FANDOM


Glavni članak | Galerija | Razgovor


Drugi svjetski rat
Nadnevak 1. rujna 1939. - 2. rujna 1945.
Lokacija Europa, Azija, Afrika, Tihi ocean
Ishod Saveznička pobjeda
Casus belli Njemačka invazija Poljske 1. rujna 1939.
Teritorijalne promjene Njemačka gubi istočnu Prusku
Japan gubi azijske kolonije
Sukobljeni
Saveznici:
Ukflag Ujedinjeno Kraljevstvo
Sssr zastava SSSR (od 1941.)
Usa flag
Kineska republika Republika Kina
Kineska komunistička stranka Kineski komunisti
Novj zastava
NOVJ 
Poljska zastava Poljska
Grčka zastava
Grčka 
Slobodna francuska Francuska
više...
Sile osovine:
800px-njemačkazastava(1935-45) Treći Reich
35px-Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg (1)
Fašistička Italija 
Flag of japan Japansko Carstvo
Višijska francuska Višijska Francuska
Mađarska 20st Mađarska
Ndh zastava NDH
Četnici zastava Četnici
Zastava nedićeve srbije Nedićeva Srbija
Rumunjska zastava Rumunjska
Norveška zastava Norveška
više...
Vođe
Ukflag Winston Churchill
Ukflag Clement Attlee
Ukflag Bernard Montgomery
Ukflag Arthur Harris
Sssr zastava Josif Staljin
Sssr zastava Vjačeslav Molotov
Sssr zastava Georgij Žukov
Usa flag Franklin Roosevelt
Usa flag Harry S. Truman
Usa flag George Marshall
Usa flag Dwight Eisenhower
Usa flag Douglas MacArthur
800px-njemačkazastava(1935-45) Adolf Hitler
800px-njemačkazastava(1935-45) Karl Dönitz
800px-njemačkazastava(1935-45) Hermann Göring
800px-njemačkazastava(1935-45) Heinrich Himmler
800px-njemačkazastava(1935-45) Wilhelm Heitel
800px-njemačkazastava(1935-45) Alfred Jodl
35px-Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg (1)
Benito Mussolini 
Flag of japan Hirohito
Ndh zastava Ante Pavelić
Ndh zastava Jure Francetić
Posljedice
Poginulih vojnika: 17,000.000
Poginulih civila: 33,000.000
Ukupno: 50,000.000
Poginulih vojnika: 8,000.000
Poginulih civila: 4,000.000
Ukupno: 12,000.000

Drugi svjetski rat (1. rujna 1939. - 2. rujna 1945.) međunarodni je sukob koji je izbio 21 godinu nakon Prvog svjetskog rata. Vođen je na tri kontinenta i dva oceana, a u njemu su sudjelovale gotovo sve države koje su tada postojale.

Rat je započeo 1. rujna 1939. napadom Hitlerove Njemačke na Poljsku. 3. rujna Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska objavljuju rat Njemačkoj, ali ne poduzimaju ratne aktivnosti na poljskom teritoriju. Napadu se priključuje i SSSR agresijom i okupacijom istočne Poljske te Latvije i Estonije.

U proljeće 1940. padaju Danska, Norveška, Nizozemska, Belgija, Luksemburg i na kraju Francuska. SSSR napada Litvu i dijeli s Hitlerom Rumunjsku; Hitler na svojem dijelu instalira satelitski režim na čijem je čelu general Ion Antonescu. Njemačka pokreće zračnu bitku za Britaniju i zamalo pobijedi, ali se britanski junački otpor isplati i Hitler odustaje od invazije.

U proljeće 1941. padaju Jugoslavija i Grčka, čime Hitler stječe kontrolu nad jugoistočnom Europom. 22. lipnja prodire na istok i napada SSSR; Staljin je zaprepašten ovim potezom. Wehrmacht napreduje vrlo brzo i dolazi nadomak Moskvi, ali Staljin iznenada staje na stranu Saveznika i preokreće tijek rata. Istovremeno fašistička Italija doživljava neuspjeh u invaziji Egipta, a SSSR i Ujedinjeno Kraljevstvo uspijevaju osvojiti dio Irana i spriječiti Nijemce da iskoriste naftu za ratne potrebe.

Krajem 1941. Japan iznenada napada Pearl Harbour, nakon čega se SAD uključuje u rat. 1942. Japan bilježi goleme uspjehe oduzimajući Saveznicima velika područja, te dolazi nadomak Australiji; u isto vrijeme, SSSR obnavlja svoju vojsku i pobjeđuje u bitki za Staljingrad, nakon čega kreće u protunapad, a Njemačka više ne napada nego brani osvojena područja.

Početkom 1943. trpe Sile Osovine velike poraze. 8. rujna kapitulira Italija, sovjetske snage na istočnom bojištu napreduju velikim koracima, a japansko napredovanje je zaustavljeno te SAD preuzima kontrolu nad Tihim oceanom i pokreće masovno bombardiranje Japana.

U ljeto 1944. Saveznici se iskrcavaju u Normandiji na Dan D, a SSSR pokreće Operaciju Bagration kojom uspijeva istjerati Nijemce sa sovjetskog teritorija. U jesen padaju Rumunjska i Bugarska te prelaze na stranu Saveznika. U svibnju 1945. pada Njemačka, a 2. rujna Japan potpisuje kapitulaciju nakon atomskog bombardiranja Hirošime i Nagasakija, čime završava najveći oružani sukob u povijesti u kojem je stradalo oko 55 milijuna ljudi.

