunizam]]. Čitao je dostupnu komunističku literaturu ([[Karl Marx|Marx]], [[Vladimir Lenjin|Lenjin]], [[Miroslav Krleža|Krleža]] i [[August Cesarec|Cesarec]]) te se družio sa [[Stjepan Cerjan|Stjepanom Cerjanom]] i drugim [[SKOJ]]evcima. [[Hrvatska enciklopedija]] navodi da je [[1940.]] uhićen zbog sudjelovanja u [[ljevica|ljevičarskoj]] manifestaciji.<ref name="hr">Hrvatska enciklopedija: [https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=62628 Tuđman, Franjo]</ref> Iako su njegovi roditelji u početku podržavali [[NDH]] (kao i većina domoljubnih Hrvata), Tuđman je u proljeće [[1941.]] pristupio [[NOVJ|partizanima]], a [[1942.]] učlanio se u [[KPJ]].
|predsjednik4 =
 
|nasljednik4 =
 
|prethodnik4 =
 
   
|čin5 =
+
Franjo Tuđman djelovao je u [[Zagorje|Zagorju]], te je od [[1942.]] bio ravnatelj ilegalne partizanske tiskare (''Glas Hrvatskog Zagorja''), od [[1943.]] zamjenik [[2. zagorski partizanski odred NOVJ-a|2. zagorskog partizanskog odreda]], a od [[1944.]] zamjenik komesara [[Brigada "Braća Radić"|brigade "Braća Radić]]", komesar [[32. divizija NOVJ-a|32. divizije]] i načelnik Personalnog odsjeka Štaba [[Deseti korpus NOVJ-a|10. korpusa]]. Otac Stjepan bio je vijećnik [[ZAVNOH]]-a i [[AVNOJ]]-a, a brat Stjepan poginuo je u proljeće [[1943.]] od [[četnici|četničke]] ruke. U siječnju [[1945.]] upućen je u [[Vrhovni štab NOVJ-a]] u [[Beograd]]u, gdje je radio u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva obrane, kao načelnik Drugog (organizacijskog) odjela.<ref name="hr" />
|mandat_start5 =
+
===Život i karijera u Titovoj Jugoslaviji===
|mandat_kraj5 =
+
====Vojna karijera (1946. - 1961.)====
|podpredsjednik5 =
+
U travnju [[1946.]] Tuđmanove je pogodila obiteljska tragedija: [[Josip Broz Tito|Titova]] [[OZNA]] mučki je ubila njegove roditelje<ref>[https://www.24sata.hr/news/otac-franje-tu-mana-lezao-je-u-krvi-a-u-ruci-je-drzao-pismo-512953 Otac Franje Tuđmana ležao je u krvi, a u ruci je držao pismo]</ref>, ali Franjin uspon u vojsci nije bio spriječen: od [[1951.]] do [[1957.]] studirao je na [[Viša vojna akademija JNA|Višoj vojnoj akademiji JNA]]. Iste godine objavio je djelo ''[[Rat protiv rata]]'' u kojem zastupa ideju o univerzalnom značenju partizanskog rata i koncepcije naoružanog naroda. Dana [[23. svibnja]] [[1954.]] postaje tajnik, a u svibnju [[1958.]] i predsjednik [[tenis]]kog kluba [[JSD Partizan Beograd]], koji je u drugoj i trećoj [[Jugoslavija (razdvojba)|Jugoslaviji]] zapravo bio vojni klub. Tuđman je odabrao prepoznatljive crno-bijele dresove po uzoru na [[Juventus]].<ref>Hudelist, Darko: ''Tuđman - biografija'', str. 211, Profil Klett, 2004.</ref>
|podpremijer5 =
 
