Povijesna enciklopedija
Register
Advertisement
Povijesna enciklopedija

Ante Pavelić (14. srpnja 1889., Bradina - 28. prosinca 1959., Madrid), hrvatski političar i odvjetnik, utemeljitelj Ustaškog pokreta te poglavnik i diktator Nezavisne Države Hrvatske.

Tijekom djetinjstva često se selio s roditeljima, a gimnaziju je pohađao u Travniku, Senju, Karlovcu i Zagrebu. Tijekom školovanja pridružio se pravašima, a pravo je doktorirao sa svega 26 godina.

Životopis[]

Rođenje, djetinjstvo i mladost[]

Ante Pavelić rođen je 14. srpnja 1889. u Bradini kod Konjica na Ivan Planini. Njegovi roditelji, otac Mile i majka Marija r. Šojat, doselili su u BiH iz hrvatskog sela Krivi Put u senjskom zaleđu kako bi Mile mogao raditi kao željeznički radnik. To hrvatsko područje etnogenetski je zanimljivo jer na njemu živi velik broj katoličkih Vlaha Krmpoćana, koji su doselili iz turskih područja (najčešće iz Hercegovine). Jedno od poznatijih prezimena među Krmpoćanima bilo je i Pavelić. Pavelići su bili tipičan primjer hrvatske obitelji u dinarskom kraju: pošteni, radišni i ponosni na svoje podrijetlo. Dok je Pavelić bio dječak, njegovi roditelji su se često selili, na početku u Jezero kod Jajca u središnjoj Bosni.[1]

U Jezeru je Pavelić pohađao tzv. mekteb, muslimansku školu, što je značajno utjecalo na njegov kasniji odnos prema muslimanima. Osnovnu školu pohađao je po raznim mjestima u BiH, ovisno o tome gdje je njegov otac tad radio. Gimnaziju je u početku pohađao u Travniku, odrastajući u gradu s većinskim muslimanskim stanovništvom. Kratak rekid u njegovu obrazovanju dogodio se zbog zdravstvenih problema 1905., kad se tijekom ljeta zaposlio na željeznici u Sarajevu i Višegradu.[2] Tijekom školovanja u Zagrebu stanovao je u kući svog starijeg brata Josipa, profesora grčkog i latinskog jezika. U ranim srednjoškolskim danima pridružio se Čistoj stranci prava i studentskoj organizaciji Frankovci, koju je osnovao Josip Frank, punac budućeg hrvatskog ministra Slavka Kvaternika. Peti razred gimnazije završio je u Senju, no zbog zdravstvenih problema ponovno prekida naobrazbu i zapošljava se u istarskom gradu Buzetu. Šesti razred završava u Karlovcu, a sedmi ponovno u Senju. Maturirao je 1910. u Zagrebu kao jedan od najboljih učenika.

Nakon mature upisuje Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, no početkom Prvog svjetskog rata pozvan je na odsluženje vojnog roka u austro-ugarskoj ratnoj mornarici. Vojno liječničko povjerenstvo u Puli nije bilo sigurno je li sposoban za služenje vojnog roka, zbog čega je od kolovoza 1914. do ožujka 1915. radio u Šibeniku kao zidar pri gradnji zgrade mornarice, stanujući kod jedne židovske obitelji. Krajem ožujka ponovno je pozvan u Pulu, gdje je utvrđeno da ipak nije sposoban za služenje vojnog roka. Istovremeno postaje odvjetnički pripravnik kod Aleksandra Horvata, čelnika Stranke prava, gdje upoznaje 18-godišnju stenografkinju Mariju Lovrenčević, svoju buduću suprugu. U srpnju 1915. doktorirao je pravo sa svega 26 godina te je nastavio raditi u Horvatovu uredu.[3], a samostalni odvjetnik postao je 1918. Vjenčao se s Marijom 1922., a ona mu je kasnije rodila troje djece: sina Velimira te kćeri Višnju i Mirjanu.[1]

Političko djelovanje[]

Tijekom Prvog svjetskog rata, Pavelić je aktivno sudjelovao u radu Čiste stranke prava. Kao Horvatov prijatelj i djelatnik, sudjelovao je na važnim stranačkim sastancima, a tijekom njegove odsutnosti preuzeo je njegove dužnosti. Nakon ujedinjenja Države SHS i Kraljevine Srbije 1. prosinca 1918. sudjelovao je na prosvjedu Čiste stranke prava. Hrvati su se protivili ujedinjenju sa Srbijom, a pogotovo srpskom kralju Petru I. i njegovom namjesniku Aleksandru. Njihovo mišljenje zastupali su samo Radićev HSS i Čista stranka prava. Osim toga, Čista stranka prava izražava i želju za republikom, a ne monarhijom.

Pavelić početkom 1919. postaje jedan od utemeljitelja nove Hrvatske stranke prava. Nakon što je 1921. izabran na dužnost zastupnika Zagreba, postaje jedan od vodećih osoba HSP-a, gdje je poseban utjecaj ostavljao na mlade članove. Bio je član Poslovnog odbora, tajnik i na kraju potpredsjednik stranke. Nakon što je postao poglavar HSP-a, počeo je zagovarati hrvatsku neovisnost. Po naredbi vrha Kraljevine SHS zatvoren je zbog protudržavnog i nacionalističkog djelovanja zajedno s još nekoliko pravaša, koji su ubrzo bili pušteni na slobodu. Zanimljivo je da ih je kao odvjetnik zastupao upravo Pavelić, koji je nedugo zatim postao potpredsjednik Hrvatske odvjetničke komore.

Zanimljivosti[]

  • Josip Frank, utemeljitelj Čiste stranke prava kojoj se Pavelić pridružio, također je bio odvjetnik i političar.

Izvori[]

  1. 1,0 1,1 14. srpnja 1889. rođen Ante Pavelić - osnivač Ustaškog pokreta, www.narod.hr, objavljeno 14. srpnja 2016.
  2. Antoljak, Stjepan: Ante Pavelić - 100 godina. Naklada Starčević & Libar, Zagreb, 1995.
  3. Vojinović, Aleksandar: Ante Pavelić Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1988.

Literatura[]

Mrežna literatura[]

Advertisement