Uzroci rata Edit

LupaPodrobniji članak o temi: Uzroci Drugog svjetskog rata
Uzrok Drugog svjetskog rata potječe još od versajskog ugovora, u kojem je Njemačko Carstvo oštro i nepravedno kažnjeno. Nijemci su osjećali bijes i frustraciju zbog toga, što su iskoristili nacisti i njihov poglavar Adolf Hitler. Nakon što su nacisti 1933. stupili na vlast, a godinu kasnije i zagospodarili cijelom Njemačkom, odlučili su poništiti posljedice ugovora i zavladati svijetom. Japansko Carstvo je htjelo istisnuti Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD s Dalekog istoka i sam zagospodariti "svojim dijelom svijeta". Fašistička Italija se pridružila Silama Osovine zbog ideološke bliskosti i sukoba s Britancima.[1]

Popuštanje fašizmu i njegovo jačanje Edit

LupaPodrobniji članak o temi: Politika popuštanja

Osovine

Vođe Sila Osovine, slijeva nadesno: Hirohito, japanski car, Adolf Hitler, njemački Fuhrer i Benito Mussolini, talijanski Duce (Vođa)

Glavni razlog za izbijanje Drugog svjetskog rata su savezi koje su sklopile fašističke države. 1936. g. Treći Reich i Italija sklapaju savez zvan Osovina Rim-Berlin, a Treći Reich i Japan sklapaju savez Antikominternski pakt. Tim se dogovorom ustanovljuje vojna, politička i gospodarska suradnja. Japan priznaje Njemačkoj (Trećem Reichu) i Italiji pravo na stvaranje Novog svjetskog poretka u Europi, a one su priznale Japanu pravo na stvaranje Novog svjetskog poretka u Aziji. Također, Njemačka i Japan su kao glavni cilj svojeg saveza smatrali borbu protiv SSSR-a i daljnjeg širenja komunizma.[2][3][4]
Appeasement

Karikatura koja ismijava politiku popuštanja: Adolf Hitler u nacističkoj odori nemilosrdno gazi "demokratske države" koje mu niti ne pokušavaju pružiti otpor

Jedan od važnijih uzroka bila je i tzv. politika popuštanja koju su vodili zapadni Saveznici, u prvom redu Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska. Postojali su brojni razlozi za to: nitko nije htio novi ratni sukob, mnogi su smatrali da je mirovni ugovor prema Njemačkoj nepravedan, a i vjerovali su da mogu nacizam iskoristiti kao branu širenja komunizma.[5]

Španjolski građanski rat Edit

LupaPodrobniji članak o temi: Španjolski građanski rat

U Španjolskoj je 1931. g. srušena monarhija i proglašena republika, a najmoćnija stranka je bila socijalistička Narodna fronta. Međutim, suprotstavile su joj se udružene snage konzervativaca, vojnih krugova i desničarskih nacionalista - falangista. Predvodio ih je general Francisco Franco, koji je uzeo titulu Caudillo (hrv. "vođa"), a 1936. su podigli pobunu. Time je u Španjolskoj izbio građanski rat. Važnost tog rata je zbog miješanja drugih država. Hitlerova Njemačka i Mussolinijeva Italija poslale su vojne postrojbe i oružje u pomoć Francovim fašistima, u nadi da će time nastati nova fašistička država. SSSR je slao vojne postrojbe u pomoć ljevičarskoj vladi. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska su se odlučili ne miješati. Falangisti su osvajali grad po grad i na kraju 1939. godine pobijedili, a Franco je zavladao Španjolskom kao diktator. [6][7][8]

Njemačka osvajanja prije 1939. Edit

LupaPodrobniji članci o temama: Njemačka osvajanja prije 1939., Anschluss, Sudetska kriza, Njemačko osvajanje Češke, Drugi talijansko-abesinski rat, i Talijanska invazija Albanije

Anschluss

Nacistički propagandni plakat koji slavi Anschluss: prikazuje Hitlera, nove granice Trećeg Reicha, datum i geslo Ein Volk, Ein Reich, Ein Fuhrer ("Jedan narod, jedna država, jedan vođa")

Nakon što se ponovno naoružala i uspostavila kontrolu nad svojim teritorijem, Njemačka (Treći Reich) je odlučila krenuti u osvajanja. Hitler, koji je i sam bio rodom iz Austrije, počeo je planirati osvajanje Austrije. U toj državi živjelo je 6 milijuna ljudi koji su imali isti jezik, kulturu i vjerovanja kao Nijemci, zbog čega ih je Hitler smatrao dijelom njemačkog naroda. Iako se to protivilo mirovnom ugovoru, Hitler je, iskoristivši nemire u državi, poslao svoje vojne postrojbe koje su 13. ožujka 1938. osvojili i pripojili Austriju - za što se danas koristi riječ Anschluss. Iako se kasnije Austriju smatralo žrtvom nacističke agresije, činjenica je da je 99,7% ljudi (gotovo svi Austrijanci) na referendumu glasalo za Anschluss. Austrijski građani njemačke su vojne postrojbe dočekali s oduševljenjem.[9][10][11][12]

Njemačko proširenje uoči rata

Proširenje Trećeg Reicha uoči Drugog svjetskog rata

Nakon pripajanja Austrije, Hitler se okrenuo Čehoslovačkoj. Zatražio je pokrajinu Sudeti uz njemačku granicu u kojoj je živjelo oko 3 milijuna Nijemaca. U ljeto 1938. Hitler je počeo zahtijevati priključenje Sudeta Njemačkoj i prijetio je Čehoslovačkoj ratom ako odbije. Čehoslovačka nije htjela dati to područje koje je bilo izuzetno važno za industriju i obranu, zbog čega je izbila tzv. sudetska kriza.[13]Na ideju Benita Mussolinija sazvana je konferencija u Munchenu na kojoj su bili on, Hitler, britanski premijer Neville Chamberlain, francuski premijer Edouard Daladier i talijanski ministar vanjskih poslova grof Galeazzo Ciano. Chamberlain je dopustio Hitleru da pripoji Sudete, ali pod uvjetom da ostatak Čehoslovačke pusti na miru. Bio je to vrhunac politike popuštanja.[14][15] Ipak, uz njemačku podršku Slovačka je u ožujku 1939. proglasila neovisnost i postala njezina satelitska država, a ostatak Češke je okupirala Njemačka.