|zamjenik5 =
 
|premijer5 =
 
|predsjednik5 =
 
|prethodnik5 =
 
|nasljednik5 =
 
   
|stranka = [[HDZ]]
+
Od 1957. radio je u [[Generalštab JNA|Generalštabu JNA]] kao načelnik Studijskog odjela Prve uprave, a potkraj [[1960.]] promaknut je u čin [[general-bojnik]]a. Ipak, [[1961.]] napušta vojnu službu i odlazi u [[Zagreb]].<ref name="hr" /> Razlozi za to su mnogostruki: vojna služba u [[SFRJ]] osiguravala je materijalno siguran, ali duhovno skučen život, napose za Tuđmana čiji se [[vojska|vojni]], [[povijest|povijesni]], [[politika|politički]], [[kultura|kulturni]] i [[vjera|vjerski]] interesi nisu mogli zadovoljiti u takvom miljeu. Također, [[dogma]]tizam i ideološko zatupljivanje karakteristično za svaku vojsku (a posebno za potpuno [[indoktrinacija|indoktriniranu]] JNA nije predstavljalo ozračje u kojem se moglo koliko-toliko odstupiti od političkog pravovjerja.
|zanimanje = [[Povjesničar]]<br>[[Državnik]]<br>[[Časnik]]
+
====Znanstvena karijera (1961. - 1967.)====
|fusnote =
+
Dana [[1. listopada]] [[1961.]] Franjo Tuđman osniva '''Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske''' (danas [[Hrvatski institut za povijest]]), čiji će ravnatelj ostati sve do kraja [[1967.]] Tijekom vođenja instituta postavio je ambiciozan plan razvoja, okupio brojne ugledne suradnike, a [[1963.]] pokrenuo i časopis ''[[Putevi revolucije]]'', čiji će glavni urednik ostati sve do travnja 1967. Od 1963. do 1967. izvanredni je profesor na Fakultetu političkih nauka (danas [[Fakultet političkih znanosti]]), gdje je predavao predmet ''Socijalistička revolucija i suvremena nacionalna povijest''. Stupanj doktora povijesnih znanosti dosegao je [[1965.]] na [[Filozofski fakultet u Zadru|Filozofskom fakultetu]] u [[Zadar|Zadru]] tezom ''Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941. Od [[1962.]] do [[1967.]] bio je predsjednik Komisije za međunarodne odnose i član Sekretarijata Glavnog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske, a od [[1965.]] do [[1969.]] zastupnik u Prosvjetno-kulturnom vijeću Sabor SRH i predsjednik Komisije za naučni rad.<ref name="hr" />''
}}
 
'''Dr. Franjo Tuđman''' ([[14. svibnja]] [[1922.]], [[Veliko Trgovišće]] - [[10. prosinca]] [[1999.]], [[Zagreb]]), hrvatski [[povjesničar]] i [[državnik]], utemeljitelj i prvi predsjednik samostalne i suverene [[RH|Republike Hrvatske]].
 
   
Rođen je [[1922.]] u hrvatskoj [[katoličanstvo|katoličkoj]] obitelji koja je podržavala [[Vladko Maček|Mačekov]] [[HSS]]. Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] borio se na strani [[NOVJ|partizana]], a u poraću djelovao u Glavnom stožeru [[JNA]] u [[Beograd]]u. Od [[1961.]] do [[1967.]] vodio je [[Institut za historiju radničkog pokreta]], nakon čega je zbog optužbi za [[nacionalizam]] izbačen iz [[SKJ|Saveza komunista]] i prisilno umirovljen.
+
Zbog suprotstavljanja službenom komunističkom stajalištu o [[HSS]]-u i [[Sporazum Cvetković-Maček|Sporazumu Cvetković-Maček]] te kritičkog pisanja o [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]], Tuđman je u ožujku [[1964.]] optužen za ''buržoasko-nacionalističko skretanje u pristupu narodnom pitanju'', a u travnju [[1967.]] smijenjen je s položaja ravnatelja Instituta, otpušten s Fakulteta, izbačen iz [[SKJ]] i prisilno umirovljen u dobi od 45 godina.<ref name="hr" /> Tuđman je među prvima otvorio raspravu o nametanju krivnje Hrvatskoj zbog [[NDH]], [[centralizacija|centralizaciji]] Jugoslavije, [[Jasenovački mit|Jasenovačkom mitu]] i drugim jugokomunističkim lažima, zbog čega je bio trn u oku tadašnjem totalitarnom režimu.
  +
====Nacionalističko djelovanje (1967. - 1984.)====
  +
Nakon izbacivanja iz SKJ djelovao je u [[Matica iseljenika Hrvatske|Matici iseljenika Hrvatske]] (predsjednik Komisije za Sjevernu Ameriku) i [[Matica hrvatska|Matici hrvatskoj]] (predsjednik Komisije za povijest te član Upravnog i Izvršnog odbora); nastupao je na tribinama i držao govore o suvremenoj hrvatskoj povijesti i teškom stanju u totalitarnoj Jugoslaviji. Zbog sudjelovanja u [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskom proljeću]] uhićen je u siječnju [[1972.]] i u [[Suđenje Franji Tuđmanu 1972.|montiranom procesu]] osuđen na dvije godine zatvora, ali je zahvaljujući intervenciji [[Miroslav Krleža|Miroslava Krleže]] kazna smanjena na samo devet mjeseci.<ref name="hr" />
   
