Povijesna enciklopedija
Register
Advertisement
Povijesna enciklopedija

Bašćanska ploča, najvažniji i jedan od najstarijih hrvatskih epigrafskih spomenika. Pisana je prijelaznim oblikom glagoljice oko 1100. g. Pronađena je 15. rujna 1851. u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku. Govori o darovanju zemlje kralja Zvonimira benediktincima, a čuva se u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.

Nastanak i izvorno značenje[]

Bašćanska ploča nastala je oko 1100. g. kao zapis o darovanju zemlje kralja Dmitra Zvonimira mjesnom benediktinskom samostanu pred četiri svjedoka, što pokazuje suverenitet Zvonimira kao hrvatskog kralja. U tom zapisu prvi put je spomenuto vladarevo ime na narodnom jeziku. Drugi dio teksta govori o opatu Dobrovitu koji je sa svojih devetero redovničke braće gradio crkvu u doba kneza Kosmata, kada je samostan sv. Nikole u Otočcu bio u zajedništvu sa "svetom Lucijom". Izvorno je bila lijeva pregradna ploča (plutej) na crkvenoj pregradi (septumu), koja je dijelila redovnički kor pred oltarom od vjerničkog puka.

Pronalazak i istraživanje[]

Bašćansku ploču pronašao je 15. rujna 1851. bogoslov Petar Dorčić, kasnije bašćanski župnik, ugrađenu u pod crkve. Upozorio je Ivana Kukuljevića Sakcinskog, a on ju je predstavio znanstvenicima. Krčki biskup Ivan Vitezić dao ju je staviti u pokrajnju kapelicu Gospe Ružarice, gdje ju je 1861. našao Ivan Črnčić i pročitao, ali samo djelomično. U cijelosti ju je prvi pročitao povjesničar Franjo Rački 1875. g., uočivši dvojnu strukturu teksta (dio koji govori o darovanju ledine i dio koji govori o gradnji crkve).

Popis istraživača[]

Poteškoće čitanja[]

Poteškoće čitanja Bašćanske ploče javljaju se već na njezinu početku. Jedni znanstvenici u prvim riječima vide invokaciju, drugi slova, a treći oboje. Neki su ta slova vidjeli kao godinu: Franjo Rački, Ivan Črnčić i Vjekoslav Štefančić vidjeli su čr (1100.), ali Vatroslav Jagić smatrao je da iza tih dvaju slova dolazi još jedno. Josip Hamm se kolebao između 1077. i 1079., Ivan Kukuljević Sakcinski između 1104. i 1107., a Rudolf Strohal vidio je 1120. Dio istraživača dopuštao je da godine niti nema.


O ploči[]

Bašćanska ploča teška je oko 800 kilograma, visoka 99.5 cm, široka 199 cm i debela 8 cm, a isklesana je od bijelog vapnenca. Uz gornji rub ploče pruža se biljni motiv troprutastih vitica i lišća, a na ostaloj površini ploče uklesan je natpis u 13 redaka (gotovo 100 riječi). Pisana je prijelaznim oblikom glagoljice, između oble (makedonske) i uglate (hrvatske) te hrvatskostaroslavenskim jezikom.

Pronađena je 1851., ali ubrzo je počela propadati. Nakon što se raspukla na tri dijela, krčki biskup Franjo Feretić dao ju je vezati željeznim obručem. Kako je vlaga ne bi izjedala, Staroslavenska akademija u Krku i biskup Antun Mahnić daju ploču zatvoriti u staklenu vitrinu, ali propadanje se pojačano nastavilo. Biskup Josip Srebrnić stoga 1934. daje ploču na vječno čuvanje HAZU (tada JAZU). Ispiranjem soli ploča je očvrsnula, ali se njezina čitljivost danas i dalje smanjuje.

Sadržaj[]

Sadržaj Bašćanske ploče može se podijeliti na šest dijelova: 1. Invokacija (zazivanje Boga) 2. Zapis opata Držihe kojim tvrdi da je kralj Zvonimir poklonio crkvi sv. Lucije zemlju pred svjedocima 3. Riječi protiv onih koji bi darovanje zanijekali 4. Obveza redovnika crkve da mole za darovatelje i svjedoke 5. Zapis opata Dobrovita koji govori da je sagradio crkvu s devetero redovničke braće za kneza Kosmata 6. Zapis u kojem se navodi jedinstvo samostana sv. Nikole u Otočcu i "svete Lucije"

Natpis[]

Transliteracija 13 redaka ploče u latinicu, prema povjesničaru i akademiku Branku Fučiću:

AZЪ [VЪ IME O]TCA I S(I)NA [I S](VE)TAGO DUHA AZЪ OPAT[Ъ] DRŽIHA PISAHЪ SE O LEDI[N]Ě JuŽE DA ZЪVЪNIM[I]RЪ KRALЪ HRЪVATЪSKЪÏ [VЪ] DNI SVOJĘ VЪ SVETUJu LUCIJu I S[VEDO]- MI ŽUPANЪ DESIMRA KRЪ[BA]VĚ MRA[TIN]Ъ VЪ L(I)- CĚ PR(I)BЪNEBŽA [S]Ъ POSL[Ъ] VIN[OD](O)LĚ [ĚK](O)VЪ V(Ъ) O- TOCĚ DA IŽE TO POREČE KLЪNI I BO(G) I BÏ(=12) AP(OSTO)LA I G(=4) E- VA(N)J(E)LISTI I S(VE)TAĚ LUCIĚ AM(E)NЪ DA IŽE SDĚ ŽIVE- TЪ MOLI ZA NE BOGA AZЪ OPATЪ D(O)BROVITЪ ZЪ- DAH CRĚKЪVЪ SIJu I SVOEJu BRATIJu SЪ DEV- ETIJu VЪ DNI KЪNEZA KOSЪMЪTA OBLAD- AJuĆAGO VЪSU KЪRAINU I BĚŠE VЪ TЪ DNI M- IKULA VЪ OTOČЪCI [SЪ S]VETUJu LUCIJu VЪ EDINO

Prijevod na suvremeni hrvatski jezik:

Ja, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Ja opat Držiha pisah to o ledini koju

dade Zvonimir, kralj hrvatski,

u svoje dane svetoj Luciji

pred svjedocima: županom Desimirom iz Krbave, Martinom iz

Like, Pribenežom poslanikom iz Vinodola, Jakovom iz otoka.

Tko to porekne, neka ga Bog prokune i 12 apostola i 4

evanđelista i sveta Lucija. Amen.

Da tko ovdje živi, moli za njih Boga.

Ja opat Dobrovit zidah ovu crkvu sa svoje devetero braće

U dane kneza Kosmata koji je vladao cijelom Krajinom.

I u te dane bio je (samostan) sv. Mikule u Otočcu

sa svetom Lucijom u zajednici.

Datiranje[]

[[|]]

Izvori[]

Hrvatska enciklopedija: Bašćanska ploča

Advertisement