Nakon osvajanja Etiopije 1936. g., Italija se okrenula širenju svojega carstva na Sredozemlju. Stoga je 7. travnja 1939. napala Albaniju, osvojila je i postavila na njezino čelo Viktora Emanuela III., talijanskoga kralja.[16]

Njemačko-sovjetski pakt Edit

Potpisivanje sporazuma Ribbentrop-Molotov

Potpisivanje Sporazuma Ribbentrop-Molotov

Tijekom 1939. obje su strane pokušavale dogovoriti suradnju s SSSR-om. Međutim, pokušaji Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske nisu dali rezultata, a neki su i smatrali da se Treći Reich može iskoristiti kao brana od SSSR-a i komunizma. S druge strane, njemački izaslanici su uspjeli dogovoriti savez sa Sovjetima. 23. kolovoza 1939. njemački ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop i ruski ministar vanjskih poslova Vjačeslav Molotov. Taj pakt se naziva Sporazum Ribbentrop-Molotov ili Sporazum Hitler-Staljin, a puno ime pakta je "Pakt o prijateljstvu i nenapadanju". Taj pakt je trebao vrijediti deset godina. Njime su Njemačka i SSSR dogovorili podjelu Europe nakon rata te podjelu Poljske, koju je Hitler planirao napasti. SSSR je dobio i pravo da pripoji Estoniju, Latviju, Litvu, Finsku i sjevernu Rumunjsku.[17]

Oružane snage i planovi zaraćenih sila Edit

Sile osovine Edit

Njemačka Edit

Suprotno uvriježenom mišljenju, Njemačka u vrijeme izbijanja rata za njega nije bila spremna, odnosno, bila je u lošijem položaju nego početkom Prvog svjetskog rata. S druge strane, njezine oružane snage bile su daleko najkvalitetnije u tadašnjoj Europi.

Wehrmacht, njemačka vojska, imala je tri grane. Najbrojnija je bila kopnena vojska, Heer, koja je uglavnom ratovala taktikom munjevitog rata. Vodili su je istaknuti vojni stručnjaci, kao što su Erich von Manstein, Erwin Rommel, Wilhelm Keitel i drugi. Luftwaffe, ratno zrakoplovstvo, bilo je pod zapovjedništvom Hermanna Göringa, a najveću ulogu i snagu imala je početkom rata. Kriegsmarine, ratna mornarica, nije postigla neke veće pobjede, unatoč tome što je bila pod zapovjedništvom admirala Karla Dönitza i Raedera, a najviše uspjeha imala je podmornička flota.

Italija Edit

Od svih rodova vojnih snaga, Talijanska kraljevska ratna mornarica bila je najjača. Prema procjenama povjesničara bila je 3. u Europi, odmah nakon britanske i francuske. Tijekom Mussolinijeve vladavine ojačalo je i zrakoplovstvo, pod vodstvom Giulija Douheta koji je smatrao da se snažnom zrakoplovstvu ništa ne može suprotstaviti. Međutim, kopnena vojska bila je vrlo slaba i uzdrmanog morala, zbog iskustava sa sočanskih bitki.

Japan Edit

Od svih velikih sila Japan je 1939. imao najviše iskustva, te je postigao spektakularne uspjehe. Japanska carska mornarica bila je među najjačima i najmodernijima, primjenjujući nove tehnologije i vješte strategije. Zrakoplovstvo i kopnena vojska bili su nešto slabiji, ali nisu bili ni toliko potrebni, pošto se rat na Pacifiku vodio na moru. Slabije vojne snage bile su nadoknađene indoktrinacijom i vrhunskom uvježbanošću ljudi.

Saveznici Edit

Ujedinjeno Kraljevstvo Edit

Britanske kopnene snage bile su relativno slabe i malobrojne, te su se u početku koristile kao potpora francuskoj vojsci. Međutim, zbog malobrojnosti bile su motorizirane, što ih je uzdiglo iznad europskog prosjeka. Ratna mornarica bila je najbolja u Europi te je posjedovala sve vrste brodova. Koristeći strategiju iz napoleonskih ratova, nametnula je pomorsku blokadu Njemačkoj, kako bi je spriječila da dobavlja oružje i materijal iz Amerike.

Najvrjedniji i najmoderniji dio britanskih oružanih snaga bila je Kraljevska ratna mornarica, koja se posebno iskazala 1940. tijekom bitke za Britaniju. Za obranu Britanskog otočja razvijeni su kvalitetni lovci Spitfire i Hurricane. U drugom dijelu rata zrakoplovstvo je vrlo učinkovito bombardiralo Njemačku, te je primjerice u bombardiranju Hamburga 25. srpnja 1943. ubila preko četrdeset tisuća civilnog stanovništva u gradu.[18]

Francuska Edit

Francuska je 1939. bila pod dojmom iskustva iz Prvog svjetskog rata koje je utjecalo, kako na vojnu doktrinu, tako na moral naroda. Pošto su zbog ofenzivne taktike izgubili mnogo ljudi u ratu, odlučili su se za defenzivniju taktiku, zbog čega je osmišljena Maginotova linija. Francuska vojna oprema bila je zastarjela, osim tenkova koji su bili najsuvremeniji u svijetu, ali zbog krive taktike nisu došli do izražaja. Zapovjedni kadar su činili stari i nesposobni zapovjednici neprilagođeni suvremenim načinima borbe, uz neke iznimke kao što je general Charles de Gaulle.