Nakon [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]] osuđen je na 2 godine zatvora, ali je pušten nakon 9 mjeseci. Ponovno je uhićen [[1981.]] nakon što je u intervjuu [[švedska|švedskoj]] televiziji napao [[jasenovački mit]] o 700.000 žrtava i dokazao da je u [[Sabirni logor Jasenovac|sabirnom logoru Jasenovac]] poginulo tek nekoliko desetaka tisuća zarobljenika. Jasenovački mit koristili su [[jugokomunisti]] za [[demoniziranje]] [[Hrvati|Hrvata]] čiji je nacionalizam bio najveća prijetnja opstanku [[SFRJ|komunističke Jugoslavije]].
+
U veljači [[1981.]] ponovno je uhićen i osuđen na tri godine zatvora te pet godina zabrane javnog djelovanja zbog intervjua švedskoj i njemačkoj televiziji, francuskom [[radio|radiju]] i [[hrvatska dijaspora|emigrantskom]] listu ''[[Hrvatska država (list)|Hrvatska država]]'' u kojima je govorio o neravnopravnosti Hrvatske, progonu [[disident]]skih intelektualaca i ogromnom preuveličavanju broja žrtava [[Sabirni logor Jasenovac|sabirnog logora Jasenovac]]. Od siječnja [[1982.]] do veljače [[1983.]] izdržavao je zatvorsku kaznu u [[Lepoglava|Lepoglavi]]; nakratko je pušten radi liječenja, ali je u svibnju [[1984.]] ponovno vraćen u zatvor, no ponovno je pušten u rujnu iste godine zbog pogoršanja zdravstvenog stanja.<ref name="hr" />
  +
===Političko djelovanje (1987. - 1992.)===
  +
====Politička putovanja i pitanja (1987. - 1989.)====
  +
Nakon što mu je [[1987.]] vraćena oduzeta putovnica, Franjo Tuđman putovao je po [[Europa|Europi]] i [[Sj. Amerika|Sj. Americi]], gdje je držao predavanja hrvatskim iseljenicima zauzimajući se za hrvatsku nacionalnu pomirbu te povezivanje domovine i dijaspore.<ref name="hr" /> Najvažniji elementi njegove politike bile su odbacivanje [[ustaše|ustaštva]] i [[komunizam|komunizma]] kao totalitarnih nadnacionalnih ideologija koje su razjedinile hrvatski narod, oslon na hrvatsko iseljeništvo uz svijest da će se borba za samostalnu Hrvatsku voditi u samoj domovini, povezivanje Hrvatske i [[BiH]] te pokušaj dogovora sa [[Srbi]]ma kao najmoćnijim i najmasovnijim narodom u Jugoslaviji.
   
