Povijesna enciklopedija
Register
Advertisement
Povijesna enciklopedija

Europska unija (EU)

Začetci ideje[]

Po završetku Drugog svjetskog rata utemeljena je 1945. međunarodna organizacija "Ujedinjeni narodi" s ciljem očuvanja mira u svijetu i lakšeg rješavanja važnih svjetskih pitanja. Engleski premijer Winston Churchill u govoru 19. rujna 1946. u Zürichu predložio je formiranje Sjedinjenih Država Europe, nakon čega se razvija misao o europskoj organizaciji koja bi okupila sve europske države. Francuski ministar vanjskih poslova Robert Schumann predlaže 9. svibnja 1950. ujedinjenje francuske i njemačke industrije ugljena i čelika pod zajedničku vlast.

Europska zajednica za ugljen i čelik[]

Schummanova ideja provedena je u djelo Pariškim ugovorom potpisanim 18. travnja 1951., kojim je utemeljena Europska zajednica za ugljen i čelik kao "prvi korak u federalizaciji Europe".Pogreška u citiranju: nevaljana <ref> oznaka; izvori bez imena moraju imati sadržaj Prvih šest država članica bile su Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka, a prvi predsjednik visoke vlade bio je Jean Monnet. Schumann, Monnet, Alcide de Gasperi i Paul-Henri Spaak uvidjeli su kako su ugljen i čelik rude potrebne za ratovanje, zbog čega su mislili kako će povezivanje državnih industrija oslabiti mogućnost rata između europskih država. Zbog svoje važne uloge u stvaranju što će postati Europska unija, zajedno s drugim državnicima u europskoj povjesnici ostat će poznati kao "očevi Europe".

Rimski ugovori[]

Na Mesinskom sastanku 1. i 2. lipnja 1955. ministri vanjskih poslova država utemeljiteljica odlučili su proširiti europsku integraciju na cjelokupno gospodarstvo. Europska zajednica za ugljen i čelik potpisuje 25. ožujka 1957. Rimske ugovore kojima nastaje Europska ekonomska zajednica sa sjedištem u Bruxellesu. Njezin je cilj bio stvaranje jedinstvena tržišta te slobode kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala. Dogovorena je zajednička prometna i poljoprivredna politika te stvaranje zajedničkih fondova za ublažavanje ekonomskih razlika među članicama.[1] Ime zajednice postaje 1967. Europska zajednica (EZ), a carine su ukinute 1. srpnja 1968.

Širenje zajednice[]

Zbog uspješnog pothvata uspostavljanja zajedničke politike, Europskoj zajednici priključuju se Ujedinjeno Kraljevstvo, Danska i Irska. Povećanjem broja članica i integracija se produbljivala, poprimajući neke oblike države. Prva politička tijela Europske zajednice, Europski parlament i Europsko vijeće, utemeljeni su 1974.[1], a prvi izbori za Europski parlament održani su 1979.

Europska zajednica ponovno se proširuje 1981. ulaskom Grčke te 1986. Španjolske i Portugala. Time je ojačana njezina prisutnost u južnoj Europi i potaknuta važnost proširenja programa regionalne pomoći. Nakon pada Berlinskog zida 1989. politička se slika Europe mijenja iz temelja. Uspostavlja se demokracija u zemljama središnje i istočne Europe, koje su dotad bile komunističke diktature pod sovjetskim vrhovništvom.

Ugovorom u Maastrichtu Europska zajednica 1992. prerasta u Europsku uniju (EU).[1] Nove države članice 1. siječnja 1993. postaju Švedska, Austrija i Finska. Europska tijela počinju razmišljati o uvođenju jedinstvene valute, eura, koji je 1999. uveden za financijske (negotovinske) transakcije, a 2002. ušle su u optjecaj kovanice i novčanice. Najveće proširenje u povijesti događa se 1. siječnja 2004. ulaskom deset novih država: Češka, Slovačka, Poljska, Malta, Cipar, Slovenija, Madžarska, Estonija, Latvija i Litva. Osim političke, to je proširenje imalo i moralnu dimenziju, omogućivši svim europskim državama pridruživanje Uniji bez obzira na zemljopisni položaj, povijest i kulturu. Na Novu godinu 2007. članice postaju Rumunjska i Bugarska.

Ulazak Hrvatske u EU[]

Izvori[]

  1. 1,0 1,1 1,2 Drvenkar, H.; Godinić, M.; Jukić, J.; Migles, D.:
Advertisement