S druge strane, francuska ratna mornarica bila je vrlo moderna, ali nije došla do izražaja jer je uglavnom bila usredotočena na Sredozemlje. Zrakoplovstvo je bilo inferiorno Luftwaffeu i brojem i kvalitetom. Tek je krajem 1930-ih uložen određeni napor da se počnu proizvoditi suvremeni tipovi zrakoplova, ali prekrasno da bi se to odrazilo na bojištu.

Sovjetski Savez Edit

Ovdje se podatci o SSSR-u iznose među Saveznicima, makar je do 22. lipnja 1941. ratovao na strani Osovine. SSSR je 1939. imao najbrojnije oružane snage, kako po pitanju ljudstva, tako po pitanju opreme. Već je 1940. sovjetska proizvodnja oružja[19] (2.267 suvremenih tenkova, 15.300 topova i haubica te 4.574 lovačka zrakoplova) nadmašivala njemačku[20] (1.573 tenka, 6.730 topova i haubica te 2.346 lovačkih zrakoplova). Pravi razmjeri sovjetske vojne sile postali su očiti tek poslije rata.

Međutim, tijekom Staljinovih čistki cijela jedna generacija vrhunskih vojnih zapovjednika izbrisana je s lica zemlje. Međutim, Zimski rat je prisilio Staljina da obnovi i ojača Crvenu armiju. Zrakoplovstvo je bilo izvrsno, ali je uglavnom služilo kao potpora kopnenim postrojbama. Mornarica je bila u podređenom položaju jer SSSR nije imao izlaz na otvoreno more.

SAD Edit

Zbog oceana koji ga je odvajao od Europe i Azije, te vladajuće politike izolacionizma 1930-ih, SAD je vrlo malo ulagao u vojsku. Međutim, izuzetak je bila iznimno razvijena mornarica koja je posjedovala sve tipove brodova. Posjedovanje mnogih oceanskih otoka omogućilo je izgradnju luka izvan matičnog kopna, što je bio ključ američkih pobjeda na moru. Zahvaljujući velikoj industrijskoj bazi i mnogo visokoobrazovanih stanovnika uspio je vrlo brzo razviti svoje oružane snage.

Tijek rata 1939. Edit

Njemačka invazija Poljske Edit

Vojska ide na poljsku

Hitler promatra Wehrmacht kako maršira prema Poljskoj

Povod za Drugi svjetski rat bila je invazija Poljske. Nakon uspjeha u Austriji i Češkoj te sklapanja sporazuma sa SSSR-om, Hitler je počeo razmišljati o daljnjem širenju na istok. To je bilo u skladu s temeljem nacističke ideologije, Lebensraumom, koji zahtijeva životni prostor za nadmoćnu njemačku rasu, pogotovo na istoku Europe. Hitler je od Poljske zatražio slobodni grad Gdanjsk te gradnju ceste i pruge preko poljskog teritorija kako bi spojio Treći Reich s istočnom Pruskom. Poljska je te zahtjeve odbila, zbog čega je Hitler počeo tražiti izgovor za rat i invaziju. Za to je poslužila operacija Himmler, koju su vodili reichsfuhrer Schutzstaffela Heinrich Himmler i šef Gestapa Reinhard Heydrich. Njihovi su vojnici, odjeveni u odore poljske vojske, napali nekoliko njemačkih naselja uz granicu s Poljskom i zaposjeli radio-stanicu u gradu Gleiwitzu odašiljući protunjemačke poruke. Kako bi se pružio dodatan dokaz da su to učinili Poljaci, ostavili su trupla "vojnika" u poljskim odorama koja su zapravo bili zatočenici iz njemačkih sabirnih logora.[21][22]

Njemačko-sovjetski napad na poljsku

Karta napada njemačke i sovjetske vojske na Poljsku

U zoru 1. rujna 1939. 53 su njemačke divizije, od kojih su 6 bile oklopne, prešle poljsku granicu i napale Poljsku. Njemačke su divizije ratovale taktikom Blitzkrieg (munjeviti rat), u kojoj tenkovi i oklopna vozila munjevito napadaju uz podršku zrakoplovstva i brišu sve pred sobom. Cilj te taktike bio je brzo slamanje protivničke obrane, a tvorac taktike bio je njemački zapovjednik Walther von Brauchitsch, koji je vodio operaciju bez Hitlerova miješanja. Poljska vojska imala je samo 23 divizije s vrlo malo tenkova, ali su imali jaku konjicu. Njemačka vojska je ubrzo potisla poljsku u unutrašnjost, a 17. rujna je, prema sporazumu Ribbentrop-Molotov, u Poljsku ušla sovjetska Crvena armija. SSSR je zaposjeo istočnu Poljsku i osvojio mnogo novih teritorija, dok je službeno tvrdio da samo štiti Bjeloruse i Ukrajince. 28. rujna osvojen je poljski glavni grad, Varšava, a 6. listopada i grad Lublin, čime je prestao svaki otpor poljske vojske i Poljska kao takva je prestala postojati.[23][24]

3. rujna 1939. Velika Britanija, Francuska, njihovi saveznici i kolonije su objavile rat Njemačkoj. Australija i Kanada su objavile rat, ali nisu proglasile opću mobilizaciju. SAD je proglasio neutralnost i nije se htio miješati. Zapadni saveznici, zapravo, nisu učinili ništa osobito da pomognu napadnutoj Poljskoj, a idućih pola godine u zapadnoj Europi neće se odvijati nikakve ratne opracije ni sukobi ("lažni rat")[23]

Tijek rata 1940. Edit

Zimski rat Edit

Zimski rat

Zimski rat: crveno obojana područja okupirao je SSSR.