Kao zagovornik hrvatske samostalnosti, angažirao se potkraj [[1980-ih]] i osnovao [[HDZ|Hrvatsku demokratsku zajednicu]], čiji je predsjednik ostao do smrti. Nakon pobjede na izborima [[1990.]] postaje predsjednik [[SRH|SR Hrvatske]], a [[1992.]] i Republike Hrvatske. Autor je [[Deklaracija o neovisnosti Hrvatske|Deklaracije o neovisnosti Hrvatske]] i preambule [[Ustav RH|Ustava RH]]. Tijekom [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] vodio je obranu Hrvatske od [[Velikosrpska agresija 1990-ih|velikosrpske agresije]] kao [[vrhovnik]]<ref>Hrvatski poslovni forum: [http://hrvatska.poslovniforum.hr/nn-arhiva/00025/025fe.asp Najviši vojni čin u Hrvatskoj vojsci koji se koristio od 1995. do 2002.]</ref> [[HV|Hrvatske vojske]]. Ponovno je izabran za predsjednika [[1997.]], ali se ubrzo razbolio i završio na liječenju. Prije smrti se obratio na [[katoličanstvo]], a na [[mirogoj]]skom sprovodu počast mu je odalo 200.000 ljudi.<ref>Pavličević, Dragutin: ''Povijest Hrvatske'', str. 565, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2007.</ref>
+
Ipak, dva pitanja ostala su otvorena: položaj Srba u Hrvatskoj i status BiH. Zbog namjerno dvosmislene formule u ustavu [[SRH|SR Hrvatske]] tumačilo se da su Srbi konstitutivni narod i da imaju pravo na odcjepljenje, što je pomoglo [[Slobodan Milošević|Slobodanu Miloševiću]] da pokrene [[Velikosrpska agresija 1990-ih|velikosrpsku agresiju]] i [[genocid]] nad Hrvatima. Situacija s BiH bila je još složenija: iako je Tuđman smatrao da Hrvatska i BiH čine zemljopisno-prometno-gospodarsku cjelinu, bosanski Srbi (33% stanovništva) odlučno su odbijali bilo kakav savez s Hrvatskom. Situaciji nisu pomagali ni zahtjevi [[HSP|hrvatskih pravaša]] koji su zahtijevali ujedinjenje Hrvatske i BiH, s obzirom na to da su Bosna i Hercegovina bile hrvatske povijesne pokrajine dok ih Tito nije oduzeo Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata.
  +
====Osnivanje stranke i djelovanje u SRH (1989. - 1992.)====
  +
Nakon smrti jugoslavenskog [[diktator]]a [[Tito|J. B. Tita]] bilo je vidljivo da se Jugoslaviji bliži kraj. U Srbiji su komuniste zamijenili [[srpski nacionalizam|nacionalisti]] predvođeni Slobodanom Miloševićem, a hrvatski komunisti su se bojali, sjećajući se nasilnog sloma Hrvatskog proljeća. Stoga su se počele osnivati prve stranke, ali u Hrvatskoj je nedostajala jaka [[domoljublje|domoljubna]] opcija koja bi bila spremna predvoditi narod i [[Katolička Crkva|Crkvu]] u borbi protiv velikosrpske agresije.
  +
  +
Stoga je [[17. lipnja]] [[1989.]] održana [[Osnivačka skupština HDZ-a|osnivačka skupština]] nove stranke koju je osnovao Franjo Tuđman, a koja je dobila ime [[Hrvatska demokratska zajednica]]. Bilo je zamišljeno da se održi u hotelu Panorama, ali je zbog zabrane održana u barakama [[NK Borac]] na [[Jarun]]u. Skupštini je nazočilo 48 članova od kojih je 20 bilo iz [[Osijek]]a.<ref>Narod: [https://narod.hr/kultura/17-lipnja-1989-osnovan-hdz-pogledajte-tko-osnivackoj-skupstini-sto-ostalo-hdz-a-danas 17. lipnja 1989. osnovan HDZ - tko je bio na osnivačkoj skupštini i što je ostalo od HDZ-a danas?]</ref> Tuđmanova zamisao bila je da HDZ bude masovni nacionalni pokret koji bi okupio mnoge političke sastavnice: [[Ante Starčević|starčevićanski]] [[pravaštvo|pravaški]] nacionalizam, [[stjepan Radić|radićevski]] mirotvorni pokret i [[hrvatsko državno pravo|hrvatsku državotvornu]] [[ljevica|ljevicu]].<ref name="hr" />
  +
  +
Na [[hrvatski parlamentarni izbori 1990.|parlamentarnim izborima]] [[1990.]] HDZ osvaja 42% glasova, a Tuđman postaje predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske. Službeno je proglašen predsjednikom [[30. svibnja]], dana koji se danas slavi kao [[Dan državnosti]], iako je od [[2000.]] do [[2019.]] izgubio na značaju zbog odluka socijalističkog premijera [[Ivica Račan|Ivice Račana]].<ref>Matica hrvatska: [http://www.matica.hr/vijenac/505/Za%C5%A1to%20slavimo%20krive%20datume/], Marijan Lipovac, Vijenac, br. 505, 11. srpnja 2013.</ref> Jedan je od autora [[Deklaracija o neovisnosti Hrvatske|Deklaracije o neovisnosti Hrvatske]] od [[25. lipnja]] [[1991.]] i preambule [[Ustav RH|Ustava Republike Hrvatske]].<ref name="lzmk">Opća i nacionalna enciklopedija: [https://proleksis.lzmk.hr/49375/ Tuđman, Franjo]</ref>
  +
===Predsjednik Republike Hrvatske (1992. - 1999.)===
  +
====Velikosrpska agresija i Domovinski rat (1992. - 1995.)====
  +
Na [[hrvatski predsjednički izbori 1992.|predsjedničkim izborima]] [[1992.]] uvjerljivo je pobijedio, a njegova stranka HDZ pobijedila je na svim parlamentarnim izborima. U doba [[raspad SFRJ|raspada SFRJ]] vodio je politiku preustroja Federacije u savez suverenih država ili mirnog razlaza njezinih članica, a istovremeno je poticao oblikovanje [[HV|Hrvatske vojske]] i jačanje vojne moći Hrvatske.<ref name="hr" /> U to doba na Hrvatsku je izvršena agresija s ciljem pripajanja većine hrvatskog teritorija [[Velika Srbija|Velikoj Srbiji]]. Kombinacijom stalnih pregovora i povremenih vojnih akcija izborio se za primanje Hrvatske u [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjene narode]] i međunarodno priznanje Hrvatske [[1992.]]<ref name="hr" />
  +
  +
Prema ocjeni većine sudionika i promatrača [[David Owen]], [[Richard Holbrooke]], [[Misha Glenny]], [[Veljko Kadijević]], [[Borislav Jović]], [[Radovan Radinović]], [[Davor Domazet]], [[Janko Bobetko]], [[Zvonimir Červenko]], [[Davor Marijan]] i [[Mate Granić]]
   
