Bitka za Zagreb | |||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
sukob: Drugi svjetski rat u Hrvatskoj | |||||||||||
| |||||||||||
Sukobljene strane | |||||||||||
Datoteka:Yugoslav Partisans flag 1945.svg NOVJ | Predložak:ZD NDH | ||||||||||
Zapovjednici | |||||||||||
Datoteka:Yugoslav Partisans flag 1945.svg Koča Popović | Predložak:ZD Maks Luburić[1] | ||||||||||
Postrojbe | |||||||||||
45. srpska divizija 28. slavonska divizija 10. zagrebački korpus |
Ustaška obrana | ||||||||||
Jačina | |||||||||||
Više tisuća | Nekoliko stotina |
Bitka za Zagreb ili pad Zagreba povijesni je događaj koji se odvio 8. svibnja 1945. u Zagrebu. Toga su dana Titovi partizani osvojili Zagreb, čime je NDH i službeno doživjela slom.
Pozadina[]
Kad je 10. travnja 1941. proglašena NDH, Zagreb je postao glavni grad novonastale hrvatske države. Tijekom četiri godine u Zagrebu su se nalazili poglavnik dr. Ante Pavelić, vodeći ustaše i Hrvatski državni sabor. Tijekom godina partizani su postupno jačali i počeli osvajati dijelove NDH. Krajem travnja Slavonija je već bila pala (izuzev Odžaka kojeg su hrabro branili HOS-ovci na čelu s Petrom Rajkovačićem).
Partizani su planirali osvojiti Zagreb, što je znao Pavelić te je odlučio 6. svibnja da treba otići iz države, a za njim su se prema Austriji povlačili ustaše, domobrane i nevjerojatno velik broj hrvatskih civila, u strahu od partizanske odmazde. Građani koji su ostali zatvarali su se u svoje domove u strahu od neizvjesne budućnosti.[2] Treće Carstvo je kapituliralo, zbog čega je Drugi svjetski rat službeno bio završen, a Zagreb isporučen na dlanu svojim "osloboditeljima".[3]
Tijek bitke[]
Pošto je grad branila samo šačica Luburićevih ustaša, nije se odvila neka veća bitka. Grad je uglavnom bio prazan, ustaški vojnici već su bili pobjegli, a građani su se skrivali od partizana. Iako je bilo logično da u grad prvi uđe Deseti zagrebački korpus, sastavljen od zagorskih Hrvata, jugokomunistički vrh odlučio je da će prvi u grad ući pripadnici 45. srpske divizije.[3][1][2]
Dvije srpske postrojbe ušle su u grad s juga, preko Savskog mosta, a jedna s istoka preko Maksimira. Te postrojbe bile su sastavljene uglavnom od Srba, i to četnika koji su 1944. prešli u NOVJ. Od svojih su zapovjednika dobili zapovijed da pronađu protunarodne elemente te da ih uhite. Tako je već u prvim satima nakon preuzimanja Zagreba došlo do unaprijed pripremljenog i sustavnog preuzimanja ustanova, masovnih uhićenja, progona i smaknuća.[2]
Poslije bitke[]
Tek su sljedećeg dana, 9. svibnja, u grad ušli pripadnici 10. korpusa. Stanovnici Zagreba izašli su na ulice pozdravljajući vojsku u kojoj su bili njihovi rođaci, susjedi i prijatelji. Uskoro je u Zagreb došla i vlada Federalne Države Hrvatske na čelu s dr. Vladimirom Bakarićem, a za njima i članovi ZAVNOH-a na čelu s Vladimirom Nazorom. Nakon toga održan je masovni skup na glavnom trgu koji je još nosio ime slavnog hrvatskog bana Josipa Jelačića. Nažalost, umjesto obećane slobode i demokracije Zagrepčani, kao i mnogi drugi stanovnici totalitarne komunističke Jugoslavije, doživjeli su masovnu represiju, gušenje slobode, uhićenja, progone, mučenja i ubijanja. Partizani su u sljedećim danima počinili stravične zločine u Zagrebu i okolici, a uskoro su i ubijali ljude po Bleiburgu. Zagreb je istinski oslobođen tek 1991. osnivanjem slobodne i neovisne Hrvatske koja je morala obraniti svoju slobodu i neovisnost od Jugoslavije u osloboditeljskom Domovinskom ratu.[2]
Značaj bitke[]
Iako bitka sama po sebi nije bila velika ni važna, značaj bitke je u tome što je označio slom NDH i uspostavu nove države, Jugoslavije. Padom Zagreba pala je i hrvatska država, koja će biti obnovljena tek 1990-ih.
Izvori[]
Predložak:Drugi svjetski rat u Hrvatskoj