Nakon napada Poljske, rat se na pola godine zaustavio u zapadnoj Europi. U istočnoj Europi SSSR je sklopio sporazume s Estonijom, Latvijom i Litvom. 30. studenog SSSR je pokrenuo napad na Finsku s ciljem da je osvoji i pripoji. Rusija je imala četiri puta više vojnika, trideset puta više zrakoplova i stotinu puta više tenkova nego Finci. Unatoč tome, Finska je uspjela pružiti snažan otpor Crvenoj armiji. Unatoč mnogim gubitcima, Rusi su na kraju pobijedili i uzeli Finskoj znatna područja koja uključuju otoke, pogranične pokrajine i zaleđe Lenjingrada.[25][26]

Ofenzive u zapadnoj Europi Edit

Razdoblje lažnog mira iznenada završava 9. travnja 1940. kada Njemačka iznenada napada Dansku i Norvešku. Za Njemačku je osvajanje Danske bilo nužno zbog njezinog strateškog položaja i mogućnosti daljnjeg napredovanja prema Norveškoj. Norveška je bila važna kao utočište za podmornice, zbog ruda i teške vode. Danska je osvojena odmah prvi dan, dok se Norveška nastavila odupirati. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska su joj poslale pomoć, zbog čega je Kriegsmarine pretrpjela velike gubitke. Ipak, Norveška je na kraju osvojena, pri čemu je Hitleru pomogla Peta kolona na čelu koje je bio norveški fašist Vidkun Quisling, po kojemu se svi izdajnici danas nazivaju kvislinzi.[27]

Erich von manstein

Erich von Manstein, slavni njemački general i idejni tvorac plana o napadu na Francusku kroz Nizozemsku i Belgiju

10. svibnja Hitlerova vojska napada zapadne države: Nizozemsku, Belgiju i Luksemburg. Vojsku je vodio general Erich von Manstein koji je planirao kroz te države prodrijeti u Francusku. Tijekom bitke brojčano stanje bilo je slično: obje strane su imale 140 divizija i oko 3000 tenkova. Međutim, savezničke oklopne postrojbe su bile manje, a njemačke su se ujedinjavale u velike divizije (tzv. "panzer"). Njemačka je imala 3000 modernih zrakoplova, a Saveznici 2000 starih i nepouzdanih, što je odnijelo prevagu u bitkama. Koristeći taktiku Blitzkrieg, Nijemci ubrzano napreduju pa Nizozemska kapitulira već 14. svibnja, a do 20. svibnja su uspjeli doseći obalu i raspoloviti savezničke snage.[28] Šesta armija 17. svibnja okupira glavni grad Bruxelles, a belgijska vlada je pobjegla u priobalni gradić Ostend.[29] Slavni njemački general Heinz Guderian je taktiom Blitzkrieg zaobišao francusku obranu, a njegovi su tenkovi i oklopna vozila prošla kroz Ardene, što su Francuzi smatrali nemogućim. Zbog toga ih je njemački napad iznenadio i nisu imali dovoljno vremena da pruže značajan otpor. I Luftwaffe je pružila Guderianu veliku podršku i snažno bombardirao Francuze.[30]

Bitka za Britaniju Edit

Vlast u Ujedinjenom Kraljevstvu preuzeo je odlučni Winston Churchill koji je nastavio pružati otpor Trećem Reichu.[31] Nakon toga u rat je stupila i Italija, na njemačkoj strani, smatrajući da su Saveznici već poraženi i da se lako može dočepati novih kolonija. 22. lipnja Francuska je potpisala kapitulaciju te je podijeljena: sjeverni dio je okupirala Njemačka, a u južnom dijelu je osnovana satelitska Višijska Francuska koju je vodio maršal Philippe Petain.[32]

Hermann goring

Hermann Goring, visoki nacistički dužnosnik, drugi čovjek Trećeg Reicha i zapovjednik Luftwaffea; jedan od njemačkih vođa tijekom bitke za Britaniju

Time je Njemačka zavladala gotovo cijelom Europom, osim Ujedinjenim Kraljevstvom. Hitler je želio napasti SSSR, a i poštovao je Engleze kao bratski germanski narod, pa im je ponudio mirovnu ponudu. Premijer Churchill je to odbio, pa je Hitler morao napasti Britaniju. Taj događaj je poznat kao Operacija Morski lav. Prije pokretanja invazije, Hitler je namjeravao slomiti britansko zrakoplostvo, zbog čega je došlo do zračne bitke za Britaniju. Pod vodstvom Hermanna Goringa Luftwaffe je krenula u napad.[33] Luftwaffe je imala 2700 zrakoplova, a Kraljevsko ratno zrakloplovstvo (RAF) samo 1000. Britanci su uspijevali pružiti snažan otpor u zraku, pa Njemačka nije uspjela uništiti britanske zrakoplove. Dobra organiranost i snažan moral bili su od velike pomoći Britancima. Krajem kolovoza i početkom rujna, Nijemci su počeli napadati britanske zračne luke. To je izuzetno opteretilo RAF i Nijemci su bili blizu pobjedi, ali nisu toga bili svjesni. 7. rujna Nijemci su počeli bombardirati Britaniju i danju i noću, ali nisu bili ništa bliže pobjedi, pa je Hitler 17. rujna odgodio invaziju. Njemački bombarderi dolazili su svaku noć, po 400 dnevno do kraja studenoga. Bombardirali su gradove i luke, pri čemu je stradalo više od 43 000 civila. Luftwaffe se uskoro preselila u istočnu Europu, pa su samo luke bile napadane, što su Britanci zvali Blitz.[34]

Erwin rommel

Erwin Johannes Eugen Rommel, zvan i "Pustinjska lisica" ili "Dobri nacist", slavni vojskovođa koji je vodio njemačke postrojbe u Sjevernoj Africi i izborio mnoge važne pobjede za Treći Reich