Nakon njegove smrti Hrvatsku je zahvatio val [[detuđmanizacija|detuđmanizacije]] i umanjivanja vrijednosti Domovinskog rata koji su predvodili [[Ivica Račan]] i [[Stipe Mesić]]. U današnje doba Tuđmanovu politiku najbolje slijede [[Hrvatski suverenisti]] i dr. [[Miroslav Škoro]].<ref>24sata: [https://www.24sata.hr/news/skoro-franjo-tudman-je-bio-voda-a-poslije-njega-poslovode-665359 Miroslav Škoro: FRANJO TUĐMAN JE BIO VOĐA, A POSLIJE NJEGA POSLOVOĐE]</ref>
 
==Životopis==
 
   
 
[[|]]
 
[[|]]
  +
  +
==poveznice==
  +
 
https://hr.wikipedia.org/wiki/Franjo_Tu%C4%91man
 
https://hr.wikipedia.org/wiki/Franjo_Tu%C4%91man
  +
 
https://www.tudjman.hr/zivotopis
 
https://www.tudjman.hr/zivotopis
  +
 
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=62628
 
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=62628
  +
== Izvori ==
  +
{{Izvori}}
  +
[[Kategorija:Hrvatski predsjednici]]

Inačica od 15:13, 1. ožujka 2020.

Dr. Franjo Tuđman (14. svibnja 1922., Veliko Trgovišće - 10. prosinca 1999., Zagreb), hrvatski povjesničar i državnik, utemeljitelj i prvi predsjednik samostalne i suverene Republike Hrvatske.

Rođen je 1922. u hrvatskoj katoličkoj obitelji koja je podržavala Mačekov HSS. Tijekom Drugog svjetskog rata borio se na strani partizana, a u poraću je djelovao u Glavnom stožeru JNA u Beogradu. Od 1961. do 1967. vodio je Institut za historiju radničkog pokreta, nakon čega je zbog optužbi za nacionalizam izbačen iz Saveza komunista i prisilno umirovljen.

Nakon Hrvatskog proljeća osuđen je na 2 godine zatvora, ali je pušten nakon 9 mjeseci. Ponovno je uhićen 1981. nakon što je u intervjuu švedskoj televiziji napao jasenovački mit o 700.000 žrtava i dokazao da je u sabirnom logoru Jasenovac poginulo tek osamdeset tisuća zarobljenika. Jasenovački mit koristili su jugokomunisti za demoniziranje Hrvata čiji je nacionalizam bio najveća prijetnja opstanku komunističke Jugoslavije.

Kao zagovornik hrvatske samostalnosti, angažirao se potkraj 1980-ih i osnovao Hrvatsku demokratsku zajednicu, čiji je predsjednik ostao do smrti. Nakon pobjede na izborima 1990. postaje predsjednik SR Hrvatske, a 1992. i Republike Hrvatske. Autor je Deklaracije o neovisnosti Hrvatske i preambule Ustava RH. Tijekom Domovinskog rata vodio je obranu Hrvatske od velikosrpske agresije kao vrhovnik[1] Hrvatske vojske. Ponovno je izabran za predsjednika 1997., ali se ubrzo razbolio i završio na liječenju. Prije smrti se obratio na katoličanstvo, a na mirogojskom sprovodu počast mu je odalo preko 200.000 ljudi.[2]

Nakon njegove smrti Hrvatsku je zahvatio val detuđmanizacije i umanjivanja vrijednosti Domovinskog rata koji su predvodili Ivica Račan i Stipe Mesić. U današnje doba Tuđmanovu politiku najbolje slijede Hrvatski suverenisti i dr. Miroslav Škoro.[3]

Životopis

Rođenje, djetinjstvo i mladost (1922. - 1941.)

Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću. Njegovi roditelji, Stjepan i Justina (rođ. Gmaz) bili su Hrvati katolici, po zanimanju seljaci, srednjeg imovnog staleža. Osim Franje imali su još dva sina: Ivicu i Stjepana. Otac Stjepan bio je općinski načelnik i ugledni član HSS-a. Majka Justina umrla je 1929. kad je Franjo krenuo u osnovnu školu, koju je pohađao u rodnom mjestu do 1933.[4] Nakon toga pohađao je Državnu II. mušku građansku školu (1935. - 1939.) i Trgovačku akademiju Udruženja trgovaca (1939. - 1941.), uglavnom se uzdržavajući sam.

Narodnooslobodilačka borba (1941. - 1945.)

LupaPodrobniji članak o temi: Narodnooslobodilački pokret u Zagorju
Još prije Drugog svjetskog rata Tuđman je pokazao zanimanje za komunizam. Čitao je dostupnu komunističku literaturu (Marx, Lenjin, Krleža i Cesarec) te se družio sa Stjepanom Cerjanom i drugim SKOJevcima. Hrvatska enciklopedija navodi da je 1940. uhićen zbog sudjelovanja u ljevičarskoj manifestaciji.[5] Iako su njegovi roditelji u početku podržavali NDH (kao i većina domoljubnih Hrvata), Tuđman je u proljeće 1941. pristupio partizanima, a 1942. učlanio se u KPJ.

Franjo Tuđman djelovao je u Zagorju, te je od 1942. bio ravnatelj ilegalne partizanske tiskare (Glas Hrvatskog Zagorja), od 1943. zamjenik 2. zagorskog partizanskog odreda, a od 1944. zamjenik komesara brigade "Braća Radić", komesar 32. divizije i načelnik Personalnog odsjeka Štaba 10. korpusa. Otac Stjepan bio je vijećnik ZAVNOH-a i AVNOJ-a, a brat Stjepan poginuo je u proljeće 1943. od četničke ruke. U siječnju 1945. upućen je u Vrhovni štab NOVJ-a u Beogradu, gdje je radio u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva obrane, kao načelnik Drugog (organizacijskog) odjela.[5]

Život i karijera u Titovoj Jugoslaviji

Vojna karijera (1946. - 1961.)

U travnju 1946. Tuđmanove je pogodila obiteljska tragedija: Titova OZNA mučki je ubila njegove roditelje[6], ali Franjin uspon u vojsci nije bio spriječen: od 1951. do 1957. studirao je na Višoj vojnoj akademiji JNA. Iste godine objavio je djelo Rat protiv rata u kojem zastupa ideju o univerzalnom značenju partizanskog rata i koncepcije naoružanog naroda. Dana 23. svibnja 1954. postaje tajnik, a u svibnju 1958. i predsjednik teniskog kluba JSD Partizan Beograd, koji je u drugoj i trećoj Jugoslaviji zapravo bio vojni klub. Tuđman je odabrao prepoznatljive crno-bijele dresove po uzoru na Juventus.[7]

Od 1957. radio je u Generalštabu JNA kao načelnik Studijskog odjela Prve uprave, a potkraj 1960. promaknut je u čin general-bojnika. Ipak, 1961. napušta vojnu službu i odlazi u Zagreb.[5] Razlozi za to su mnogostruki: vojna služba u SFRJ osiguravala je materijalno siguran, ali duhovno skučen život, napose za Tuđmana čiji se vojni, povijesni, politički, kulturni i vjerski interesi nisu mogli zadovoljiti u takvom miljeu. Također, dogmatizam i ideološko zatupljivanje karakteristično za svaku vojsku (a posebno za potpuno indoktriniranu JNA nije predstavljalo ozračje u kojem se moglo koliko-toliko odstupiti od političkog pravovjerja.

Znanstvena karijera (1961. - 1967.)

Dana 1. listopada 1961. Franjo Tuđman osniva Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske (danas Hrvatski institut za povijest), čiji će ravnatelj ostati sve do kraja 1967. Tijekom vođenja instituta postavio je ambiciozan plan razvoja, okupio brojne ugledne suradnike, a 1963. pokrenuo i časopis Putevi revolucije, čiji će glavni urednik ostati sve do travnja 1967. Od 1963. do 1967. izvanredni je profesor na Fakultetu političkih nauka (danas Fakultet političkih znanosti), gdje je predavao predmet Socijalistička revolucija i suvremena nacionalna povijest. Stupanj doktora povijesnih znanosti dosegao je 1965. na Filozofskom fakultetu u Zadru tezom Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941. Od 1962. do 1967. bio je predsjednik Komisije za međunarodne odnose i član Sekretarijata Glavnog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske, a od 1965. do 1969. zastupnik u Prosvjetno-kulturnom vijeću Sabor SRH i predsjednik Komisije za naučni rad.[5]

Zbog suprotstavljanja službenom komunističkom stajalištu o HSS-u i Sporazumu Cvetković-Maček te kritičkog pisanja o Drugom svjetskom ratu, Tuđman je u ožujku 1964. optužen za buržoasko-nacionalističko skretanje u pristupu narodnom pitanju, a u travnju 1967. smijenjen je s položaja ravnatelja Instituta, otpušten s Fakulteta, izbačen iz SKJ i prisilno umirovljen u dobi od 45 godina.[5] Tuđman je među prvima otvorio raspravu o nametanju krivnje Hrvatskoj zbog NDH, centralizaciji Jugoslavije, Jasenovačkom mitu i drugim jugokomunističkim lažima, zbog čega je bio trn u oku tadašnjem totalitarnom režimu.

Nacionalističko djelovanje (1967. - 1984.)

Nakon izbacivanja iz SKJ djelovao je u Matici iseljenika Hrvatske (predsjednik Komisije za Sjevernu Ameriku) i Matici hrvatskoj (predsjednik Komisije za povijest te član Upravnog i Izvršnog odbora); nastupao je na tribinama i držao govore o suvremenoj hrvatskoj povijesti i teškom stanju u totalitarnoj Jugoslaviji. Zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću uhićen je u siječnju 1972. i u montiranom procesu osuđen na dvije godine zatvora, ali je zahvaljujući intervenciji Miroslava Krleže kazna smanjena na samo devet mjeseci.[5]

U veljači 1981. ponovno je uhićen i osuđen na tri godine zatvora te pet godina zabrane javnog djelovanja zbog intervjua švedskoj i njemačkoj televiziji, francuskom radiju i emigrantskom listu Hrvatska država u kojima je govorio o neravnopravnosti Hrvatske, progonu disidentskih intelektualaca i ogromnom preuveličavanju broja žrtava sabirnog logora Jasenovac. Od siječnja 1982. do veljače 1983. izdržavao je zatvorsku kaznu u Lepoglavi; nakratko je pušten radi liječenja, ali je u svibnju 1984. ponovno vraćen u zatvor, no ponovno je pušten u rujnu iste godine zbog pogoršanja zdravstvenog stanja.[5]

Političko djelovanje (1987. - 1992.)

Politička putovanja i pitanja (1987. - 1989.)

Nakon što mu je 1987. vraćena oduzeta putovnica, Franjo Tuđman putovao je po Europi i Sj. Americi, gdje je držao predavanja hrvatskim iseljenicima zauzimajući se za hrvatsku nacionalnu pomirbu te povezivanje domovine i dijaspore.[5] Najvažniji elementi njegove politike bile su odbacivanje ustaštva i komunizma kao totalitarnih nadnacionalnih ideologija koje su razjedinile hrvatski narod, oslon na hrvatsko iseljeništvo uz svijest da će se borba za samostalnu Hrvatsku voditi u samoj domovini, povezivanje Hrvatske i BiH te pokušaj dogovora sa Srbima kao najmoćnijim i najmasovnijim narodom u Jugoslaviji.

Ipak, dva pitanja ostala su otvorena: položaj Srba u Hrvatskoj i status BiH. Zbog namjerno dvosmislene formule u ustavu SR Hrvatske tumačilo se da su Srbi konstitutivni narod i da imaju pravo na odcjepljenje, što je pomoglo Slobodanu Miloševiću da pokrene velikosrpsku agresiju i genocid nad Hrvatima. Situacija s BiH bila je još složenija: iako je Tuđman smatrao da Hrvatska i BiH čine zemljopisno-prometno-gospodarsku cjelinu, bosanski Srbi (33% stanovništva) odlučno su odbijali bilo kakav savez s Hrvatskom. Situaciji nisu pomagali ni zahtjevi hrvatskih pravaša koji su zahtijevali ujedinjenje Hrvatske i BiH, s obzirom na to da su Bosna i Hercegovina bile hrvatske povijesne pokrajine dok ih Tito nije oduzeo Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata.