Tijek rata godine 1941. Edit

Travanjski rat Edit

LupaPodrobniji članak o temi: Travanjski rat
Početkom 1941. Hitler planira poslati vojsku u Grčku da pomogne svom savezniku Mussoliniju. Međutim, u Jugoslaviji je izvršen državni udar uz pomoć britanskih agenata. Hitler naređuje da se napadne i Jugoslavija (Travanjski rat). 6. travnja vojska kreće u napad. Jugoslavija kapitulira 17. travnja, a njezin teritorij dijele Sile osovine.[35]

Rat u sjevernoj Africi Edit

Njemačka vojska ratovala je i u sjevernoj Africi jer su Britanci nanosili Talijanima poraz za porazom: general Erwin Rommel izvrsno vodi postrojbe i niže pobjedu za pobjedom, zbog čega dobiva nadimak "pustinjska lisica".[36] Njemački saveznik Irak pokušava izvršiti pobunu protiv Britanaca, ali je pobuna ubrzo ugušena.

Operacija Barbarossa Edit

LupaPodrobniji članak o temi: Operacija Barbarossa

Barbarossa

Karta koja prikazuje napredovanje njemačkih postrojbi tijekom jeseni 1941. u Operaciji Barbarossa

Nakon što je zavladao cijelom Europom, Hitler je odlučio da je došlo vrijeme za Operaciju Barbarossa. U zoru 22. lipnja 1941. Wehrmacht napada SSSR, a Luftwaffe je počela bombardirati sovjetske zračne luke, prometnice i mjesta okupljanja sovjetskih postrojbi. Hitler je uspio prikupiti 3,7 milijuna vojnika iz Trećeg Reicha, satelitskih i okupiranih država, a SSSR je u tom trenutku imao 2,5 milijuna vojnika, neuvježbanih i slabije opremljenih. Hitler je planirao napad u tri smjera. Na sjeveru Nijemci su opkolili Lenjingrad i držali ga pod opsadom, na središnjem su dijelu došli na 20 kilometara udaljenosti, a na jugu su zauzeli Kijev i cijelu Ukrajinu. Unutar dvadeset dana Crvena armija je izgubila 740.000 vojnika, a do kraja 1941. izgubila je 4 milijuna vojnika, 20.000 tenkova i 21.000 zrakoplova. Međutim, sovjetski vojnici su pružali snažan otpor, a dolazak jeseni i blatne kaljuže usporile su njemačko napredovanje.[37]

Napad na Pearl Harbour Edit

Pearl harbour

Užas japanskog napada na američku flotu u Pearl Harbouru 7. prosinca 1941.

Za to vrijeme, započeo je i rat na Pacifiku. Japansko Carstvo, koje je već osvojilo mnoge teritorije na Dalekom istoku, vidjelo je SAD kao najveću prijetnju. Stoga su u tajnosti započele pripreme da se američku flotu uništi. 7. prosinca japanski su zrakoplovi iznenada napali američku pomorsku bazu Pearl Harbour na Havajima, gdje je bila smještena većina američke flote. Potopljen je veliki dio američke flote, posebice bojnih brodova. Ono što je spasilo SAD jest bilo to da su nosači aviona bili na drugim lokacijama, te ih japansko zrakoplovstvo nije uspjelo uništiti.[38]

Tijek rata godine 1942. Edit

Japanska osvajanja Edit

Japan uskoro osvaja Singapur, Hong Kong, Tajland, Malajski poluotok, Filipini, Indonezija i gotovo cijeli Mijanmar.[39] Unatoč tome, američka mornarica postala je sve jača pa je japanski admiral Isoroku Yamamoto odlučio uništiti mornaricu prije nego što postane prejaka. U lipnju 1942. dogodila se bitka za Midway gdje je SAD pobijedio, a Japan izgubio prevlast na Tihom oceanu.[40]

Bitka za Staljingrad Edit

LupaPodrobniji članak o temi: Bitka za Staljingrad

270px-Njemacki-vojnik-kod-staljingrada

Njemački vojnik kod Staljingrada 1942.

U ljeto 1942. Nijemci pokreću ofenzivu u južnoj Rusiji s ciljem da zauzmu strateški važan grad Staljingrad te naftna polja u blizini. U kolovozu su došli na rubove grada, ali Sovjeti su se odlučili boriti za taj grad i dati sve od sebe: borbe su se vodile za svaku kuću i ulicu. Crvena armija je u studenome uspjela opkoliti Šestu armiju, čime je Wehrmacht izgubio mnogo vojnika, a Rusi pokrenuli protunapad.[41]

Rat u sjevernj Africi Edit

U sjevernoj Africi Rommel je odlučio napasti El-Alamein, a nakon toga zauzeti i Suez te opkoliti Britance. Njegov plan je propao i Nijemci su se morali povući pred britanskim napadima, što je završilo u svibnju 1943. potpunim slomom Sila osovine u sj. Africi.[42]

Tijek rata godine 1943. Edit

Oslobođenje Italije Edit

U srpnju 1943. Britanci se iskrcavaju na Siciliji i napadaju Italiju. Veliko fašističko vijeće odlučuje svrgnuti i uhititi Mussolinija, nakon čega Italija kapitulira 8. rujna, a nova vlada prelazi na stranu Saveznika.[43] Međutim, nije sve bilo gotovo: Hitlerovi komandosi oslobodili su Mussolinija i dali mu vlast u kvislinškoj Talijanskoj Socijalnoj Republici na sjeveru Italije, a vojnici su stvorili obrambenu liniju u Italiji, gdje će se dugo voditi krvave borbe između Saveznika i Sila osovine.

Tijek rata godine 1944. Edit

Iskrcavanje na Normandiju Edit

Bitka za normandiju

Prizor bitke za Normandiju na francuskoj plaži 1944.