Osnivanje stranke i djelovanje u SRH (1989. - 1992.)

Nakon smrti jugoslavenskog diktatora J. B. Tita bilo je vidljivo da se Jugoslaviji bliži kraj. U Srbiji su komuniste zamijenili nacionalisti predvođeni Slobodanom Miloševićem, a hrvatski komunisti su se bojali, sjećajući se nasilnog sloma Hrvatskog proljeća. Stoga su se počele osnivati prve stranke, ali u Hrvatskoj je nedostajala jaka domoljubna opcija koja bi bila spremna predvoditi narod i Crkvu u borbi protiv velikosrpske agresije.

Stoga je 17. lipnja 1989. održana osnivačka skupština nove stranke koju je osnovao Franjo Tuđman, a koja je dobila ime Hrvatska demokratska zajednica. Bilo je zamišljeno da se održi u hotelu Panorama, ali je zbog zabrane održana u barakama NK Borac na Jarunu. Skupštini je nazočilo 48 članova od kojih je 20 bilo iz Osijeka.[8] Tuđmanova zamisao bila je da HDZ bude masovni nacionalni pokret koji bi okupio mnoge političke sastavnice: starčevićanski pravaški nacionalizam, radićevski mirotvorni pokret i hrvatsku državotvornu ljevicu.[5]

Na parlamentarnim izborima 1990. HDZ osvaja 42% glasova, a Tuđman postaje predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske. Službeno je proglašen predsjednikom 30. svibnja, dana koji se danas slavi kao Dan državnosti, iako je od 2000. do 2019. izgubio na značaju zbog odluka socijalističkog premijera Ivice Račana.[9] Jedan je od autora Deklaracije o neovisnosti Hrvatske od 25. lipnja 1991. i preambule Ustava Republike Hrvatske.[10]

Predsjednik Republike Hrvatske (1992. - 1999.)

Velikosrpska agresija i Domovinski rat (1992. - 1995.)

Na predsjedničkim izborima 1992. uvjerljivo je pobijedio, a njegova stranka HDZ pobijedila je na svim parlamentarnim izborima. U doba raspada SFRJ vodio je politiku preustroja Federacije u savez suverenih država ili mirnog razlaza njezinih članica, a istovremeno je poticao oblikovanje Hrvatske vojske i jačanje vojne moći Hrvatske.[5] U to doba na Hrvatsku je izvršena agresija s ciljem pripajanja većine hrvatskog teritorija Velikoj Srbiji. Kombinacijom stalnih pregovora i povremenih vojnih akcija izborio se za primanje Hrvatske u Ujedinjene narode i međunarodno priznanje Hrvatske 1992.[5]

Prema ocjeni većine sudionika i promatrača David Owen, Richard Holbrooke, Misha Glenny, Veljko Kadijević, Borislav Jović, Radovan Radinović, Davor Domazet, Janko Bobetko, Zvonimir Červenko, Davor Marijan i Mate Granić


[[|]]

poveznice

https://hr.wikipedia.org/wiki/Franjo_Tu%C4%91man

https://www.tudjman.hr/zivotopis

https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=62628

Izvori

  1. Hrvatski poslovni forum: Najviši vojni čin u Hrvatskoj vojsci koji se koristio od 1995. do 2002.
  2. Pavličević, Dragutin: Povijest Hrvatske, str. 565, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2007.
  3. 24sata: Miroslav Škoro: FRANJO TUĐMAN JE BIO VOĐA, A POSLIJE NJEGA POSLOVOĐE
  4. Moljac: Biografije - dr. Franjo Tuđman
  5. 5,00 5,01 5,02 5,03 5,04 5,05 5,06 5,07 5,08 5,09 5,10 Hrvatska enciklopedija: Tuđman, Franjo
  6. Otac Franje Tuđmana ležao je u krvi, a u ruci je držao pismo
  7. Hudelist, Darko: Tuđman - biografija, str. 211, Profil Klett, 2004.
  8. Narod: 17. lipnja 1989. osnovan HDZ - tko je bio na osnivačkoj skupštini i što je ostalo od HDZ-a danas?
  9. Matica hrvatska: [1], Marijan Lipovac, Vijenac, br. 505, 11. srpnja 2013.
  10. Opća i nacionalna enciklopedija: Tuđman, Franjo
Community content is available under CC-BY-SA unless otherwise noted.