1943. i 1944. dugotrajne i krvave bitke su bjesnile u Italiji i SSSR-u. Saveznici su stoga odlučili otvoriti zapadno bojište. 6. lipnja 1944. su se dva milijuna savezničkih vojnika iskrcala u Normandiji, u sjevernoj Francuskoj. Erwin Rommel je vodio nacističke vojnike, a Dwight Eisenhower savezničke. Saveznici i Nijemci su se borili na pet plaža: Omaha, Utah, Juno, Sword i Gold. Bitka je trajala dva mjeseca, nakon čega su Saveznici probili njemačku liniju i počeli oslobađati Francusku.[44] Međutim, ta operacija ima i mračnu stranu: američki vojnici masovno su silovali Francuskinje po ulicama, dječjim parkovima i grobljima. Više od 150 američkih vojnika je poslije rata osuđeno za te zločine.[45] Saveznici su nakon toga pokušali osloboditi i Nizozemsku prije zime, ali nisu stigli, zbog čega se konačni obračun s Njemačkom morao prebaciti na sljedeću godinu.

Istočno bojište Edit

Zastava sssr berlin

Sovjetski vojnik postavlja zastavu na zgradu Reichstaga 2. svibnja 1945. Ova kontroverzna fotografija poznata je po tome što su sovjetski umjetnici s ruke vojnika uklonili dva zlatna sata, kako bi zataškali velike pljačke njemačkog privatnog vlasništva tijekom i neposredno nakon bitke.

U ljeto 1943. između Wehrmachta i Crvene armije vođena je bitka kod Kurska, najveća tenkovska bitka u povijesti. Hitler pokreće operaciju zvanu Zitadelle (hrv. "tvrđava"), zbog čega nacistički znanstvenici proizvode nove tenkove. Nacisti napadaju Kursk, ali Sovjeti su ga pretvorili u neosvojivu utvrdu. Bitka se vodila i u zraku između sovjetskih i njemačkih pilota. Nijemci su izgubili bitku, nakon koje je Crvena armija u stalnom napredovanju.[46] U ljeto 1944. pokrenuta je Operacija Bagration: nadmoćna Crvena armija tjera Nijemce na povlačenje, osvaja Bjelorusiju i premješta bojište izvan teritorija SSSR-a.[47]

Slom Osovine na istoku Edit

Tijekom trajanja Operacije Bagration, pokrenuta je invazija Finske, čija je vlada pristala na primirje. Međutim, sjever zemlje odmah su okupirali Nijemci, tako da je Finska postala poprište višemjesečnih krvavih borbi između bivših saveznika. Dva mjeseca kasnije poduzet je udar na Kraljevinu Rumunjsku i Bugarsku, iako ona nije niti objavila rat SSSR-u. Dolazak Sovjeta na Balkan prisilio je Nijemce na povlačenje iz Grčke prema sjeveru, a partizane na Beogradsku operaciju.

Oslobođenje Filipina Edit

LupaPodrobniji članci o temama: Bitka za Filipine (1944.-1945.) i Bitka u zaljevu Leyte
Tijekom 1944. Saveznici su polako, ali sigurno napredovali prema Japanu koristeći taktiku "preskakanje otoka". Međutim, kako su se savezničke postrojbe približavale Japanu, rasle su nesuglasice između generala Douglasa MacArthura i admirala Chestera Nimitza. Dok se Nimitz zalagao za direktan prodor, MacArthur je htio osloboditi Filipine jer je to 1942. obećao narodu. Zbog političkih razloga prevagnulo je njegovo mišljenje, pa su u jesen Amerikanci oslobodili Filipine i uništili Japansku carsku mornaricu u bitci u zaljevu Leyte. Međutim, američke kopnene snage vodile su bitke s japanskim garnizonima do samog kraja rata.

Tijek rata godine 1945. Edit

Slom Njemačke Edit

LupaPodrobniji članci o temama: Slom Njemačke, Ardenski protunapad, i Bitka za Berlin
Krajem 1944. Njemačka je ostala sama, bez saveznika, a njezin teritorij već je bio načet i sa zapada i s istoka. Međutim, Hitler je još vjerovao u uspješni svršetak rata, uzdajući se u nova oružja V-2 i Me-262. Kako bi stekao vrijeme da ih usavrši, naredio je protunapad na zapadu. Njemačke postrojbe iznenadile su Amerikance i osvojile dio belgijskog teritorija i nanijele im velike gubitke, ali Amerikanci su brzo zaustavili njihovo napredovanje.

U ožujku su Saveznici prešli Rajnu i počeli prodirati u samo srce Njemačke. Nekad moćni Wehrmacht doživio je slom pa su se zapadne postrojbe predavale bez borbe, a istočne su pružale otpor, kako bi sebi dali priliku za predaju zapadnim Saveznicima koji nisu bili toliko krvoločni, okrutni i nemilosrdni kao Crvena armija. Započela je i bitka za Berlin tijekom koje je Hitler počinio samoubojstvo, a Nijemci su nastavili junačku obranu grada od hordi bezbožnih sovjetskih sotonista. Iako ih je Crvena armija brojčano nadjačala omjerom 4:1, izgubila je 100 tisuća vojnika, a ozlijeđeno je njih 300.000. Nakon bitke sovjetske zvijeri silovale su 100 tisuća žena i pogubile više milijuna njemačkih civila. Bitka je završila 2. svibnja predajom njemačkih postrojbi maršalu Žukovu, a Drugi svjetski rat u Europi završio je 8. svibnja kapitulacijom Trećeg Carstva.[48]

Slom Japana Edit

LupaPodrobniji članci o temama: Slom Japana i Atomsko bombardiranje Hirošime i Nagasakija
[[|]]

Izvori Edit

  1. Google Sites: Uzrok i povod Drugom svjetskom ratu
  2. HRT: Sporazum Mussolini-Hitler
  3. Vojna povijest: Utemeljene Sile Osovine
  4. Hrvatska enciklopedija: Drugi svjetski rat - uzroci
    "Nezadovoljstvo Njemačke, Italije i Japana dovelo je 1936. do uspostave savezništva između Njemačke i Italije (osovina Berlin–Rim), Njemačke i Japana (Antikominternski pakt) te 1940. između Njemačke, Italije i Japana (Trojni pakt). Budući da su sve tri države težile uspostavi novoga svjetskog poretka, što je podrazumijevalo pravo prvenstva Njemačke i Italije u Europi, a Japana u Aziji, sukob s Velikom Britanijom i Francuskom te ubrzo i sa SAD-om i SSSR-om bio je neizbježan."
  5. Hrvatska enciklopedija: Politika popuštanja (Appeasement)
  6. Opća i nacionalna enciklopedija: Španjolski građanski rat
  7. Vojna povijest: Početak građanskog rata u Španjolskoj
  8. Narod: Španjolski građanski rat: sve što niste znali
  9. Opća i nacionalna enciklopedija: Anschluss
  10. Povijest.hr: Anschluss Austrije Trećem Reichu (1938.)
  11. Hrvatska enciklopedija: Anschluss
  12. Aljazeera Balkans: Anschluss: Austrija je Hitlera dočekala u ekstazi
  13. Leksikografski zavod Miroslav Krleža: Sudetska kriza
  14. Hrvatska enciklopedija: [1]
  15. Povijest.net: Munchenski sporazum
  16. Hrvatska enciklopedija: Albanija: Povijest
    "talijanske snage napale su 7. IV. 1939. Albaniju i okupirale zemlju te formalno proglasile »personalnu uniju« pod Viktorom Emanuelom III."
  17. Narod: [2]
  18. Spectator: Bombardiranje Hamburga ubilo je 40.000 ljudi, ali je učinilo i nešto dobro
  19. Oružja Drurog svjetskog rata: Ruska proizvodnja oružja
  20. Oružja Drugog svjetskog rata: Njemačka proizvodnja oružja
  21. Povijest.hr: Njemački napad na Poljsku - početak Drugog svjetskog rata (1939)
  22. Hrvatska enciklopedija: Drugi svjetski rat: Povod
  23. 23,0 23,1 Vojna povijest: Njemački napad na Poljsku i posljedice
  24. Hrvatska enciklopedija: Drugi svjetski rat: Tijek rata
    "Njemačka je 1. IX. 1939. u 4 h i 45 min započela ratne operacije protiv Poljske, zbog čega su 3. IX. Velika Britanija i Francuska objavile rat Njemačkoj. Njemačka je u Poljskoj vodila munjeviti rat (blitzkrieg ili blickrig). Njezine motorizirane snage napredovale su gotovo bez zastoja izvodeći obuhvatne manevre. Njemačke postrojbe ušle su 27. IX. u Varšavu. Kada je 6. X. pao Lublin, prestao je svaki organizirani otpor poljske vojske (...). Pri kraju njemačkih napada na Poljsku sovjetske su postrojbe temeljem Njemačko-sovjetskog pakta o nenapadanju (potpisanoga u kolovozu 1939) 17. IX. 1939. prešle sovjetsko-poljsku granicu te zaposjele zapadnu Ukrajinu i zapadnu Bjelorusiju, koje su do tada bile u sastavu Poljske."'
  25. Dnevnik.hr: 30. studenoga: Započeo sovjetski napad na Finsku
  26. Russia Beyond: Zašto je počeo sovjetsko-finski rat? (I sve o njemu.)
  27. Svjetski ratovi: Njemačko osvajanje Danske i Norveške
  28. Vojna povijest: Njemački napad na Francusku
  29. Povijest.hr: Njemačka okupirala Bruxelles (1940.)
  30. Povijest.hr: Njemački tenkovi prodrli u Francusku (1940.)
  31. Vojna povijest: Hitlerov napad na zapadu 1940.
  32. History.com: Francuska se predala
  33. Povijest.hr: Početak bitke za Britaniju (1940.)
  34. Vojna povijest: Bitka za Britaniju i Blitz
  35. HRT: Osovinski napad na Jugoslaviju
  36. Dnevnik: Dolazak Erwina Rommela
  37. Express: Dan kada se na SSSR srušio nacistički Harmagedon
  38. Povijest.hr: [3]
  39. Hrvatska enciklopedija: Japan: Povijest
    "Do polovice 1942. bili su zaposjednuti Tajland, Malajski poluotok, sjeverna skupina Gilbertovih otoka, Filipini, Guam, Borneo, Celebes, Singapur, veći dio Sumatre, Salomonski otoci, Java i gotovo cijela Burma. "'
  40. Studentski.hr: [4]
  41. Novi list: BITKA ZA STALJINGRAD: Prije 75 godina izvojevana je pobjeda
  42. Hrvatska enciklopedija: El-Alamein
  43. Povijest.net: Slomljena Osovina - kapitulacija Italije
  44. Povijest.hr: Dan D: Masovno iskrcavanje Saveznika u Normandiji
  45. Jutarnji list: ISKRCAVANJE U NORMANDIJI: Kad su došli Nijemci, rekli smo muškarcima da se sakriju - kad su stigli Amerikanci, morali smo skrivati žene
  46. Planet.hr: Bitka kod Kurska
  47. Russia Beyond: Najteži vojni poraz Njemačke: sovjetska operacija Bagration
  48. Vojna povijest: Kraj Bitke za Berlin
Community content is available under CC-BY-SA unless otherwise noted.